Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1011/10 (F. K.)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni odnos
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1011/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. veljače 2013. godine, u predmetu broj AP 1011/10, rješavajući apelaciju Fahrudina Kurića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fahrudina Kurića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 010521 08 Gž od 12. siječnja 2010. godine i Presude Općinskog suda u Konjicu broj 07 56 P 010521 07 P od 22. listopada 2008. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Fahrudin Kurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora, kojeg zastupa Odvjetnički ured «Sesar-Ćurić», podnio je 19. ožujka 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 P 010521 08 Gž od 12. siječnja 2010. godine i Presude Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 56 P 010521 07 P od 22. listopada 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 07 56 P 010521 07 P od 22. listopada 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 56 0 P 010521 08 Gž od 12. siječnja 2010. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ponište Obavijest JU OŠ «Alija Isaković» iz Prozora (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 073-41-01-85/07 od 29. ožujka 2007. godine i Odluka tuženog broj 073-41-01-86/07 od 29. ožujka 2007. godine o prijemu Midhata Cokoje na radno mjesto nastavnika fizike i informatike sa tehničkim odgojem na neodređeno vrijeme, te Odluka tuženog broj 073-41-01-92/07 od 6. travnja 2007. godine o odbijanju apelantovog prigovora, kao i da se naloži tuženom da donese odluku o raspisivanju ponovnog natječaja za izbor nastavnika fizike i informatike sa tehničkim odgojem. Odbijen je i apelantov tužbeni zahtjev da mu tuženi naknadi štetu u iznosu od 1.680,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Apelant je obvezan tuženom nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 842,00 KM.

3. Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da se na prvi natječaj za prijem nastavnika informatike i fizike sa tehničkim odgojem, koji je objavljen 17. prosinca 2005. godine, apelant prijavio, da je bio obaviješten da je povjerenstvo natječaja donijelo odluku o prijemu u radni odnos kandidata Midhata Cokoje i da je apelantov prigovor odbijen. Također je utvrđeno da je na apelantov zahtjev prosvjetni inspektor obavio inspekcijski pregled, da je utvrdio da je povjerenstvo tuženog pogrešno ocijenilo da apelant ne ispunjava uvjete u pogledu stručne spreme i da je rješenjem od 24. veljače 2006. godine naloženo tuženom da poništi Odluku o prijemu kandidata Midhata Cokoje i donese odluku o raspisivanju ponovnog natječaja. Dalje je Općinski sud utvrdio da je za isto radno mjesto tuženi ponovno raspisao natječaj 8. listopada 2006. godine, da je apelant ponovno konkurirao, da je obaviješten da nije primljen jer ne ispunjava uvjete natječaja i da je izvršen izbor kandidata Midhata Cokoje. Također je utvrđeno da je apelantov prigovor ponovno odbijen, da je apelant obaviješten o inspekcijskom nadzoru u školi, te da je Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNK (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) naredilo tuženom da prilikom usvajanja Pravilnika o radu ugradi Uputu o bodovanju kandidata prilikom zasnivanja radnog odnosa u osnovnim i srednjim školama. Osim toga je utvrđeno da je odlukom školskog odbora po treći put raspisan natječaj za izbor nastavnika fizike i informatike sa tehničkim odgojem, da se apelant prijavio na natječaj i da je 23. ožujka 2007. godine donesena Odluka o prijemu kandidata Midhata Cokoje, o čemu je apelant obaviješten 29. ožujka 2007. godine, uz napomenu da je njegova prijava odbačena zbog neispunjavanja uvjeta natječaja u pogledu stručne spreme, dok izabrani kandidat ispunjava uvjete i u pogledu stručne spreme i ima položen stručni ispit.

4. Obrazlažući odluku, Općinski sud je citirao članak 85. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, te članak 40. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju («Službene novine HNK» br. 5/00, 4/04 i 54/04) kojim je kao poseban uvjet za zasnivanje radnog odnosa propisana odgovarajuća stručna sprema. U konkretnom slučaju, kako je dalje naveo sud, školski odbor tuženog je raspisao natječaj koji je objavljen u dnevnom listu a izabrani kandidat sa diplomom nastavnika fizike i informatike ispunjavao je posebne uvjete propisane zakonom.

5. Općinski sud je istakao da je prosvjetni inspektor utvrdio da apelant sa kvalifikacijama koje posjeduje (diplomirani strojarski inženjer) ispunjava uvjete natječaja, što je ovlašten utvrđivati u smislu odredaba čl. 18. i 19. Zakona o prosvjetnoj inspekciji («Službeni glasnik HNK» broj 4/2004), pa je tuženi pogrešno utvrdio da apelant nije ispunjavao uvjete u pogledu stručne spreme, mada iz provedenih dokaza i navoda tuženog proizlazi da je tuženi ocijenio da apelantove kvalifikacije ne odgovaraju potrebama škole.

6. Međutim, kako je zaključio Općinski sud, ovakvo postupanje tuženog nije utjecalo na zakonitost odluke o izboru kandidata Midhata Cokoje jer Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju kao i Pravilnikom o radu tuženog nije propisan način izbora nastavnika i drugih zaposlenih, osim što je člankom 85. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju propisano da se nastavnici i stručni suradnici biraju na temelju javnog natječaja. Prema članku 109. Pravilnika o radu tuženog, školski odbor kao organ upravljanja školom vrši prijem uposlenika, dakle pravo je školskog odbora kao organa upravljanja da između prijavljenih kandidata koji ispunjavaju uvjete izvrši izbor. Člankom 7. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja u HNK propisano je da se način i postupak zasnivanja radnog odnosa obavlja sukladno Zakonu o radu i Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju, a posebni kriteriji nisu propisani pravilnikom o radu a niti Zakonom o radu, te Općinski sud zaključuje da nije dovedena u sumnju zakonitost odluke o izboru jer je kandidat koji je izabran po struci nastavnik fizike i matematike sa tehničkim odgojem pa ispunjava uvjete natječaja za raspisana radna mjesta a što ni apelant nije pobijao. Na kraju je Općinski sud istakao da tuženi nije imao obvezu da provede bodovanje po Uputi Ministarstva jer je navedena Uputa stavljena izvan snage odlukom ministra koja je objavljena u «Službenim novinama HNK» broj 6/07 a i Ministarstvo je tuženom dalo suglasnost za raspisivanje trećeg natječaja a što proizlazi iz dopisa Ministarstva od 8. ožujka 2007. godine u kojem je navedeno da je škola prilikom raspisivanja natječaja dužna navesti svaki predmet pojedinačno kao i broj sati za svaki predmet a kako je tuženi i postupio prilikom raspisivanja natječaja. S obzirom na to da apelant u postupku nije dokazao da je trebao imati prioritet prilikom prijema na predmetno radno mjesto u odnosu na kandidata koji je izabran, tužbeni zahtjev je odbijen kao neutemeljen.

7. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da se prilikom ispitivanja zakonitosti odluka koje tužbenim zahtjevom apelant želi poništiti ne mogu isključiti razlozi koji utječu na zakonitost konkursa u cjelini. Zakonitost izbora ovisi isključivo o tome ispunjava li izabrani kandidat objavljene uvjete u natječaju za izbor nastavnika fizike i informatike sa tehničkim odgojem. U konkretnom slučaju, kako je dalje naveo Kantonalni sud, prema natječaju koji je raspisao ravnatelj tuženog 16. ožujka 2007. godine, tražio se jedan izvršitelj na neodređeno vrijeme za izbor nastavnika fizike i informatike sa tehničkim odgojem a pored općih uvjeta propisanih zakonom u natječaju je navedeno da kandidat treba imati VI i VII stupanj stručne spreme odgovarajućeg smjera. Na objavljeni natječaj pored apelanta javio se i Midhat Cokoja kojeg je školski odbor odlukom od 29. ožujka 2007. godine primio na radno mjesto nastavnika fizike i informatike sa tehničkim odgojem. Apelantov prigovor na obavijest o prijemu navedenog kandidata odbijen je kao neutemeljen Odlukom školskog odbora tuženog jer je izabrani kandidat pored općih uvjeta ispunjavao i posebne uvjete. Naime, prema odredbi članka 83. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju i njegovim izmjenama, poslove učitelja u predmetnoj nastavi može izvoditi osoba koja pored općih uvjeta utvrđenih zakonom ima i odgovarajuću visoku ili višu stručnu spremu, te je izbor kandidata Midhata Cokoje zakonit, jer pored općih ispunjava i posebne uvjete – viša stručna sprema (diploma nastavnika fizike i informatike sa tehničkim odgojem) a pravo je školskog odbora kao organa upravljanja da između prijavljenih kandidata koji ispunjavaju uvjete izvrši izbor. Na kraju je Kantonalni sud pojasnio da je svrha sudske zaštite osoba koje su sudjelovale u natječaju da se osobama koje ispunjavaju sve propisane uvjete iz zakona i općeg akta omogući izbor ako je izabran kandidat koji ne ispunjava propisane uvjete. S obzirom na to da odluke čije poništenje apelant traži nisu nezakonite, Kantonalni sud je zaključio da apelantova žalba nije utemeljena i da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i na zakonu zasnovana.

8. Apelant smatra da su mu pobijanim presudama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo iz članka 1. Konvencije 111 o zabrani diskriminacije u oblasti zapošljavanja i zanimanja. Apelant je naveo da je i on imao sve kvalifikacije tražene natječajem, međutim, sudovi su nedovoljno ocijenili bitne i odlučne činjenice i «svaki put po konkursu primili Midhata Cokoju dok je on nažalost bio diskriminiran cijelo vrijeme». Ovakvim postupanje, prema njegovom mišljenju, redoviti sudovi su postupali suprotno odredbama materijalnog zakona i to Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju i odredbi članka 5. Zakona o radu Federacije BiH. Apelant je, također, naveo da redoviti sudovi na navedene okolnosti (pogrešna primjena materijalnog prava) «nisu dali valjane odnosno nikakve razloge a Kantonalni sud nije primijenio odredbe članka 1. Konvencije 111 o diskriminaciji u pogledu zapošljavanja čije odredbe su nesporno narušene kroz nezakonito postupanje tuženog u ovom predmetu».

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni će sud odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku ustvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezotur- Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

11. U vezi sa apelantovim prigovorima koji se odnose na nedostatke u obrazloženju pobijanih presuda, Ustavni sud podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije obvezuje sudove da daju obrazloženje za svoje presude, ali se to ne može tumačiti kao obveza da se odgovori na svaki navod (vidi Europski sud, Harutyunyan protiv Armenije, djelomična odluka o dopustivosti od 5. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 36549/03). Dakle, sudska odluka mora imati razloge na kojima je utemeljena i mora imati obrazloženje, pogotovu na podnesak koji je od suštinske važnosti za ishod spora. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u pobijanim odlukama za svoje stajalište dali valjane, jasne i logičke razloge, sukladno zahtjevima članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Općinski sud je naveo razloge i dokaze za odbijanje tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da je u postupku utvrđeno da odluke tuženog o izboru kandidata na radno mjesto nastavnika fizike i informatike sa tehničkim odgojem nisu nezakonite. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u obrazloženju presude, ocjenjujući apelantove žalbene navode, dao detaljno obrazloženje zbog čega je žalba neutemeljena i zašto je potvrđena prvostupanjska odluka. U konkretnom slučaju, iz stanja u spisu i navoda apelacije Ustavni sud zapaža da su, suprotno apelantovim navodima, redoviti sudovi za svoje stajalište dali valjane, jasne i logične razloge, sukladno zahtjevima članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

12. U odnosu na apelantove navode koji se odnose na ocjenu dokaza, Ustavni sud naglašava da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitetu zaključaka redovitih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima očito proizvoljnom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 661/04 od 22. travnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 44/05). Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju analiza izvedenih dokaza nije izostala, već da je prvostupanjski sud u svojoj presudi, što je potvrdio sud na sljedećoj instanci, u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenje zaključka o dokazanosti da je apelantov tužbeni zahtjev neutemeljen. Općinski sud je, analizirajući sve predložene i provedene dokaze, logično i uvjerljivo obrazložio zbog čega je određene dokaze prihvatio a druge ne i zbog čega je zaključio da je apelantov tužbeni zahtjev neutemeljen. Prvostupanjski sud je omogućio apelantu jednako kao i tuženom da izvede sve dokaze, ocijenio ih po načelu slobodne ocjene dokaza, a Ustavnom sudu se takva ocjena ne doima očito proizvoljnom. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu očito (prima facie) neutemeljena.

13. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li, eventualno, došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud ukazuje na to da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje očito (prima facie) neutemeljeni.

15. U vezi sa apelantovim navodom o povredi prava iz članka 1. Konvencije 111 o zabrani diskriminacije u oblasti zapošljavanja i zanimanja, Ustavni su primjećuje da je apelant naveo povredu ovog prava, ne obrazlažući uopće u čemu se ona sastoji. S obzirom na to da su u pitanju paušalni navodi, koji ničim nisu obrazloženi, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ničega što ukazuje na to da se pobijanim odlukama na bilo koji način pokreće pitanje povrede navedenog prava, odnosno da je povreda navedenog prava moguća, zbog čega je apelacija i u ovom dijelu očito (prima facie) neutemeljena.

16. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1011/10 (F. K.) | Sudska praksa | Aktio