Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-494/10 (Omladinska zadruga „Mladost“ Trebinje)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Porez
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-494/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 494/10, rješavajući apelaciju Omladinske zadruge „Mladost“ Trebinje, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 tačka 2 i člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Omladinske zadruge „Mladost “ Trebinje.
Utvrđuje se kršenje člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Rješenjem Ministarstva finansija Republike Srpske - Odbora za rješavanje poreskih žalbi broj 06.05/II-450- 448/08 od 13. oktobra 2011. godine.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantkinji Omladinskoj zadruzi „Mladost“ Trebinje, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Omladinska zadruga „Mladost“ Trebinje (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Trebinja, koju zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnio je 3. februara 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka kontrole obračuna i plaćanja poreskih obaveza pred Ministarstvom finansija Republike Srpske - Odborom za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Ministarstvom finansija Republike Srpske - Poreskom upravom, Područni centar Trebinje (u daljnjem tekstu: Poreska uprava). Apelantkinja je 20. septembra 2010. godine i 11. novembra 2011. godine dopunila apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Ministarstva i Poreske uprave zatraženo je 11. januara 2013. godine, 18. decembra 2012. godine i 20. oktobra 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Ministarstvo i Poreska uprava 18. i 10. januara 2013. godine i 25. oktobra 2010. godine dostavili su odgovore na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Poreske uprave dostavljen je apelantkinji 10. novembra 2010. godine, a odgovori Vrhovnog suda i Ministarstva proslijeđeni su apelantkinji 24. januara 2013. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
6. Finansijska policija - Područni centar Trebinje 8. decembra 2001. godine izvršila je kontrolu kod apelantkinje, nakon čega je donijela Rješenje broj 07/456.2-505/01 od 14. decembra 2001. godine kojim je naložila apelantkinji da uplati određene iznose na ime poreza na promet (u izreci rješenja precizirane vrste poreza).
7. Apelantkinja je na navedeno rješenje izjavila žalbu koja je odbijena Rješenjem Ministarstva broj 00-456.10-285/01 od 1. marta 2002. godine.
8. Odlučujući o apelantkinjinoj tužbi protiv navedenog rješenja, Vrhovni sud donio je Presudu broj U-449/02 od 15. februara 2006. godine kojom je tužbu djelimično uvažio, osporeni akt poništio u određenom dijelu (u izreci presude precizno u kojem dijelu) dok je u preostalom dijelu tužbu odbio.
9. Postupajući po uputstvima Vrhovnog suda, kako je navedeno u rješenju, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 06/1.01/0104/II-450-277/06 od 5. aprila 2006. godine kojim je poništilo rješenje Finansijske policije u određenom dijelu (u izreci presude precizno navedeno u kojem dijelu) i predmet vratilo na ponovni postupak.
10. Poreska uprava je 10. avgusta 2006. godine izvršila kontrolu apelantkinje, nakon čega je donijela Rješenje broj 06/1.08/0702-490-475/06 od 18. avgusta 2006. godine za plaćanje utvrđene obaveze i naložila apelantkinji da izvrši uplatu poreza (u izreci rješenja precizirana visina).
11. Na navedeno rješenje apelantkinja je uložila žalbu, koja je djelimično uvažena Rješenjem Ministarstva broj 06/1.01/0104/II-450-935/06 od 10. decembra 2007. godine, poništeno navedeno rješenje u određenom dijelu (u izreci rješenja precizirano u kojem dijelu), dok je u preostalom dijelu to rješenje ostalo neizmijenjeno.
12. Protiv navedenog rješenja apelantkinja je podnijela tužbu koja je Presudom Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-U-08-000 013 od 26. marta 2008. godine uvažena i osporeni akt poništen.
13. Postupajući po uputstvima Okružnog suda, kako je navedeno u rješenju, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 06.05/II-450-448/08 od 17. aprila 2008. godine kojim je žalbu uvažilo i poništilo rješenje Poreske uprave od 18. avgusta 2006. godine i predmet vratilo na ponovni postupak.
14. Poreska uprava 28. maja 2008. godine ponovo je izvršila kontrolu kod apelantkinje, nakon čega je donijela Rješenje broj 06/1.08/0702-490/1/203/08 od 30. juna 2008. godine za plaćanje utvrđene obaveze i naložila apelantkinji da izvrši uplatu poreza (u izreci rješenja precizirana visina).
15. Na navedeno rješenje apelantkinja je uložila žalbu koja je uvažena Rješenjem Ministarstva broj 06.05/II-450-448/08 od 17. novembra 2009. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
16. U ponovnom postupku Poreska uprava donijela je Rješenje broj 06/1.08/0702/1/490-203/08 od 15. februara 2010. godine kojim je naložila apelantkinji da izvrši uplatu na ime manje plaćenih obaveza određeni iznos (u izreci rješenja naveden iznos).
17. Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 06.05/II-450-448/08 od 13. oktobra 2011. godine kojim je poništilo rješenje Poreske uprave. U obrazloženju rješenja je navedeno da nema osnova za nalaganje predmetnih obaveza. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da se protiv ovog rješenja može pokrenuti upravni spor pred Okružnim sudom.
18. Iz dopisa Okružnog suda od 3. decembra 2012. godine slijedi da protiv navedenog rješenja nije pokrenut upravni spor.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelantkinja navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja poreske obaveze. Naime, postupak je više puta bezrazložno obnavljan zbog čega traje enormno dugo. Apelantkinja traži naknadu materijalne štete koju trpi zbog blokade računa i naknadu nematerijalne štete na ime kompenzacije u iznosu od 10.000,00 KM. Osim toga, pored činjenice da Zakon o omladinskim zadrugama izričito propisuje da su omladinske zadruge neprofitabilne organizacije i da ne plaćaju poreze, organi uprave donose akte kojim utvrđuju obaveze apelantkinji pored suprotnih uputstava iz sudskih odluka.
20. Apelantkinja je uz apelaciju dostavila obavještenje o prinudnoj naplati Poreske uprave od 30. aprila 2002. godine, rješenje Poreske uprave od 31. oktobra 2002. godine o naplati poreskih obaveza iz novčanih sredstava apelantkinje, rješenje Ministarstva kojim je njena žalba odbijena i Presudu Vrhovnog suda broj U-446/03 od 26. jula 2006. godine kojom je njena tužba odbijena kao neosnovana.
21. U dopuni apelacije od 20. septembra 2010. godine apelantkinja je navela da Poreska uprava ne postupa po datim uputstvima Ministarstva, a navedeno je vidljivo iz rješenja Poreske uprave od 15. februara 2010. godine koje je dostavila uz dopunu. U dopuni apelacije od 11. novembra 2011. godine, uz koju je apelantkinja dostavila rješenje Ministarstva od 13. oktobra 2011. godine, apelantkinja je navela da je zahtjev Poreske uprave konačno odbijen, a da joj je navedenim postupanjem i blokadom računa nanesena neprocjenjiva šteta budući da je došlo do obustave djelatnosti odmah poslije blokade računa koja još traje zbog navodnog duga od 304.484, KM, koji je postupku „spao“ na 27.338,11 KM, da bi definitivno iznosio 0,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
22. Vrhovni sud je naveo da apelantkinja ne osporava rješenje (prinudna naplata) kojim joj je naložena obaveza uplate javnih prihoda, koje je postalo izvršno, zbog čega je njena tužba odbijena kao neosnovana. Osim toga, u presudi od 15. februara 2006. godine ovaj sud je usvojio stav da se obaveza zadruge na uplatu javnih prihoda ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju u zavisnosti od načina raspoređivanja sredstava iz člana 30 Zakona o omladinskim zadrugama.
23. Ministarstvo je navelo da je postupak pred Vrhovnim sudom trajao četiri godine, a postupci koji su se vodili nakon toga vodili su se s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja. Ministarstvo je istaklo da je predmetni postupak okončan rješenjem Ministarstva od 13. oktobra 2011. godine, odnosno da je postupak trajao istaknuti vremenski period, jer su sva donesena rješenja osporavana kako redovnim, tako i vanrednim pravnim sredstvima, te predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.
24. Poreska uprava je istakla da apelantkinja nije iscrpila sve pravne lijekove, te predložila da se apelacija odbaci kao nedopuštena. Ukoliko Ustavni sud ne odbaci apelaciju, Poreska uprava je predložila da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
25. U Zakonu o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/02 i 87/07) relevantne odredbe glase:
Član 7.
Kad organi rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da obezbijede uspješno i kvalitetno ostvarivanje i zaštitu prava i pravnih interesa pojedinaca, pravnih lica i drugih stranaka.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
26. U Zakonu o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 12/94) relevantne odredbe glase:
Član 59.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odredbe Zakona o parničnom postupku.
27. U Zakonu o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05) relevantne odredbe glase:
Član 48.
Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.
28. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77 do 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase: Član 10.
Sud je dužan nastojati sprovesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
29. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
30. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
32. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
33. U konkretnom slučaju apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka kontrole obračuna i plaćanja poreskih obaveza. U toku postupka pred Ustavnim sudom apelantkinja je dostavila rješenje Ministarstva od 13. oktobra 2011. godine kojim je poništeno rješenje Poreske uprave od 15. februara 2010. godine, a kojim je utvrđena obaveza apelantkinje na određenu uplatu poreskih obaveza. U pouci o pravnom lijeku u rješenju Ministarstva je navedeno da se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor pred Okružnim sudom. Na traženje Ustavnog suda, Okružni sud je dopisom od 3. decembra 2012. godine obavijestio Ustavni sud da protiv rješenja Ministarstva od 13. oktobra 2011. godine nije pokrenut upravni spor, tako da proizilazi da je predmetni postupak okončan donošenjem rješenja Ministarstva. Iako predmetni postupak u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan, apelacija je dopustiva, jer prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
35. Apelantkinja navodi da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u svezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
37. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
38. Ustavni sud podsjeća i na konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj dužina trajanja postupka, na određenim instancama posmatranim pojedinačno, može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se mora uzeti postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriterijumi koji se ocjenjuju u odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6 stav 1 prekršen (vidi, Evropski sud, Ryotylo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A broj 230-D, stav 99). Takođe, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
b) Period koji se uzima u obzir
39. U konkretnom slučaju postupak kontrole obračuna i plaćanja poreskih obaveza pokrenut je 8. decembra 2001. godine, a okončan 13. oktobra 2011. godine. Dakle, predmetni postupak trajao je devet godina i deset mjeseci.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
40. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o relativno složenom predmetu. Ustavni sud uočava da apelantkinja ničim nije doprinijela dužini trajanja postupka, jer iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu nije vidljivo da je apelantkinja koristila bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka.
41. U odnosu na doprinos organa uprave i sudova, Ustavni sud prvenstveno ukazuje da je postupak trajao devet godina i deset mjeseci, te da je predmet u više navrata vraćan na ponovni postupak. Ustavni sud konstatuje da su organi uprave i sudovi u navedenom periodu donijeli 12 odluka. Ustavni sud napominje da ukidanje odluka nižih organa od viših organa i vraćanje na ponovni postupak, u principu, ne čini pravne lijekove nedjelotvornim. Međutim, stalno vraćanje na ponovni postupak može učiniti pravne lijekove iluzornim a postupak beskonačnim i bespredmetnim. Upravo zbog toga, nadležni organi moraju da ulože dodatni napor kako bi postupak riješili u razumnom roku. Međutim, navedeno je u konkretnom slučaju potpuno izostalo. Ovdje se posebno ukazuje da je postupak rješavanja po tužbi pred Vrhovnim sudom u jednoj fazi postupka trajao skoro četiri godine. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud i Poreska uprava nisu se očitovali u vezi sa apelantkinjinim navodima o dužini trajanja postupka, a Ministarstvo je istaklo da nisu osnovani apelantkinjini navodi, jer su sva donesena rješenja osporavana kako redovnim, tako i vanrednim pravnim sredstvima.
42. Imajući u vidu prethodnu analizu, a u smislu prethodno navedenih standarda i principa prema kojim se mora uzeti u obzir postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriterijumi koji se ocjenjuju u odlučivanju o tome da li je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, zbog toga što je postupak kontrole obračuna i plaćanja poreskih obaveza trajao devet godina i deset mjeseci, povrijeđeno apelantkinjino pravo na suđenje u razumnom roku tim prije što organi uprave i sud nisu naveli razumne razloge za ovako dugo trajanje postupka.
43. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
44. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.
45. Apelantkinja je tražila naknadu materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM zbog dužine trajanja postupka kontrole obračuna i plaćanja poreskih obaveza. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu da je postupak trajao devet godina i deset mjeseci, apelantkinji se određuje naknada u visini od 1.350,00 KM. Ovaj iznos apelantkinji je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Pravo na imovinu
46. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava garantovanih članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati apelantkinjine navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da, pošto je postupak kontrole obračuna i plaćanja poreskih obaveza trajao devet godina i deset mjeseci, postoji povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
48. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
49. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić