Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1002/10 (B. L.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Bračna stečevina
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1002/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1002/10, rješavajući apelaciju Bejze Latić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Bejze Latić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 005613 11 Gz od 22. juna 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Bejza Latić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, a koju zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 22. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku po njenoj tužbi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 6. decembra 2010. godine, a od Kantonalnog suda 24. juna 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor dostavio 6. maja 2011. godine, a Kantonalni sud 29. juna 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 9. jula 2011. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je 5. januara 2001. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv Z. Ć. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate iz zajedničke tekovine.
7. Općinski sud je donio Presudu broj P-53/01 od 3. februara 2004. godine a kojom je apelanticin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
8. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-528/04 od 22. oktobra 2007. godine apelanticinu žalbu uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje Općinskom sudu. Apelantici je ovo rješenje uručeno 31. oktobra 2007. godine.
9. Općinski sud je u ponovnom postupku Presudom broj 23 0 P 005613 07 P od 29. aprila 2011. godine apelanticin tužbeni zahtjev da joj tuženi isplati iz zajedničko stečene imovine u vanbračnoj zajednici označeni novčani iznos i naknadi troškove postupka odbio kao neosnovan.
10. Kantonalni sud je Presudom broj 23 0 P 005613 11 Gz od 22. juna 2011. godine apelanticinu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je istakla da je od podnošenja tužbe, tj. 5. januara 2001. godine, pa do podnošenja apelacije proteklo više od devet godina, te da po njenoj žalbi izjavljenoj 8. aprila 2004. godine ni nakon pet godina nije odlučeno. Apelantica je zatražila da joj se, zbog nerazumno dugog trajanja postupka, za svaku godinu od podnošenja tužbe isplati naknada od 150,00 KM na ime nematerijalne štete koju zbog toga trpi.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je odgovoru na apelaciju istakao da je o apelanticinoj žalbi odlučeno 29. aprila 2011. godine.
13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je po apelanticinoj žalbi odlučio 22. oktobra 2007. godine, te da je predmet vraćen na ponovni postupak Općinskom sudu, kao i da je apelanticin opunomoćenik 31. oktobra 2007. godine primio ovu odluku. Dalje, ukazano je da je u ponovnom postupku prvostepeni sud odlučio 29. aprila 2011. godine, te da je po apelanticinoj žalbi Kantonalni sud odlučio 22. juna 2011. godine, ali da joj ova odluka još nije dostavljena.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Ustavni sud ukazuje na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak povodom apelanticine žalbe pred Kantonalnim sudom, a na koji je u apelaciji ukazala, bio odlučen, ali na način da je predmet vraćen na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3, predmetna apelacija bila dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer po njenoj tužbi nije pravosnažno odlučeno ni nakon devet godina.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom;
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
(...)
22. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. U konkretnom slučaju apelantica je pokrenula parnični postupak podnošenjem tužbe 5. januara 2001. godine, a postupak je pravosnažno okončan 22. juna 2011. godine. Dakle, postupak je trajao deset godina, sedam mjeseci i sedamnaest dana.
24. Iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da apelanticinom tužbom nisu pokrenuta složena činjenična ili pravna pitanja koja bi opravdala trajanje postupka od više od deset godina. Dalje, ni Općinski ni Kantonalni sud nisu naveli niti jedan razlog ili obrazloženja koje bi opravdalo ovakvo stanje. Iz predočenog se ne može zaključiti da je apelantica doprinijela trajanju postupka svojim radnjama ili propuštanjem. Činjenica da je u trenutku podnošenja apelacije znala da je o njenoj prvoj žalbi odlučeno i da je predmet vraćen na ponovni postupak nema značaja i ne može opravdati postupanje redovnih sudova. Ovo tim prije što je na prvu odluku po žalbi apelantica čekala više od tri godine, odnosno na odluku prvostepenog suda u ponovnom postupku više od četiri godine.
25. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da su dužini postupka u odlučujućoj mjeri doprinijeli Kantonalni i Općinski sud neefikasnim postupanjem po apelanticnoj žalbi, odnosno u ponovnom postupku, a da za ovakvo svoje postupanje nisu ponudili niti jedan razlog ili obrazloženje.
26. Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja povrijeđeno apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
27. Apelantica je zatražila da joj se, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, odredi naknada nematerijalne štete, i to po 150,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
28. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
29. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantici dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njenog prava na pravično suđenje, a s obzirom i na činjenicu da je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda postupak i okončan.
VIII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak, koji nije pokretao složena činjenična i pravna pitanja, okončan nakon deset godina, sedam mjeseci i sedamnaest dana, te kada redovni sudovi nisu ponudili niti jedan razlog ili obrazloženje za ovako dugo trajanje postupka, niti je na apelantovoj strani bilo moguće utvrditi doprinos trajanju postupka.
31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić