Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1448/10 (D. I.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Stanovi JNA
- Naknada
- Povrat stana
- Propisano zakonom
- Miješanje u imovinu
- Stanarsko pravo
- Upravni postupak
- Proporcionalnost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00)
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-1448/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1448/10, rješavajući apelaciju Dušana Ivančića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dušana Ivančića.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, koja je dužna da osigura apelantova prava u skladu sa standardima Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 15/11 od 30.
marta 2012. godine, objavljene u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 37/12, u roku od tri mjeseca od podnošenja apelantovog zahtjeva.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dušan Ivančić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 23. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti da vrati u posjed stan koji je koristio prije rata u Bosni i Hercegovini i da u zemljišnim knjigama bude upisan kao njegovi vlasnik.
II.Činjenično stanje
2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
3. Apelant je 15. februara 1992. godine zaključio ugovor o kupoprodaji stana u ulici Trg heroja broj 13/1 u Sarajevu (raniji naziv Trg Pere Kosorića) s državom SFRJ – SSNO – Vojnom ustanovom za upravljanje stambenim fondom Jugoslovenske narodne armije. Ugovor su potpisala oba ugovarača, ovjerio ga je vojni pravobranilac i sadrži pečat nadležne poreske službe. Kupoprodajna cijena je plaćena u cjelokupnom iznosu.
4. Apelant je početkom rata napustio Bosnu i Hercegovinu i bio u aktivnoj vojnoj službi u Vojsci Savezne Republike Jugoslavije do 1999. godine.
5. Apelant je 11. augusta 1998. godine podnio Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava za stambena pitanja) zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed koji je Presudom Kantonalnog suda broj 09-0-U-001235 08 U od 31. maja 2010. godine pravosnažno odbijen.
6. Apelant je, zatim, podnio tužbu Općinskom sudu protiv Federalnog ministarstva odbrane radi utvrđenja postojanja prava vlasništva i izdavanja naloga za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, s obrazloženjem da je on kao kupac zaključio s prodavcem–Država SFRJ-SSNO-Vojna ustanova za upravljanjem Stambenim fondom JNA Beograd, ugovor o kupoprodaji, otkupu nepokretnosti-predmetnog stana, isplatio kupoprodajnu cijenu stana u cijelosti kao i troškove ovjere ugovora za otkup stana kod Osnovnog suda II u Sarajevu i troškove procjene Komisije za otkup stana.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-P-06-00 7002 od 10. januara 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000757 od 13. oktobra 2008. godine, prekinut je postupak u predmetnoj pravnoj stvari do okončanja postupka pred upravnim organima po apelantovom zahtjevu za povrat predmetnog stana. Apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda je odbačena Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000072 od 28. januara 2010. godine.
8. Apelant je također podnio zahtjev Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) za povrat predmetnog stana koji je Odlukom broj 513-858-1/1 od 8. oktobra 2002. godine odbačen zbog nenadležnosti za odlučivanje, zbog toga što je u postupku utvrđeno da je apelant ostao poslije 14. decembra 1995. godine u aktivnoj službi u oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine.
9. Odlukom CRPC broj R-513-858-1/1-90-1207 od 24. aprila 2003. godine odbijen je apelantov zahtjev za ponovno razmatranje Odluke CRPC broj 513-858-1/1 od 8. oktobra 2002. godine kojim je odbačen njegov zahtjev za povrat predmetnog stana zbog nenadležnosti za odlučivanje, a Odlukom CRPC broj R-513-858-1/1-01-575/04 od 17. marta 2006. godine odbačen je apelantov zahtjev za ponovno razmatranje Odluke CRPC broj R-513-858-1/1-90-1207 od 24. aprila 2003. godine kao nedopušten.
10. Presudom Vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-43/08 od 19. marta 2010. godine je odbijena apelantova tužba protiv Odluke CRPC broj R-513-858-1/1-01-575/04 od 17. marta 2006. godine.
11. Upravno vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH je donijelo Presudu broj Uvl-44/10 od 28. januara 2011. godine kojom je uvažen zahtjev apelanta za preispitivanje sudske odluke, preinačena je Presuda Vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-43/08 od 19. marta 2010. godine, tako što je apelantova tužba uvažena te su poništene: Odluka CRPC broj 513-858-1/1 od 8. oktobra 2002. godine, Odluka CRPC broj R-513-858-1/1-90-1207 od 24. aprila 2003. godine i Odluka CRPC broj R-513-858-1/1-01-575/04 od 17. marta 2006. godine. Istom presudom je potvrđeno da je apelant vlasnik stana pobliže označenog u dispozitivu presude, na osnovu Ugovora zaključenog 15. februara 1992. godine pod brojem 3513-2810-4, između apelanta i države SFRJ-SSSNO-Vojne ustanove za upravljanje SF JNA Beograd, kao prednika tuženog, te je tuženi dužan da trpi da se apelant uknjiži u javne registre, Knjigu položenih ugovora zk. Ureda Općinskog suda u Sarajevu, kao vlasnik 1/1 i obavezani su nadležni sudski i općinski organi uprave da apelanta na njegov zahtjev i uz prezentaciju presude uvedu u posjed označene nekretnine u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva.
12. Protiv Presude broj Uvl-44/10 od 28. januara 2011. godine privremeni korisnik Sanela Pleho i Federacija Bosne i Hercegovine-Vlada Federacije Bosne i Hercegovine-Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine podnijele su apelaciju Ustavnom sudu.
13. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1527/11 od 15. maja 2012. godine kojom je utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na Sanelu Pleho, te utvrdio povredu prava na pravično suđenje - pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine-Vladu Federacije Bosne i Hercegovine-Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine, ukinuo Presudu Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine broj Uvl-44/10 od 28. januara 2011. godine i predmet vratio Apelacionom odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine da, po hitnom postupku, donese novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
14. U navedenoj odluci Ustavni sud je našao da u konkretnom slučaju Apelaciono odjeljenje Suda BiH propustilo da u konkretnom slučaju primijeni odredbu člana 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima koja reguliše pitanje povrata tzv. vojnih stanova onim nosiocima stanarskih prava koji su nakon 19. maja 1992. godine ostali u službi vojnog lica u bilo kojim oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je istakao da navedenu odredbu nije problematizirao ni Evropski sud u presudi Đokić. Naime, suština presude Đokić je da se podnosiocu prijave omogući adekvatna kompenzacija zbog lišavanja prava na povrat stanova (restituciju). Ustavni sud je ponovio svoj stav izražen u Odluci U 15/11 da po sistemu Evropske konvencije nacionalne vlasti su te koje daju inicijalnu procjenu i postojanje problema od javnog interesa koji zahtijeva mjere lišavanja imovine i korektivnih postupaka koji se trebaju poduzeti. Dakle država prema sistemu Evropske konvencije ima širok stepen slobodne procjene pri određivanju toga šta je od općeg interesa povodom rješavanja složenih pitanja kao što je i pitanje povrata tzv. vojnih stanova. Ustavni sud smatra da je i član 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima rezultat takve slobode procjenjivanja i već je u svojoj odluci U 83/03 utvrdio da je u skladu sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer uspostavlja pravičnu ravnotežu između javnog interesa i nosilaca stanarskog prava.
15. Na osnovu svega navedenog, a imajući u vidu principe Evropske konvencije kao i presudu Đokić, Ustavni sud je zaključio da je Apelaciono odjeljenje Suda BiH proizvoljno primijenilo materijalno pravo čime je došlo do povrede apelantičinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i ustavnog prava drugoapelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
16. U ponovnom postupku Apelaciono odjeljenje Suda BiH je donijelo Presudu broj Uvl-44/10 od 28. augusta 2012. godine kojom je apelantov zahtjev za vanredno prespitivanje sudske odluke odbilo kao neosnovan. U obrazloženju presude je navedeno da je u ponovljenom postupku, postupajući po uputama Ustavnog suda datim u Odluci AP 1527/11, Apelaciono upravno vijeće Suda BiH je ispitalo osporenu Presudu Vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-43/08 od 19. marta 2010. godine shodno odredbi člana 53. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine samo u granicama zahtjeva, te je odlučilo kao u izreci presude. Apelaciono odjeljenje je istaklo da je apelantov zahtjev za ponovno razmatranje Odluke CRPC broj R-513-858-1/1-90-1207 od 24. aprila 2003. godine kojom je odbijen zahtjev apelanta za ponovno razmatranje Odluke CRPC broj 513-858-1/1 od 8. oktobra 2002. godine, kojom je odbačen apelantov zahtjev za povrata stana zbog nenadležnosti za odlučivanje, također, pravilna i zakonita, jer je pravilno primijenjena odredba člana 38. stav 3. Pravilnika o potvrđivanju stanarskih prava raseljenih lica i izbjeglica, kojom je propisano da licu, po čijem je zahtjevu donesena odluka u postupku ponovnog razmatranja, ne pripada pravo da ponovno podnosi zahtjev za razmatanje odluke CRPC kojom je odlučeno o nosiocu stanarskog prava na potraživanom stanu.
III.Apelacija a)Navodi iz apelacije
17. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, povredu prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo izbjeglica i raseljenih lica da se slobodno vrate u svoje domove iz člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Također se žali na povredu člana II/6. Ustava. Apelant ističe da je stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu, prema ugovoru o kupoprodaji-otkupu, te da je isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti. U dopuni apelacije se poziva na presudu Evropskog suda u predmetu Đokić protiv Bosne i Hercegovine ističući da se u njegovom predmetu radi o istom činjeničnom stanju i pravnom pitanju kao i u navedenoj presudi Evropskog suda.
IV.Relevantni propisi
18. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine FBiH» br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03 i 81/09) relevantne odredbe glase:
Član 3. st. 1. i 2.
Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim ili član njegovog porodičnog domaćinstva kao što je utvrđeno članom 6. Zakona o stambenim odnosima, ima pravo na povratak u skladu sa Aneksom 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Stav 1. ovog člana primjenjuje se samo na nosioce stanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domove prema članu 1. Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Osobe koje su napustile svoje stanove između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine smatraju se izbjeglicama i raseljenim licima prema Aneksu 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Član 3.a Izuzetno od odredbe člana 3. st. 1. i 2. ovog zakona u vezi sa stanovima koji su proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a kojim raspolaže Federalno ministarstvo odbrane, čiji je nosilac stanarskog prava poslije 19. maja 1992. godine ostao u službi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine, ne smatra se izbjeglicom, niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine, izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara ovom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 14. decembra 1995. godine.
Izbjeglicom se ne smatra, niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine ni nosilac stanarskog prava na stanove iz stava 1. ovog člana, koji je iz istog stambenog fonda bivše JNA ili novoformiranih fondova oružanih snaga država nastalih na prostorima bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo ili pravo koje odgovara tom pravu.
19. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo («Službene novine FBiH br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 15/02, 54/04, 36/06, 45/07, 51/07, 72/08, 23/09 i 5/10) relevantne odredbe glase:
Član 39.
Nosilac stanarskog prava iz kupoprodajnog ugovora zaključenog sa bivšom SSNO-om, na osnovu Zakona o stambenom obezbjeđenju u JNA [..] i podzakonskih akata za njegovo provođenje,na stan koji je na raspolaganju Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, zaključio je pravno obavezujući ugovor ako je zaključio pisani ugovor o otkupu stana do 6. aprila 1992. godine i ugovor dostavio na ovjeru nadležnoj poreskoj službi, te ukoliko je kupoprodajna cijena utvrđena u skladu sa tada važećim zakonom i cijenu izmirio u cijelosti u ugovorenom roku.
Član 39.e.
Nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora koji je zaključio pravno obavezujući ugovor iz člana 39. stav 1. Zakona, a koji je napustio stan u Federaciji Bosne i Hercegovine i nakon toga iz istog stambenog fonda ili novoformiranih stambenih fondova oružanih snaga država nastalih iz bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo ili pravo koje odgovara tom pravu, sticanjem novog stana raskinut je ugovor o otkupu stana u Federaciji Bosne i Hercegovine, te nema pravo na upis prava vlasništva na tom stanu. Umjesto prava na upis vlasništva nosiocu prava iz kupoprodajnog ugovora iz stava (1) ovog člana pripada naknada iz stava (3) ovog člana.
Nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora koji je zaključio pravno obvezujući ugovor iz člana 39. stav 1. Zakona koji je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u službi u oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine, a nije stekao novo stanarsko pravo ili pravo koje odgovara tom pravu, umjesto upisa prava vlasništva po zaključenom ugovoru ima pravo na naknadu od Federacije Bosne i Hercegovine u iznosu sredstava uplaćenih po ugovoru uvećanih za pripadajuću kamatu po viđenju. Nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora koji je zaključio pravno obavezujući ugovor o otkupu stana iz člana 39. stav 1. Zakona za čiji stan je sadašnji korisnik u skladu sa važećim zakonima zaključio ugovor o korištenju stana ili ugovor o otkupu stana, umjesto upisa prava vlasništva na stan ima pravo na naknadu od Federacije Bosne i Hercegovine utvrđenu na način iz stava 2. ovog člana, izuzev nosioca prava kupoprodajnog ugovora iz stava 1. ovog člana.
V.Dopustivost
20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su odluke koje su donosili različiti organi u različitim postupcima koje je apelant vodio radi vraćanja u posjed i uknjižbe prava vlasništva nad «vojnim stanom» za koji je zaključio kupoprodajni ugovor. Apelacija je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI.Meritum
24. Imajući u vidu da je činjenično stanje koje proizlazi iz navoda apelacija u ovom predmetu bitno činjenično i pravno slično pitanjima koja je Ustavni sud već razmatrao u Odluci broj AP 1370/08 od 23. novembra 2012. godine Miladin Mirosavljević i dr. (Odluka dostupna i na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu apelantovih navoda, u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 1370/08 u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava na apelantovu imovinu, jer mu je imovina oduzeta a da nisu utvrđene relevantne činjenice da li su ispunjeni uvjeti da mu njegovo pravo po zaključenom pravno obavezujućem ugovoru o otkupu stana bude kompenzirano odgovarajućom naknadom, čime je na apelanta stavljen pretjeran teret, odnosno čime nije postignuta pravična ravnoteža između zaštite apelantove imovine i zahtjeva javnog interesa.
VIII. Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su javne vlasti miješanjem u apelantovu imovinu koje je bilo zakonito i imalo legitiman cilj, nedopuštanjem da se vrati u stan na kojem je apelant imao stanarsko pravo, odnosno za koje je utvrđeno da ima pravno obavezujući ugovor u smislu člana 39. Zakona o prodaji stanova, apelantu, ustvari, oduzele imovinu a da nisu utvrđene relevantne činjenice da li su ispunjeni uvjeti da mu prava iz pravno obavezujućeg ugovora budu kompenzirano odgovarajućom naknadom, čime je na apelanta stavljen preveliki teret, odnosno čime nije postignuta pravična ravnoteža između zaštite apelantove imovine i zahtjeva javnog interesa.
26. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić