Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5205/10 (E. O. i V. M.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Kleveta
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 10
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Odluka kojom se proglašava zakon o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine. · čl. 10
- Zakon o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-5205/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5205/10, rješavajući apelaciju Ešefa Oštrakovića i Vlade Matuzovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ešefa Oštrakovića i Vlade Matuzovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 032343 07 P (ranije, broj P 787/07).
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da hitno okonča postupak u predmetu broj 32 0 P 032343 07 P (ranije, broj P 787/07), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantima Ešefu Oštrakoviću i Vladi Matuzoviću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ešef Oštraković i Vlado Matuzović (u daljnjem tekstu: apelanti), obojica iz Tuzle, koje zastupa Goran Jezdić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 22. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) tada broj P-787/07. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. januara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor dostavio 22. januara 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 28. januara 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su zajedno sa D. J. (u daljnjem tekstu: prvotužitelj) tužbom 3. aprila 2007. godine pokrenuli parnični postupak protiv M. T. radi naknade štete zbog klevete, odnosno iznošenja neistina o apelantima u jednim dnevnim novinama. Tužba je prvo bila zavedena pod brojem P- 787/07, a zavođenjem kroz CMS predmet je dobio novi broj 32 0 P 032343 07 P.
7. Općinski sud je 11. aprila 2007. godine tužbu dostavio tuženom na odgovor. Apelanti su podneskom od 27. aprila 2007. godine informirali sud da su uplatili iznos od 340,00 KM na ime sudske takse na tužbu.
8. Podneskom od 31. marta 2008. godine apelanti su tražili od suda da zakaže pripremno ročište.
9. Podneskom od 26. januara 2009. godine apelanti su informirali sud da su otkazali punomoć dotadašnjem advokatu, te da su za zastupanje ovlastili novog advokata, dostavljajući u prilogu punomoć za zastupanje. Istovremeno su od suda ponovo zatražili zakazivanje pripremnog ročišta, što su tražili ponovo podnescima od 1. juna 2009. godine, 17. februara i 10. maja 2010. godine.
10. Podneskom od 12. novembra 2012. godine punomoćnik apelanata je informirao sud da je otkazao punomoć prvotuženom, te je sudu predložio da ubuduće sva pismena dostavlja njemu lično na naznačenu adresu iz tužbe. Istim podneskom ponovo je traženo da se konačno zakaže pripremno ročište.
11. Pripremno ročište je održano 29. oktobra 2012. godine. Na ročištu su apelanti pozvani da u skladu sa odredbom člana 53. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) isprave i dopune tužbu.
12. Postupajući prema nalogu suda, apelanti su podnescima od 5. i 8. novembra 2012. godine sudu dostavili ispravljenu i dopunjenu tužbu.
13. Općinski sud je 28. novembra 2012. godine uređenu tužbu dostavio tuženom na odgovor. Tuženi je dostavio odgovor 4. decembra 2012. godine.
14. Nastavak pripremnog ročišta je zakazan za 11. mart 2013. godine.
15. Dakle, iz priloženih dokaza proizlazi da prvostepeni postupak još uvijek nije okončan. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističu da su tokom postupka preduzeli sve da se predmet uzme u rad, ali sud tri godine i šest mjeseci uopće nije postupao u predmetu, iako se radi o hitnom postupku, pa im je u tom smislu povrijeđeno i pravo na pristup sudu. Apelanti su se pozvali na odredbu člana 14. stav 1. Zakona o zaštiti od klevete, kojom je propisano da se postupak po tužbama za naknadu štete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog informiranja smatra hitnim. Apelanti su zbog dužine trajanja postupka tražili i isplatu naknade na ime nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju prezentirao hronologiju predmetnog postupka na način detaljnije iznesen u poglavlju III ove odluke – Činjenično stanje, te je, između ostalog, naveo da je sud u periodu od 2007. do 2009. godine imao enorman priliv predmeta, pa zbog toga predmet u periodu od dvije godine i nije mogao biti uzet u rad. Osim toga, dodatnu poteškoću prouzrokovala je netačna adresa prvotužitelja naznačena u tužbi. Općinski sud je na kraju istakao da smatra da zbog svega navedenog nije došlo do kršenja prava apelanata navedenih u apelaciji, te je u prilogu odgovora dostavio izvještaj o radu za 2008. i 2009. godinu, te spisak predmeta po godinama iz kojeg se vidi broj predmeta po godinama koje je trebalo staviti u rad.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
19. U Zakonu o zaštiti od klevete („Službene novine FBiH“ br. 59/02, 19/03 i 73/05) relevantne odredbe glase:
Član 14.
(1) Postupak po tužbama za naknadu štete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog informiranja smatra se hitnim.
(2) Sud je dužan postupiti po tužbi za naknadu štete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog informiranja u roku od trideset (30) dana od dana prijema tužbe u nadležni sud. VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da prvostepeni parnični postupak još uvijek nije okončan ni nakon skoro šest godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelanti ukazuju na to da im je zbog neodlučivanja Općinskog suda povodom podnesene tužbe povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Kako iz odgovora Općinskog suda proizlazi da predmetni postupak još uvijek nije okončan (pripremno ročište zakazano za mart 2013. godine), relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od skoro šest godina.
b) Analiza dužine trajanja postupka
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu pokrenutom radi naknade štete zbog klevete, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu. Ustavni sud, s obzirom na predmet tužbe, zaključuje da se radi o predmetu koji za apelante ima izuzetan značaj.
29. Ocjenjujući predmetni parnični postupak u svjetlu navoda apelacije i dokaza u spisu, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud svoju prvu procesnu radnju preduzeo vrlo brzo nakon podnošenja tužbe, dostavljajući tužbu tuženom na odgovor, ali da je nakon toga uslijedila potpuna pasivnost suda (pripremno ročište zakazano nakon duže od pet godina), a za takvu pasivnost sud nije ponudio nikakvo razumno opravdanje. Naime, u vezi sa nastojanjem Osnovnog suda da dužinu predmetnog postupka opravda velikim brojem predmeta, Ustavni sud smatra da to ne može biti opravdanje za dužinu predmetnog postupka koji se još uvijek nalazi u fazi prvostepenog odlučivanja. Naime, Općinski sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali na to da je preduzeo adekvatne mjere, u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da ima u radu velik broj predmeta ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog, po zakonu hitnog predmeta u tako dugom periodu. Činjenica da je Općinski sud imao problem sa dostavom pismena prvotužitelju zbog pogrešno naznačene adrese također ne može biti opravdanje za dužinu predmetnog prvostepenog postupka i potpunu pasivnost tog suda u periodu od podnošenja tužbe pa do zakazivanja pripremnog ročišta. S druge strane, Ustavni sud zapaža da su apelanti u više navrata pismenim podnescima iskazivali interes za predmet tražeći od suda zakazivanje pripremnog ročišta. Dakle, ocjenjujući sve navedeno, a posebno okolnost da se radi o hitnom predmetu, u smislu odredbe člana 14. Zakona o zaštiti od klevete, koji je za apelante izuzetan značaj i koji na prvoj instanci nije okončan ni nakon skoro šest godina, pri čemu sud za to nema razumno opravdanje, a apelanti svojim ponašanjem tome ni na koji način nisu doprinijeli, Ustavni smatra da dužina predmetnog prvostepenog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog prvostepenog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
31. Ustavni sud zapaža da su apelanti tražili od Ustavnog suda naknadu na ime nematerijalne štete, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
32. S obzirom na to da predmetni postupak spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da prvostepeni postupak još uvijek nije okončan ni nakon skoro šest godina, Ustavni sud smatra da bi apelantima na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“ po usvojenim kriterijima trebalo solidarno isplatiti ukupan iznos od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada prvostepeni postupak još uvijek nije okončan ni nakon skoro šest godina, i pored činjenice da se radi o hitnom postupku, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu utjecali na to da postupak traje tako dugo, a Općinski sud nije ponudio racionalno opravdanje za dužinu predmetnog postupka.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić