Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-70/10 (B. B.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-70/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 70/10, rješavajući apelaciju Bademe Begić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Bademe Begić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu pod brojem 22 0 I 009964 09 I (stari broj I-1118/04) i koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 I 009964 09 I od 12. decembra 2012.
godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Bademi Begić, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Badema Begić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju zastupa Agan Džafić, advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je 5. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-1118/04 (novi broj 22 0 I 009964 09 I). Apelantica je 9. aprila 2010. godine, 1. oktobra 2010. godine i 5. januara 2012. dostavila dodatnu dokumentaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. septembra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda su 18. januara 2013. godine zatražene dodatne informacije.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. oktobra 2010. godine, a 29. januara 2013. godine je dostavio dodatne informacije.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 11. oktobra 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica, kao tražilac izvršenja, 29. marta 2004. godine podnijela je Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu Rješenja izvršenika JU „Centar za socijalni rad“ Sanski Most (u daljnjem tekstu: izvršenik) broj 09-1-534-91/97 od 13. juna 2002. godine radi naplate duga u iznosu od 1.329,06 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 132,00 KM, te troškova sudske takse zabranom novčanih sredstava koje izvršenik ima na računu u banci i prenosom radi isplate na apelanticin račun na način bliže preciziran u prijedlogu.
7. Zaključkom od 11. maja 2004. godine Općinski sud je od apelanticinog opunomoćenika zatražio da sudu dostavi troškovnik na prijedlog izvršenja, a koji je apelanticin opunomoćenik dostavio sudu 14. maja 2004. godine.
8. Općinski sud je Rješenjem broj 1118/04 od 29. juna 2005. godine odredio predloženo izvršenje.
9. Izvršenik je 7. jula 2005. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju na koji je apelantica 30. augusta 2005. godine dostavila odgovor Općinskom sudu.
10. Općinski sud je, odlučujući o prigovoru izvršenika, s ciljem utvrđivanja tačne visine duga, održao ročište 15. oktobra 2010. godine.
11. Općinski sud je 15. marta 2010. godine donio Rješenje broj I-1118/04 kojim je odbio apelanticin prijedlog za izvršenje, stavio van snage Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj I- 1118/04 od 29. juna 2005. godine, te ukinuo sve do tada provedene izvršne radnje i postupak obustavio.
12. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 I 002892 10 Gž od 6. maja 2010. godine usvojena je apelanticina žalba podnesena protiv Rješenja broj I-1118/04 od 15. marta 2010. godine, prvostepeno rješenje je ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak.
13. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Rješenje broj 22 0 I 009964 10 I od 12. decembra 2011. godine kojim je djelimično usvojio prigovor izvršenika, te Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj I-1118/04 od 29. juna 2005. godine ostavio na snazi za isplatu glavnog duga u iznosu od 392,00 KM. Troškovi izvršnog postupka apelantici su određeni i dosuđeni u iznosu od 195,00 KM. Za preostali dio glavnog duga do iznosa 1.329,06 KM, kao i za troškove izvršnog postupka do iznosa od 619,00 KM apelanticin prijedlog je odbijen.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelantica smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da predmetni postupak traje šest godina i da je uzrok za to nedovoljna aktivnost suda. Apelantica naročito ističe hitnost predmetnog postupka s obzirom na to da se radi o isplati socijalnih davanja. Također, apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud u odgovoru na apelaciju iznio je hronologiju postupka, te je naveo da je u konkretnom predmetu postupao u granicama svojih objektivnih mogućnosti i stepenu ažurnosti i kadrovske popunjenosti na ovom referatu na kojem postoje evidentni problemi. Dalje je navedeno da na referatu rade jedan sudija i stručni saradnik sa jednim izvršiteljem, te da je došlo do promjene sudije, a da je predmetni sudija trenutno zadužen sa stanjem 13. augusta 2010. godine sa 9.651 predmetom, uključujući izvršni i vanparnični referat. Općinski sud smatra da je objektivno bilo nemoguće u takvim uvjetima ispoštovati zakonske i razumne rokove postupanja suda u konkretnom slučaju.
16. Općinski sud je 29. januara 2012. godine obavijestio Ustavni sud da je predmetni izvršni postupak dovršen pravosnažnim Rješenjem Općinskog suda broj 22 0 I 009964 10 I od 12. decembra 2011. godine, kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika, te je Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj I-118/04 od 29. juna 2005. godine ostalo na snazi za isplatu glavnog duga u iznosu od 392,00 KM, a troškovi izvršnog postupka apelantici su određeni i dosuđeni u iznosu od 195,00 KM. Predmetni spis je arhiviran 20. januara 2012. godine.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 12. tačka 5.
Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. .[...] Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da predmetni postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva. U međuvremenu, prema informacijama i dokumentaciji koje su Ustavnom sudu dostavili Općinski sud i apelantica, izvršni postupak je dovršen 29. novembra 2012. godine. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelantica je navela da joj je, zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka, posebno pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[...]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom [...].
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku [...].
26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odgađanja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
27. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Analiza dužine trajanja postupka
28. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 29. marta 2004. godine, kada je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje rješenja, te da je okončan pravosnažnim Rješenjem Općinskog suda broj 22 0 I 009964 10 I od 12. decembra 2011. godine. Iz navedenog proizlazi da je predmet ocjene Ustavnog suda period od sedam godina i osam mjeseci.
29. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim, te koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu predmetnog postupka.
30. Dalje, imajući u vidu da je izvršni postupak za realizaciju potraživanja iz osnova socijalne pomoći i koji je, stoga, za apelanticu izuzetno važan trajao osam godina i osam mjeseci, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka a priori nerazumna i da traži sveobuhvatnu ocjenu. Naime, takva dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni sud u okolnostima konkretnog predmeta nije prepoznao, niti su ih redovni sudovi predočili. Pri tome Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda (veliki broj predmeta u radu i kadrovska popunjenost) ne mogu biti opravdanje za dužinu predmetnog izvršnog postupka zato što Općinski sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta i mali broj sudija ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmeta u tako dugom periodu. Zbog toga se dužina predmetnog postupka može u cijelosti pripisati propustu redovnih sudova, prvenstveno Općinskom sudu, da djelotvorno kontroliraju predmetni izvršni postupak.
31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je, zbog neokončavanja predmetnog postupka koji je trajao sedam godina i osam mjeseci, došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 1.000,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).
33. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao sedam godina i osam mjeseci, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantici trebalo na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.100,00 KM.
34. Međutim, apelantica potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, tačka 61), smatra da apelantici, s obzirom na sadržaj njenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, kojim je Ustavni sud vezan u smislu člana 32. Pravila, te usvojene kriterije Ustavnog suda, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM, koliko je apelantica apelacijom i tražila. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona s obzirom na sjedište Općinskog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak po apelanticinom prijedlogu za izvršenje pravosnažnih rješenja trajao duže od sedam godina iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovnim sudovima, prvenstveno Općinskom sudu.
36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić