Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4387/10 (H. O.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Dosjelost
- Građanski postupak
- Nekretnina
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4387/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4387/10, rješavajući apelaciju Hasana Okanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hasana Okanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 23 0 P 014881 08 P Općinskog suda u Velikoj Kladuši.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 23 0 P 014881 08 P, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Hasan Okanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Male Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 11. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud). koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio na odlučivanju po žalbi kod Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 13. decembra 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju. Kantonalni sud i Općinski sud su 14. i 17. decembra 2012. godine dostavili odgovor na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda dostavljeni su apelantovom punomoćniku 9. januara 2013. godine.
4. Također, od Općinskog suda je zatraženo 7. januara 2013. godine da dostavi odluke Kantonalnog suda i Općinskog suda koje su donesene u predmetnom postupku.
5. Općinski sud je 9. januara 2013. godine dostavio tražene odluke.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Presudom Općinskog suda broj P:371/02 od 18. marta 2004. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena 24. septembra 2002. godine protiv tuženih A.O., H.O., H.O., G.M., M.G., H.G., E.O., A.G., M.G., S.G., M.D., R.D., O.B., H.S., Z.O., N.M., S.M., F.O., A.O., M.G., S.M., M.M., H.G., A.O., S.O., R.O., H.O., I.O. i M.O., radi utvrđivanja prava vlasništva nekretnina dosjelošću vsp. 5.100,00 KM. Navedenom presudom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
8. Apelant je 25. juna 2004. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv S.O., R.O., I.O. i H.O. (u daljnjem tekstu: tuženi), radi diobe nekretnina vsp. 10.000,00 KM.
9. Presudom Općinskog suda broj P:221/04 od 8. decembra 2005. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-06-000 398 od 21. aprila 2008. godine uvažena je apelantov žalba, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud nije raspravio postojanje bitnih činjenica od kojih zavisi pravilna primjena materijalnog prava, zbog čega je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
11. Odlučujući u ponovnom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 023-0-P-08- 000 247 od 4. decembra 2009. godine. Navedenom presudom dozvoljena je dioba i izdvajanje u poseban posjedovni list na apelantovo ime nekretnina upisanih u Pl. 379/03 KO Mala Kladuša, te je apelantu na ime suvlasničkog dijela od 1/5 dodijeljen dio k.č. 681/2 «Brdo» pašnjak IV klase u površini od 2226 m² prema skici lica mjesta od 13. juna 2005. godine i k.č. 681/2 «Brdo» njiva VII klase od 5110 m² upisana u Pl. 379/03 KO Mala Kladuša, a na osnovu ove presude apelant će se upisati u katastru nekretnina Općine Velika Kladuša s dijelom 1/1. Stavom dva dispozitiva navedene presude sud je obavezao tužene da apelantu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.773,00 KM, dok je stavom tri dispozitiva presude odbijen dio tužbenog zahtjeva apelanta koji se odnosio na diobu nekretnina iz Pl. 273/02 KO Slapnica i dio k.č. 681/1 «Brdo» pašnjak IV klase u površini od 5.368 m².
12. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 P 002215 10 Gž od 11. oktobra 2011. godine uvažena je žalba tuženih, ukinut je st. 1. i 2. dispozitiva prvostepene presude i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Istim rješenjem odbačena je kao nedozvoljena žalba tuženih u odnosu na stav 3. dispozitiva prvostepene presude. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je utvrdio da je prvostepeni sud postupao po neurednoj tužbi zbog čega je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
13. Iz odgovora Općinskog suda od 17. decembra 2012. godine proizlazi da je ponovni postupak u toku pred Općinskim sudom i da je predmet zaveden pod brojem 23 0 P 014881 08 P.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je zbog predugog trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je podnio tužbu protiv svoje braće 2002. godine, da je prvostepeni sud prvi put donio presudu 18. marta 2004. godine koju je ukinuo Kantonalni sud i predmet je vraćen na ponovni postupak. Apelant je zatim naveo hronologiju dešavanja pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom do dana podnošenja apelacije, te je istakao da predmetni postupak predugo traje. Također, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Kantonalnom sudu da bez odlaganja odluči o žalbi tuženih, te da obaveže Unsko-sanski kanton da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati po 150,00 KM godišnje počevši od 2002. godine do donošenja odluke.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je apelantova tužba protiv tuženih radi diobe nekretnina podnesena 25. juna 2004. godine, te da je sud postupajući po apelantvoj tužbi donio dvije presude P:221/04 od 8. decembra 2005. godine i 023-0-P-08-000 247 od 4. decembra 2009. godine koje su ukinute odlukama Kantonalnog suda, tako da se predmet ponovo vodi pred Općinskim sudom pod brojem 23 0 P 014881 08 P. Općinski sud je istakao da je sve radnje poduzimao u razumnim rokovima, da je predmetna apelacija neosnovana, te da je u ponovnom postupku zakazano ročište na licu mjesta za 26. mart 2013. godine.
16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je dostavio svoje rješenje od 11. oktobra 2011. godine i predložio da Ustavni sud svoju odluku donese na osnovu stanja spisa.
V. Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
23. Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio kod Kantonalnog suda na odlučivanju o izjavljenoj žalbi protiv prvostepene presude, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
25. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu pravosnažno okončan predmetni parnični postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, postupajući po apelantovoj tužbi od 24. septembra 2002. godine, radi utvrđivanja prava vlasništva nekretnina dosjelošću, donio Presudu broj P:371/02 od 18. marta 2004. godine, te da navedenu presudu prema stanju spisa nije ukinuo Kantonalni sud i vratio na ponovni postupak, odnosno, da navedeni postupak nije prethodio postupku koji je apelant pokrenuo tužbom 25. juna 2004. godine protiv tuženih radi diobe nekretnina i za koji apelant navodi da još uvijek nije okončan. Naime, Općinski sud je u konkretnom postupku u dva navrata donosio presude koje su rješenjima Kantonalnog suda ukinute i predmet se trenutno nalazi kod Općinskog suda na ponovnom postupku. Dakle, predmetni parnični postupak traje osam godina i sedam mjeseci i prema stanju spisa još uvijek nije okončan. Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi diobe nekretnina, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
28. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud prvi put donio presudu nakon jedne godine i pet mjeseci, dok je drugi put donio odluku nakon jedne godine i osam mjeseci. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je osporio apelantove navode i naveo da je poduzimao radnje u razumnim rokovima. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odlučujući povodom izjavljenih žalbi protiv prvostepenih presuda prvi put donio odluku nakon dvije godine i četiri mjeseca, a drugi put nakon jedne godine i nepunih deset mjeseci. Međutim, svojim odlukama Kantonalni sud je ukidao prvostepene presude i predmet vraćao na ponovno suđenje. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je predložio da Ustavni sud svoju odluku donese na osnovu stanja u spisu. Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje osam godina i sedam mjeseci i još uvijek nije okončan, može u većem dijelu pripisati Općinskom sudu i Kantonalnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nakon Rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 P 002215 10 Gž od 11. oktobra 2011. godine vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, to je ovom sudu naloženo da u predmetu broj 23 0 P 014881 08 P donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom o podnesenoj žalbi protiv prvostepene presude, odnosno, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka.
31. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog sudu da u što kraćem roku okonča predmetni parnični postupak.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada postupak radi diobe nekretnina nije okončan ni osam godina i sedam mjeseci nakon podnošenja tužbe i predmet se ponovo nalazi pred prvostepenim sudom. Ustavni sud smatra da su dosadašnjem trajanju postupka u podjednakoj mjeri doprinijeli i Općinski sud i Kantonalni sud, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka, a u odgovorima na apelaciju nije ponuđeno razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić