Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2851/10 (B.M.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Apelacija preuranjena
- Vanparnični postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Ostavinski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2851/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2851/10, rješavajući apelaciju B.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2. i člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja se apelacija B.M.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut u Osnovnom sudu u Trebinju, Odjeljenje Nevesinje, u predmetu broj 095-1-P-07-000-101, a koji se povodom izjavljene revizije protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 P 001371 12 Gž od 21. septembra 2012. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 P 001371 12 Gž od 21. septembra 2012. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B.M. u dijelu navoda o povredi ostalih aspekata prava na pravično suđenje, prava na slobodu misli i prava na imovinu iz člana II/3.e), g) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. stav 1. i 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.
Odbija se kao neosnovana apelacija B.M. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda u Trebinju Odjeljenje Nevesinje broj 095-1-O-06-000-145 od 28. decembra 2006.
godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-07-000 161 od 26. aprila 2007. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. B.M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Italije podnijela je 8. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Trebinju Odjeljenje Nevesinje (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).
2. Apelantica je 20. decembra 2010. godine podnijela novu apelaciju zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda broj 095-1-O-06-000-145 od 28. decembra 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-07-000 161 od 26. aprila 2007. godine. Nova apelacija je kod Ustavnog suda evidentirana pod brojem AP 5935/10.
3. Apelantica je 9. jula 2010. godine, 22. aprila, 8. augusta i 13. decembra 2011. godine, te 22. februara i 13. oktobra 2012. godine dopunjavala apelaciju AP 2851/10.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
4. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod br. AP 2851/10 i 5935/10 tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji oba predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2851/10.
5. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda zatraženo je 23. i 25. aprila 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju, dok je od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo 11. januara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 1. juna 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok su Vrhovni sud i Okružni sud svoje odgovore dostavili 17. i 25. januara 2013. godine.
6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Osnovnog, Okružnog i Vrhovnog suda dostavljeni su apelantici 2. augusta 2012. godine i 6. februara 2013. godine.
III. Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Činjenice u predmetu AP 5935/10
8. Rješenjem Osnovnog suda broj O-92/01 od 29. januara 2003. godine, u predmetu raspravljanja zaostavštine iza umrlog Al. Đ., apelantica i An. Đ. su upućeni na parnicu.
9. Rješenjem Okružnog broj Gž-539/2003 od 25. novembra 2003. godine uvažene su žalbe apelatice i An. Đ., ukinuto je prvostepeno rješenje i predmet je vraćen Osnovnom sudu na ponovno suđenje.
10. Odlučujući u ponovnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje broj O.135/03 od 24. januara 2005. godine. Navedenim rješenjem prekinut je postupak raspravljanja zaostavštine iza umrlog Al. Đ., te su apelantica i An. Đ. upućeni na parnicu.
11. Rješenjem Okružnog suda broj Gž 306/05 od 14. marta 2006. godine uvažene su žalbe apelantice i An. Đ., ukinuto je prvostepeno rješenje i predmet je vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak.
12. Osnovni sud je, odlučujući u ponovnom postupku, Rješenjem broj 095-1-O-06-000- 145 od 28. decembra 2006. godine prekinuo ostavinski postupak i zakonske nasljednike ostavioca (apelanticu i An. Đ.) uputio na parnicu. U obrazloženju rješenja sud je između ostalog naveo da je između nasljednika došlo do spora oko dijela imovine ostavitelja, pa je u skladu s članom 229. Zakona o nasljeđivanju odlučeno kao u dispozitivu rješenja.
13. Rješenjem Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 161 od 26. aprila 2007. godine odbijene su žalbe apelantice i An. Đ. i potvrđeno je prvostepeno rješenje.
14. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-09-000 763 od 25.
augusta 2009. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija apelantice izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 161 od 26. aprila 2007. godine.
Činjenice u predmetu AP 2851/10
15. Apelantica je 9. juna 2007. godine podnijela Osnovnom sudu tužbu protiv O. M. (u daljnjem tekstu: tužena) radi utvrđenja prava na nasljeđe.
16. Presudom Osnovnog suda broj 095-1-P-07-000-101 od 21. decembra 2009. godine odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da sud utvrdi da su apelantica, tužena i An. Đ. nasljednici po 1/3 dijela kuće-vikendice i parcele na kojoj je sagrađena (posjedovni list br. 235 KO Nenadići i parcele br. 164/2), te da se obaveže tužena da apelantici naknadi troškove postupka. Istom presudom obavezana je apelantica da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 4.060,00 KM.
17. Rješenjem Okružnog suda broj 15 0 P 000267 10 Gž od 14. aprila 2010. godine odbijen je apelanticin prijedlog da u predmetu Osnovnog suda broj 095-1-P-07-000-101 postupa drugi stvarno nadležni osnovni sud s područja Okružnog suda u Trebinju.
18. Rješenjem Okružnog suda broj 15 0 P 000486 10 Gž od 10. novembra 2010. godine uvažena je apelanticina žalba, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen Osnovnom sudu na ponovno suđenje.
19. Odlučujući u ponovnom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 95 1 P 001371 11 P od 28. oktobra 2011. godine kojom je odbio kao neosnovan apelanticin precizirani tužbeni zahtjev. Istom presudom Osnovni sud je obavezao apelanticu da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 7.545,00 KM, te je odbio apelanticin zahtjev da se oslobodi od plaćanja troškova parničnog postupka.
20. Rješenjem Okružnog suda broj 95 1 P 001371 12 Gž od 21. septembra 2012. godine ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen Osnovnom sudu na ponovno suđenje.
21. Apelantica je 12. oktobra 2012. godine protiv rješenja Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji prema stanju spisa još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelantica u predmetu AP 5935/10 smatra da joj je zbog dužine trajanja ostavinskog postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela hronologiju predmetnog postupka u kojem su redovni sudovi u vanparničnom postupku raspravljanja zaostavštine prekinuli predmetni ostavinski postupak i nasljednike (apelanticu i An. Đ.) uputili na parnicu. Nadalje, apelantica navodi da je ostavinski postupak pokrenut 5. decembra 2001. godine i da još uvijek nije okončan. Apelantica u predmetu AP 2851/10 također smatra da joj je zbog dužine parničnog postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelantica je navela hronologiju ostavinskog i parničnog postupka navodeći da oni traju nerazumno dugo. Nadalje, apelantica navodi da joj je u parničnom postupku odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo pristupa sudu, pravo da bude saslušana u svojstvu parnične stranke, pravo da iznese činjenice na kojima zasniva svoj tužbeni zahtjev, ukazuje na pristranost suda tuženoj stranci te smatra da joj je sud povrijedio materijalno pravo i pravo na imovinu i nasljeđe, kao i da joj je povrijeđeno pravo na slobodu misli iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine, te traži da se zabrani daljnji diskriminacijski odnos sudova prema njoj. Apelantica je u obje apelacije zatražila naknadu materijalne štete za troškove kojima je bila izložena tokom navedenih postupaka, kao i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupaka.
b) Odgovor na apelaciju
23. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da u toku prvostepenog postupka nije došlo do kršenja apelanticinog prava u vezi s trajanjem parničnog postupka. Osnovni sud je istakao da je apelantica protiv prvostepene presude od 15. novembra 2011. godine podnijela žalbu, te da je predmet dostavljen Okružnom sudu 13. februara 2012. godine koji nije odlučio o žalbi tako da je predmetna apelacija preuranjena.
24. Okružni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da je svoje odluke donosio u razumnim rokovima. Okružni sud je istakao da je 21. septembra 2012. godine donio rješenje kojim je odlučio o apelanticinoj žalbi podnesenoj protiv Presude Osnovnog suda broj 95 1 P 001371 11 P od 28. oktobra 2011. godine. Također, Okružni sud je naveo da je apelantica protiv drugostepenog rješenja izjavila reviziju Vrhovnom sudu koju je Osnovni sud dostavio u spis Okružnog suda 15. januara 2013. godine.
25. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da njegovom odlukom nisu povrijeđena apelanticina prava navedena u apelaciji. Dalje se navodi, da protiv drugostepenog rješenja kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju nasljednika na parnicu nije dopuštena revizija, tako da Vrhovni sud nije ni mogao ispitivati zakonitost rješenja o prekidu ostavinskog postupka, tim prije što se tim rješenjem postupak pravosnažno ne završava. Vrhovni sud je istakao da je revizioni postupak završen u najkraćem mogućem roku (spis dostavljen 22. jula 2008. godine, a reviziona odluka donesena 25. augusta 2008. godine), te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
26. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br.58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
27. U Zakonu o nasljeđivanju («Službeni list SRBiH» br. 7/80 i 15/85) relevantne odredbe glase:
Upućivanje na parnicu zbog spora o činjenicama Član 229.
Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti stranke da povedu parnicu pred sudom i postupak pred organom uprave ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo. [...] 3. činjenice od kojih zavisi veličina nasljednog reda, a naročito uračunavanje u nasljedni dio, [...] Član 232.
[...] Ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka trajaće dok parnica pred sudom odnosno postupak pred organom uprave ne bude pravosnažno završen.
[...]
VI. Dopustivost
28. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
a) Preuranjenost apelacije
30. Član 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
[…]
31. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
32. U konkretnom slučaju, apelantica je u apelaciji (AP 2851/10) navela da joj je odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (osim u odnosu na navode apelantice o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na slobodu misli iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
33. Prema stanju spisa, Rješenjem Okružnog suda broj 95 1 P 001371 12 Gž od 21. septembra 2012. godine ukinuta je Presuda Osnovnog suda broj 95 1 P 001371 11 P od 28. oktobra 2011. godine i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Također, protiv navedenog rješenja Okružnog suda apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, o kojoj prema stanju spisa Vrhovni sud još uvijek nije odlučio.
34. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je o ovom dijelu apelacije odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b) Dopustivost u odnosu na razuman rok
35. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
36. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
37. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
38. Apelantica navodi da je zbog dužine trajanja predmetnog ostavinskog i parničnog postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
40. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Vrhovni sud odlučio o izjavljenoj reviziji, odnosno, nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
U odnosu na dužinu trajanja ostavinskog postupka Period koji se uzima u obzir
41. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, prema stanju spisa, ostavinski postupak pokrenut 5. decembra 2001. godine. Nakon što je predmet dva puta vraćan prvostepenom sudu na ponovni postupak Rješenjem Osnovnog suda broj 095-1-O-06-000-145 od 28. decembra 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 161 od 26. aprila 2007. godine, prekinuo ostavinski postupak i zakonske nasljednike ostavioca (apelanticu i An. Đ.) uputio na parnicu, dok je Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-09-000 763 od 25. augusta 2009. godine odbačena kao nedozvoljena apelanticina revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja. Ustavni sud zapaža da je apelantica 9. juna 2007. godine pokrenula parnični postupak koji prema stanju spisa nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog ostavinskog postupka je period od pet godina i šest mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
42. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o ostavinskom postupku te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
43. U vezi s ponašanjem suda Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud donosio odluke u relativno kratkom periodu (prvo rješenje nakon godinu dana i jedan mjesec, drugo rješenje nakon godinu dana i dva mjeseca, a treće rješenje nakon devet mjeseci), te da je rješavajući apelanticine žalbe Okružni sud dva puta ukidao prvostepena rješenja i vraćao predmet na ponovni postupak nakon čega je predmetni ostavinski postupak prekinut a apelantica i An. Đ. su upućeni na parnicu. Također, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud donosio svoje odluke u relativno kratkom periodu (prvo rješenje nakon nepunih deset mjeseci, drugo rješenje nakon godinu dana i dva mjeseca, a treće rješenje nakon nepuna četiri mjeseca). S druge strane, Ustavni sud smatra da je apelantica doprinijela dužini ostavinskog postupka imajući u vidu da je Okružni sud dva puta uvažavao njene žalbe i predmet vraćao na ponovno suđenje, koje je u konačnici rezultiralo prekidom ostavinskog postupka i upućivanjem apelantice i An. Đ. na parnicu. Ustavni sud zapaža da je apelantica 9. juna 2007. godine pokrenula parnični postupak koji prema stanju spisa nije okončan, pa samim tim nije ni nastavljen predmetni ostavinski postupak. Imajući u vidu navedeno, kod činjenice da je ostavinski postupak do prekida trajao pet godina i četiri mjeseca, te kada su dužini trajanja ostavinskog postupka prije prekida podjednako doprinijeli i apelantica i redovni sudovi, Ustavni sud smatra da apelanticini navodi nisu osnovani. Prema tome, Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka Period koji se uzima u obzir
44. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica 9. juna 2007. godine pred Osnovnim sudom pokrenula parnični postupak radi utvrđenja prava na nasljeđe, te da je odlučujući u ponovnom postupku Okružni sud Rješenjem broj 95 1 P 001371 12 Gž od 21. septembra 2012. godine ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovno suđenje. Također, protiv navedenog rješenja Okružnog suda apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji prema stanja spisa još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od pet godina i osam mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
45. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi utvrđenja prava na nasljeđe, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
46. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud prvi put donio presudu nakon dvije godine i šest mjeseci, dok je drugi put donio odluku nakon nešto više od 11 mjeseci. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je osporio apelanticine navode i nije naveo posebne razloge kojima bi opravdao trajanje predmetnog postupka, istaknuvši da je u toku postupak pred drugostepenim sudom tako da je apelacija preuranjena. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u konkretnom postupku odlučivao u vrlo kratkom periodu povodom izjavljenih žalbi protiv prvostepenih odluka (oba puta Okružni sud je donio odluku za nepunih 11 mjeseci). Međutim, svojim odlukama Okružni sud je ukidao prvostepene presude i predmet vraćao na ponovno suđenje. U svom odgovoru na apelaciju Okružni sud je istakao da je odluke donosio u kratkim i u razumnim rokovima, istaknuvši da je protiv Rješenja broj 95 1 P 001371 12 Gž od 21. septembra 2012. godine, kojim je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, apelantica izjavila reviziju. Također, Ustavni sud primjećuje da se predmet nakon izjavljene revizije od 12. oktobra 2012. godine nalazi kod Vrhovnog suda na odlučivanju. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije u odlučujućoj mjeri doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje pet godina i osam mjeseci i još uvijek nije okončan, može u većem dijelu pripisati Osnovnom sudu i Okružnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, a naročito činjenicu da je ostavinski postupak koji je razmatran u prethodnom dijelu apelacije prekinut do okončanja parničnog postupka, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo apelantice na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
47. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom izjavljene revizije nalazi pred Vrhovnim sudom, a za donošenje konačne odluke o tužbenom zahtjevu apelantice neophodno je da Vrhovni sud donese odluku o reviziji, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
48. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku, te nalog Vrhovnom sudu da u što kraćem roku donese odluku o reviziji, odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.
VIII. Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan ni pet godina i osam mjeseci nakon podnošenja tužbe i predmet se nalazi pred Vrhovnim sudom na odlučivanju po reviziji. Ustavni sud smatra da su dosadašnjem trajanju postupka u podjednakoj mjeri doprinijeli i Osnovni sud i Okružni sud, pri čemu apelantica svojim ponašanjem nije uticala na dužinu postupka u odlučujućoj mjeri, a u odgovorima na apelaciju nije ponuđeno razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka. Ovo posebno ako se ima u vidu činjenica da je ostavinski postupak prekinut do pravosnažnog okončanja parničnog postupka.
50. Također, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u ostavinskom postupku, koji je trajao pet godina i šest mjeseci i koji je prekinut do okončanja parničnog postupka, kada su dužini trajanja podjednako doprinijeli i apelantica i redovni sudovi.
51. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14. i člana 61. st. 1. 2, i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić