Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3337/10 (M.P.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3337/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3337/10, rješavajući apelaciju M.P, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija M.P.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-2154/06.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da hitno okonča postupak u predmetu broj P-2154/06, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Iserlohna, Njemačka, kojeg zastupa Emir R. Karač, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj P 2154/06 koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 6. aprila 2012. godine i 15. januara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 13. aprila 2012. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 27. decembra 2012. godine.
5. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju na traženje od 15. januara 2013. godine. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 30. oktobra 2006. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenuo parnični postupak protiv Nove Banjalučke banke AD (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: drugotužena), radi duga, vsp. 2.100.000,00 KM.
8. Nadalje, prema stanju spisa proizlazi da je apelant u tri navrata (28. augusta 2007. godine, 21. aprila 2008. godine i 4. marta 2009. godine) od Osnovnog suda tražio da se postupa u navedenom predmetu, a podneskom od 7. novembra 2007. godine zbog nepostupanja Osnovnog suda u navedenom predmetu obratio se i predsjedniku suda.
9. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da Osnovni sud «proveo postupak», te naveo da će «23. aprila 2012. godine donijeti presudu» u predmetnoj parnici. Međutim, prema raspoloživim informacijama proizlazi da prvostepeni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u «razumnom» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da Osnovni sud po podnesenoj tužbi nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, i pored činjenice da je u tri navrata tražio da se postupa u predmetu. Apelant je predložio da se apelacija usvoji, te Osnovnom sudu naloži da bez daljnjeg odlaganje okonča postupak u predmetu broj P-2154/06, te je predložio da Ustavni sud naloži Osnovnom sudu da mu isplati iznos od 7.500,00 KM za svaku godinu za koju redovni sud odgađa donošenja odluke.
b) Odgovor na apelaciju
11. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 13. aprila 2012. godine naveo da su apelantovi navodi neosnovani i da nije bilo kršenja Ustavom zagarantovanog apelantovog prava, niti je izvršena bilo kakva druga povreda u primjeni prava tokom postupka, uz napomenu da je proveo postupak i da će 23. aprila 2012. godine donijeti presudu u predmetnoj parnici, te da je slijedom toga apelacija neosnovana.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku VI.Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
17. Apelant ukazuje da mu je zbog neodlučivanja Osnovnog suda o tužbenom zahtjevu povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio presudu povodom njegove tužbe protiv tuženih, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom protiv tuženih, koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 30. oktobra 2006. godine, pokrenuo ovaj parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine ovog postupka je period od šest godina i tri mjeseca.
b) Analiza dužine trajanja postupka
20. Ustavni sud zapaža da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na isplatu duga na ime povrata devizne štednje koju apelant ima kod prvotuženog, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
21. Ustavni sud dalje zapaža da je apelant pokrenuo parnični postupak u oktobru 2006. godine, da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju od 13. aprila 2012. godine naveo da je «proveo postupak» te istaknuo da će odluku donijeti «23. aprila 2012. godine», što znači da je u vrijeme davanja odgovora na apelaciju postupak pred Osnovnim sudom trajao pet godina i šest mjeseci i da nije bio okončan, nego je tek najavljeno da će presuda biti donesena. Općinski sud nije dostavio odgovor na ponovno traženje Ustavnog suda od 15. januara 2013. godine, odnosno nije izvijestio Ustavni sud da li je postupak pred tim sudom okončan i ukoliko jeste da li je, eventualno, izjavljena žalba protiv prvostepene odluke. Cijeneći navedeno, kao i činjenicu da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Ostali navodi
23. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu s praksom Ustavnog suda koju je apelant tražio, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o tužbenom zahtjevu tužitelja, Ustavni sud zapaža da prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije naročito složen, pred Osnovnim sudom prema raspoloživim podacima još uvijek nije okončan ni nakon šest godina, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije u značajnijoj mjeri uticao na dužinu postupka, a Osnovni sud nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić