Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5219/10 (Goran Pranjić M. Lukić)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5219/10

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 5219/10, rješavajući apelaciju Gorana Pranjića M. Lukića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 28. veljače 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Gorana Pranjića M. Lukića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 K 915588 04 K.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da hitno okonča postupak u predmetu broj 07 58 K 915588 04 K, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, sukladno članku 74.

stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Goran Pranjić M. Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 22. studenoga 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 K 915588 04 K. Apelant je u više navrata dopunjavao apelaciju, a posljednju dopunu je uputio Ustavnom sudu 1. veljače 2013. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. siječnja 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 22. siječnja 2013. godine.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnositelju apelacije 29. siječnja 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanta su 5. travnja 2004. godine oko 21.30 sati pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: MUP) lišili slobode, te je odveden u PU Mostar PS Sjever, da bi 6. travnja 2004. godine oko 12.45 sati bio izveden pred Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo). Nakon saslušanja je pušten kući istog dana oko 13.40 sati.

7. Apelant je podneskom od 3. svibnja 2004. godine tražio od Kantonalnog tužiteljstva informaciju u svezi sa provedbom istrage.

8. Odgovarajući na apelantov podnesak, Kantonalno tužiteljstvo je dopisom od 7. svibnja 2004. godine informiralo apelanta da je 4. svibnja 2004. godine donesena naredba o provođenju neuropsihijatrijskog vještačenja, sukladno kojoj je apelant dužan najkasnije do 20. svibnja 2004. godine javiti se vještaku neuropsihijatru dr. Mehmedu Kovačeviću.

9. Kantonalno tužiteljstvo je 10. lipnja 2004. godine, odgovarajući na apelantov podnesak od 20. svibnja 2004. godine kojim ih je informirao da je postupio prema njihovom podnesku od 7. svibnja 2004. godine, obavijestilo apelanta da su provjerili njegove navode, te da je vještak odlučio da mu se apelant javi na naznačeni broj mobilnog telefona kako bi se dogovorili o terminu za postupanje prema naredbi od 4. svibnja 2004. godine.

10. Apelant je 14. lipnja 2004. godine uputio zahtjev Kantonalnom tužiteljstvu kojim je tražio izuzeće postavljenog vještaka tražeći da se za potrebe neuropsihijatrijskog vještačenja odredi vještak hrvatske nacionalnosti.

11. Kantonalno tužiteljstvo je 16. srpnja 2006. godine podnijelo Optužnicu broj KT 758/04 protiv apelanta temeljem koje je osumnjičen da je počinio kazneno djelo napada na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz članka 359. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH), te kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 293. stavak 1.

KZFBiH.

12. Općinski sud je potvrdio optužnicu 21. srpnja 2004. godine, a ročište o izjašnjenju o krivnji je održano 6. rujna 2004. godine.

13. Ročište za osiguranje sudskih dokaza je na apelantov zahtjev održano 3. studenoga 2004. godine, dok su prethodni prigovori odbijeni 4. studenoga 2004. godine.

14. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da do svibnja 2005. godine ročišta za glavni pretres nisu održavana zbog neposjedovanja opreme za audiosnimanje.

15. Ročište za glavni pretres koje je bilo zakazano za 23. rujan 2005. godine nije održano zbog nedolaska apelanta koji je svoj izostanak opravdao, isto učinivši i 20. listopada 2005. godine kada je bilo zakazano novo ročište.

16. Na ročište za glavni pretres koje je bilo zakazano za 28. veljače 2006. godine apelant se ponovno nije pojavio nego je prije pretresa zatražio da se provede rekonstrukcija događaja, te sud obavijestio da se na sudske pozive više neće odazivati do pozitivne odluke o njegovom prijedlogu.

17. Apelantu je 9. ožujka 2006. godine zbog složenosti postupka postavljen branitelj po službenoj dužnosti i to odvjetnik Miro Volarić iz Mostara. Međutim, apelant je obavijestio sud da nije suglasan sa izborom tog branitelja tražeći od suda da mu za branitelja po službenoj dužnosti postavi Nadu Dalipagić ili Anu Kožulj, odvjetnice iz Mostara.

18. Naredno ročište za glavni pretres je zakazano za 22. veljače 2007. godine na koje apelant ponovno nije pristupio pravdajući izostanak bolešću (psihosomatski poremećaj F45,9), nakon čega je tužitelj predložio da se provede neuropsihijatrijsko vještačenje apelanta kako bi se utvrdila njegova uračunljivost kao i sposobnost sudjelovanja u kaznenom postupku.

19. Općinski sud je 26. ožujka 2007. godine izdao naredbu za neuropsihijatrijsko vještačenje apelanta, da bi nalaz i mišljenje bio dostavljen 19. travnja 2007. godine.

20. Na zakazano ročište za glavni pretres 17. prosinca 2007. godine apelant ponovno nije pristupio pismeno informirajući sud da je podnio tužbu Europskom sudu za ljudska prava zbog čega smatra da nije dužan sudjelovati i u predmetnom postupku.

21. Dana 16. listopada 2008. godine, kada je bilo zakazano ročište za glavni pretres, apelant se ponovno nije pojavio. Poziv koji je bio upućen apelantu je vraćen sa naznakom PTT-a da apelant napušta teritorij Bosne i Hercegovine.

22. Nakon što je iz drugog spisa u predmetu u kojem je apelant također sudjelovao pribavljen nalaz i mišljenje Kliničke bolnice u Mostaru iz kojeg je vidljivo da apelant ima paranoidno shizofreni poremećaj F 20.0, Općinski sud je 21. listopada 2008. godine donio naredbu za neuropsihijatrijsko vještačenja apelanta.

23. Općinski sud je rješenjem od 15. veljače 2010. godine apelantu postavio za braniteljicu po službenoj dužnosti Nadu Dalipagić, odvjetnicu iz Mostara, koja je zbog ranije preuzetih obveza tražila da je sud razriješi te obveze, što je Općinski sud i učinio rješenjem od 17. veljače 2010. godine, istodobno imenujući za novu braniteljicu po službenoj dužnosti Anu Kožulj, koju je apelant također predložio, za koju će se naknadno ispostaviti da ne može biti određena za braniteljicu jer se ne nalazi na listi branitelja, te je i ona razriješena te dužnosti.

24. Na zakazano ročište za glavni pretres 19. veljače 2010. godine apelant ponovno nije pristupio kao ni na ročišta zakazana za 24. veljače (pravdajući taj izostanak), 16. travanj, 13. rujan i 12. listopad 2010. godine kada je bilo zakazano ročište za vještačenje apelanta.

25. Dana 3. studenoga 2010. godine, nakon prinudnog dovođenja apelanta, provedeno je neuropsihijatrijsko vještačenje, a nalaz i mišljenje neuropsihijatra sudu je dostavljen 31. prosinca 2010. godine iz kojeg je proizašlo da apelant zbog psihičkog stanja i oboljenja nije sposoban sudjelovati u kaznenom postupku.

26. Rješenjem Općinskog suda od 11. veljače 2011. godine apelantu je postavljena braniteljica po službenoj dužnosti, odvjetnica iz Mostara Šemsa Droce.

27. Općinski sud je 4. ožujka 2011. godine donio rješenje kojim se postupak obustavlja u odnosu na optuženog u svezi sa kaznenim djelom oštećenja tuđe stvari iz čl. 293. st. 1. KZFBiH, da bi 8. travnja 2011. godine sud donio rješenje o prekidu postupka zbog nesposobnosti apelanta da sudjeluje u postupku, a istim rješenjem apelant je, u smislu odredbe članka 409. Zakona o kaznenom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), upućen Centru za socijalni rad Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Centar) radi vođenja odgovarajućeg postupka.

28. Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je rješenjem od 21. lipnja 2011. godine odbio apelantovu žalbu potvrđujući rješenje o prekidu postupka.

29. Dana 19. rujna 2011. godine kompletan spis je upućen Centru na daljnje postupanje da bi Centar 25. listopada 2011. godine pred Općinskim sudom pokrenuo izvanparnični postupak kako bi se apelantu izrekla mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog liječenja u zdravstvenoj ustanovi.

30. Postupajući po prijedlogu Centra, Općinski sud je 6. studenoga 2012. godine obustavio predmetni postupak.

31. Imajući u vidu odluku koja je donesena u izvanparničnom postupku, Općinski sud je 21. prosinca 2012. godine izdao novu naredbu za neuropsihijatrijsko vještačenje radi utvrđivanja daljnje nesposobnosti apelanta za sudjelovanje u predmetnom postupku.

32. Ročište za neuropsihijatrijsko vještačenje je bilo zakazano za 23. siječanj 2013. godine, a prema raspoloživim dokazima u spisu nije poznato je li ročište održano, niti kakav je daljnji tijek postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

33. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog kaznenog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Zatim, apelant u zaista iscrpnoj apelaciji ukazuje i na kršenje ostalih prava zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom i to pravo iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencije, pravo iz članka 13. Europske konvencije, kao i pravo iz članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju. U svezi sa dužinom predmetnog postupka, apelant je, između ostaloga, istakao da stranka u sudskom postupku očekuje povjerenje koje sudovi u demokratskom društvu moraju pružiti javnosti, što se u konkretnom slučaju nije desilo jer je Općinski sud apelantu pružio samo nepovjerenje, zabrinutost i strepnju u slučaju njegovog podvrgavanja sudskom postupku u «nerazumnom roku». Apelant, između ostalog, ukazuje i na nehumano postupanje prilikom lišavanja slobode policijskih službenika koji su ga tom prilikom maltretirali verbalno i fizički.

b) Odgovor na apelaciju

34. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju iscrpno opisao tijek predmetnog postupka, što je detaljno navedeno u poglavlju III ove odluke – Činjenično stanje.

V.Relevantni propisi

35. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 35/03, 37/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 14.

(1) Osumnjičenik, odnosno optuženik ima pravo u najkraćem razumnom roku biti izveden pred sud i biti mu suđeno bez odgode, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.

(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zlouporabu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.

Članak 59.

[…] (5) Branitelj će biti postavljen osumnjičeniku odnosno optuženiku ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta, duševnog stanja osumnjičenika, odnosno optuženika ili drugih okolnosti u interesu pravde.

(6) U slučaju postavljanja branitelja osumnjičenik odnosno optuženik će se prvo pozvati da sam izabere branitelja s predočene liste. Ukoliko osumnjičenik odnosno optuženik sam ne izabere branitelja s predočene liste, branitelja će postaviti sud.

Članak 124.

(1) Ako se pojavi sumnja o isključenoj ili smanjenoj ubrojivosti osumnjičenika odnosno optuženika, ili da je osumnjičenik odnosno optuženik počinio kazneno djelo uslijed ovisnosti o alkoholu ili opojnim drogama, ili da zbog duševnih smetnji nije sposoban sudjelovati u postupku, odredit će se psihijatrijsko vještačenje.

(2) Ako se tijekom istrage osumnjičenik dragovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno dulje promatranje, osumnjičenik će se poslati na psihijatrijski pregled odnosno na promatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Rješenje o tomu donosi sudac za prijašnji postupak na prijedlog tužitelja. Promatranje ne može trajati dulje od dva mjeseca.

[…] Članak 139.

(1) Dovedbeni nalog za optuženika može izdati sud ako je doneseno rješenje o pritvoru ili ako uredno pozvani optuženik ne dođe, a svoje izbivanje ne opravda, ili ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti bjelodano proizlazi da optuženik izbjegava primitak poziva.

[…] VI.Dopustivost

36. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

37. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

38. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni kazneni postupak nije okončan ni nakon skoro devet godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

39. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

40. Apelant predmetnom apelacijom ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje u «razumnom roku» iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, ali u svezi s tim isto tako ukazuje i na kršenje prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

5. Europske konvencije, članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencije, pravo iz članka 13. Europske konvencije, kao i pravo iz članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

41. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Razdoblje koje se uzima u obzir

42. Ustavni sud, prije svega, smatra nužnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu članka 19. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Ustavni sud zapaža da je apelant izjašnjavajući se na navode Općinskog suda informirao Ustavni sud da predmetni kazneni postupak još uvijek nije okončan, odnosno da Općinski sud još uvijek nije proveo neuropsihijatrijsko vještačenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, dakle, dužinu predmetnog postupka ocijeniti prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

43. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant bio lišen slobode u travnju 2004. godine zbog sumnji da je počinio kazneno djelo propisano KZFBiH, da je nakon provedene istrage Kantonalno tužiteljstvo podiglo optužnicu na temelju koje je, nakon potvrđivanja Općinskog suda, pokrenut predmetni kazneni postupak koji, prema raspoloživim dokazima u spisu, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je razdoblje od skoro devet godina (osam godina i 10 mjeseci).

b) Analiza dužine trajanja postupka

44. Sumirajući predmetni postupak u svjetlu članka 14. ZKPFBiH i drugih specifičnih okolnosti, Ustavni sud primjećuje da je postupak do zakazivanja glavnog pretresa (23. rujan 2005. godine) tekao relativno brzo (podizanje i potvrđivanje optužnice, izjašnjenje o krivnji, ročište za osiguranje dokaza, sve u relativno prikladnim rokovima, uz to i okolnost da sud zbog neposjedovanja audio-video tehnike nije u jednom razdoblju zakazivao ročišta), a da je nakon toga uslijedio jedan dugi period nemogućnosti provođenja ročišta, prije svega, zbog nedolazaka apelanta na zakazana ročišta koja je, uglavnom, pravdao bolešću. Uočljivo je, također, da je apelant Općinskom sudu pismenim podneskom najavio da se na ročišta više neće pojavljivati ukoliko se ne udovolji njegovom zahtjevu da se provede rekonstrukcija događaja, te da je isto tako informirao sud da zbog navodnog postupka koji je pokrenuo pred Europskim sudom ne vidi razlog sudjelovanja u predmetnom postupku, a što je sve trebalo biti dovoljno Općinskom sudu da bez odlaganja poduzme neke od mjera predviđenih odredbama ZKPFBiH s ciljem osiguranja apelantove prisutnosti na zakazanim ročištima.

45. Za Ustavni sud je također neprihvatljivo da je Općinskom sudu trebalo više od tri godine od saznanja da apelant ima određenih psihičkih problema da provede neuropsihijatrijsko vještačenje (3. studeni 2010. godine i to nakon prvog prinudnog dovođenja apelanta) iz kojeg je proizašlo da apelant zbog psihičkog stanja i oboljenja nije u mogućnosti sudjelovati u postupku, nakon čega je predmetni postupak obustavljen, a kompletan spis upućen Centru na daljnje postupanje. Uočljivo je da je Općinskom sudu trebalo više od četiri godine da apelantu postavi branitelja po njegovom izboru. U svezi s tim, uočljivo je također da je, nakon što je zbog prezauzetosti razriješena dužnosti odvjetnica Nada Dalipagić, za braniteljicu postavljena odvjetnica koja nije ni mogla biti postavljena na tu dužnost jer se ne nalazi na listi branitelja, tako da je apelantu tek u veljači 2011. godine postavljen novi branitelj po službenoj dužnosti. Ustavni sud smatra da sve navedeno ukazuje na to da Općinski sud, koji je tijekom postupka evidentno poduzimao određene procesne radnje, zapravo nije efikasno i djelotvorno kontrolirao postupak, u smislu relevantnih odredaba ZKPFBiH. Kada je u pitanju apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da je on u značajnoj mjeri doprinio da postupak traje tako dugo izbjegavajući ročišta i nesuradnjom sa sudom, a što je Općinski sud mogao i trebao prepoznati znatno ranije kako bi, u smislu članka 14. stavak 2. ZKPFBiH, postupak proveo bez odugovlačenja onemogućivši svaku zlouporabu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku. S obzirom na sve navedeno, a posebno da predmetni kazneni postupak još uvijek nije okončan ni nakon skoro devet godina, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, sagledana u svjetlu članka 14. ZKPFBiH i drugih specifičnih okolnosti predmeta, ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

46. Na temelju izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

c) Ostali navodi

47. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati ostale apelantove navode o kršenju prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, članka 13. Europske konvencije, te članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju. VIII.Zaključak

48. Ustavni sud smatra da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada predmetni kazneni postupak još uvijek nije okončan ni nakon skoro devet godina u prvom redu zbog toga što Općinski sud nije koristio mogućnosti koje su mu pružale relevantne odredbe ZKPFBiH kako bi na efikasniji način kontrolirao postupak.

49. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5219/10 (Goran Pranjić M. Lukić) | Sudska praksa | Aktio