Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-528/10 (G. J., S. J. i Sl. J.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-528/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 528/10, rješavajući apelaciju G. J. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija G. J., S. J. i Sl. J.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj I- 1135/00.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odgađanja okonča izvršni postupak u predmetu broj 32 0 I 0044588 05 I (stari broj I-2171/05) u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da G. J., S. J. i Sl. J, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. G. J., S. J. i Sl. J. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, a koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 10. februara 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog neprovođenja u razumnom roku Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-1135/00 od 12. aprila 2000. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 29. oktobra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor dostavio 9. novembra 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 12. novembra 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti su 20. januara 2000. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja od izvršenika M. J. (u daljnjem tekstu: izvršenik). Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj I-1135/00 12. aprila 2000. godine kojim je određeno da će se izvršenje provesti popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari.
7. Izvršenik je na rješenje Općinskog suda uložio prigovor 19. septembra 2000. godine.
8. U postupku odlučivanja po prigovoru Općinski sud je zaključkom od 12. septembra 2001. godine odredio provođenje izviđajnih izvršnih radnji za 27. septembar 2001. godine kod izvršenika. O provedenim radnjama sačinjen je zapisnik u kom je konstatirano da izvršenik nema pokretnih stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja.
9. Općinski sud je rješenjem od 20. januara 2004. godine odlučio o prigovoru izvršenika, te istog dana donio i zaključak kojim je određeno provođenje prinudnog izvršenja 4. februara 2004. godine. Izvršenje je odgođeno zbog činjenice da je izvršenik gluvonijema osoba, te da je za komunikaciju potrebno osigurati prisustvo tumača.
10. Izvršenik je 9. februara 2004. godine uložio prigovor na rješenje od 20. januara 2004. godine.
11. Apelanti su podneskom od 5. juna 2007. godine predložili donošenje dopunskog rješenja o izvršenju kojim su predložili promjenu predmeta i sredstava izvršenja, odredivši da se izvršenje ima provesti na nekretninama izvršenika.
12. Apelanti su 9. januara 2009. godine uložili urgenciju tražeći od Općinskog suda da se postupak izvršenja ubrza, jer traje već devet godina.
13. Postupak izvršenja, prema stanju spisa, do danas nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelanti smatraju da im je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da su, nakon što Općinski sud nije sedam godina postupio po rješenju o izvršenju, 5. juna 2007. godine dostavili podatke o nekretninama izvršenika, tražeći da se izvršenje provede na njima. Dalje, apelanti su naveli da su 9. januara 2009. godine uložili urgenciju Općinskom sudu, nakon čega se njihov advokat odazvao pozivu suda i uvidom u spis utvrdio da u spisu postoji žalba izvršenika od prije nekoliko godina koja nikad nije dostavljena Kantonalnom sudu u Tuzli na odlučivanje. Također, navode da je tom prilikom od njihovog advokata usmeno traženo da pribavi dokumentaciju vezanu za nekretnine izvršenika, a što oni objektivno nisu u mogućnosti. Najzad, apelanti su zatražili da im, zbog trajanja postupka više od deset godina a koji je zakonom određen kao hitan, bude određena naknada štete zbog neprovođenja rješenja o izvršenju u razumnom roku od po 1.500,00 KM, odnosno ukupno 4.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukazao na hronologiju postupka, te da je postupanje Općinskog sud bilo uvjetovano objektivnim razlozima. U vezi s tim je ukazano da je, nakon reforme pravosudnog sistema, ovom sudu pripojen i Općinski sud u Lukavcu, da je broj sudija smanjen, te da, s obzirom na broj predmeta, nije mogao postupati u rokovima utvrđenim Zakonom o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Najzad, ukazano je da se stanje nije poboljšalo ni imenovanjem dodatnih sudija čiji rad je usporen i zbog nedostatka pratećeg osoblja. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su odluke koje su predmet osporavanja apelacijom zasnovane na pravilnoj primjeni materijalnog prava i na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pa da su neosnovani navodi apelanata o povredi prava na koja u apelaciji ukazuju.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 8.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 63.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražitelja izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnešen ili ako je prijedlog neosnovan.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom;
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
(...)
24. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje odluke koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije (vidi vodeće odluke Ustavnog suda: Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05, i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05). U konkretnom slučaju radi se o nemogućnosti izvršenja pravosnažne i izvršne presude, pa apelanti uživaju sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
26. Ustavni sud primjećuje da je prijedlog za izvršenje podnesen, prema navodima apelanata, 20. januara 2000. godine, odnosno, prema Općinskom sudu, 7. aprila 2000. godine, a rješenje o izvršenju je donijeto 12. aprila 2000. godine. U svakom slučaju, a prema stanju spisa, izvršni postupak u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda još nije okončan i traje već 12 godina.
27. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u toku 2000. i 2001. godine preduzimao određene radnje u svrhu provođenja izvršenja. Međutim, od 2002. godine pa do danas postupanje Općinskog suda ne može se ocijeniti kao efikasno s obzirom na njegovu ulogu da upravlja postupkom na način koji će osigurati efikasnost postupka, a što podrazumijeva, u skladu sa zakonskim ovlaštenjem, preduzimanje mjera i radnji u svrhu okončanja postupka. Ovo posebno kad se ima u vidu da je postupak izvršenja zakonom određen kao hitan i da se u njegovom provođenju zahtijeva naročita marljivost (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). U konkretnom slučaju Općinski sud od 2004. godine nije preduzeo niti jednu radnju u svrhu provođenja izvršenja, odnosno eventualnog utvrđivanja uvjeta za obustavu izvršenja u skladu sa članom 64. st. 3. i 4. ZIP-a, te s tim u vezi dovršenja izvršenja. U tom smislu ni razlozi na koje je Općinski sud ukazao kao objektivne u okolnostima konkretnog slučaja ne mogu biti razumno opravdanje za postupanje Općinskog suda. Shodno navedenom, i pored činjenice da su i apelanti svojim pasivnim odnosom u određenoj mjeri doprinijeli trajanju postupka izvršenja, Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja odlučujući doprinos za trajanje izvršnog postupka od 12 godina na strani Općinskog suda.
28. Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
29. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno ispituje i navode apelanata u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelanti su zatražili da im se, zbog dugog trajanja izvršnog postupka, dosudi naknada nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 4.500,00 KM.
31. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
32. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se izvrši odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost kao što je to u konkretnom slučaju. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao 12 godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je potrebno solidarno isplatiti ukupan iznos od 1.500 KM, što je obaveza Vlade Tuzlanskog kantona pošto je u njemu sjedište redovnog suda odgovornog za kašnjenje u izvršenju.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak po prijedlogu apelanata za izvršenje pravosnažne presude traje 12 godina i kada još nije okončan, a čemu je u odlučujućoj mjeri doprinio nadležni sud, iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra hitnim.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić