Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4724/12 (F. L. i drugi)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4724/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4724/12, rješavajući apelaciju Fatmira Lelića, Irfana Hodžića, Elvira Omerčića, Ekrema Prošića, Hakije Samardžića, Šerifa Derviševića i Amira Begića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatmira Lelića, Irfana Hodžića, Elvira Omerčića, Ekrema Prošića, Hakije Samardžića, Šerifa Derviševića i Amira Begića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 Rs 038593 12 Rev od 9. oktobra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Rs 002739 10 Rsž od 14. decembra 2012. godine i presude Općinskog suda u Bihaću broj Rs-865/02 od 15. augusta 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Fatmir Lelić i dr (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Cazina, koje zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnijeli su 29. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 Rs 038593 12 Rev od 9. oktobra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Rs 002739 10 Rsž od 14. decembra 2012. godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljem tekstu: Općinski sud) broj Rs-865/02 od 15. augusta 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj Rs-865/02 od 15. augusta 2009. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelanata, te je utvrđeno, da je tuženi Unsko-sanski kanton ( u daljem tekstu: tuženi) na ime neisplaćenih plata za vremenski period od 17. aprila 1997. godine do 1. augusta 1998. godine, dužan da isplati apelantima, i to kako slijedi: Fatmiru Leliću iznos od 4.459,75 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17. aprila 2000. godine do konačne isplate; Irfanu Hodžiću iznos od 4.550,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17. aprila 2000. godine kao dana podnošenja tužbe do konačne isplate; Elviru Omerčiću iznos od 4.554,25 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe tj. od 17. aprila 2000. godine do konačne isplate; Ekremu Prošiću iznos od 4.570,30 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe tj. od 17. aprila 2000. godine do konačne isplate; Hakiji Samardžiću iznos od 4.950,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe tj. od 17. aprila 2000. godine do konačne isplate; Šerifu Derviševiću iznos od 5.037,60 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe tj. od 17. aprila 2000. godine do konačne isplate; Amiru Begiću iznos od 4.848,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe tj. od 17. aprila 2000. godine do konačne isplate, te nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 6.699,93 KM. Nadalje, Općinski sud je obavezao apelante, kao solidarne dužnike, da nadoknade troškove postupka u iznosu od 2.690,72 KM / svaki po 384,67 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 Rs 002739 10 Rsž od 14. decembra 2012. godine, uvažena je žalba tuženog, prvostepena presuda u usvajajućem dijelu tužbenog zahtjeva je preinačena, te je tužbeni zahtjev apelanata u cjelosti odbijen. Žalba apelanata je djelimično uvažena, te je prvostepena presuda preinačena u dijelu u kojem su tužitelji obavezni da solidarno nadoknade troškove parničnog postupka pa je prevostepena presuda preinačena i tuženi odbijen za iznos preko 524,00 KM na ime troškova parničnog postupka.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 17 0 Rs 038593 12 Rev od 9. oktobra 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 01 0 Rs 002739 10 Rsž od 14. decembra 2012. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo kako u postojećoj situaciji kada se pobijani dio drugostepene presude odnosi na dosuđene naknade plaća koje su u visini od 6.000,00 do 8.000,00 KM, proizilazi da nisu ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje po podnesenoj reviziji, već je revizija apelanta nedopuštena. Vrhovni sud je utvrdio da su apelanti formalni suparničari pa se dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedinačnih suparničara, a ne po njihovom zbroju (član 362. stav 1. tačka 2. ZPP). Kako vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, to je ovaj sud primjenom člana 247. stav 1. ZPP-a reviziju odbacio kao nedopuštenu.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Osim toga, apelanti smatraju da su im povrijeđena prava iz člana 2. stav 3. i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 01 0 Rs 002739 10 Rsž od 14. decembra 2012. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 17 0 Rs 038593 12 Rev od 9. oktobra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 9. oktobra 2012. godine, pa se podrazumijeva da su presudu Kantonalog suda apelanti morali primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kntonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić