Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5368/10 (S. J.)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Nekretnina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5368/10

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5368/10, rješavajući apelaciju Slobodana Jirala, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Slobodana Jirala.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 005683 07 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Doboju da hitno okonča postupak u predmetu broj 85 0 P 005683 07 P, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Doboju da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slobodan Jiral (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kog zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnio je 30. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 85 0 P 005683 07 P koji se vodi pred Osnovnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 17. decembra 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 23. januara 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 30. januara 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Apelant je 2. novembra 2007. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenuo parnični postupak protiv tuženih Š. F., D. F., O. T., A. P., S. P., D. P., N. K., B. T., Z. T. i M. T., radi utvrđivanja prava svojine na nepokretnosti po osnovu održaja.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 085-0-P-07-000 434 od 5. novembra 2007. godine apelantu je vraćena na ispravku i dopunu tužba, radi dostave adresa tuženih (A. P., S. P. i D. P.) za koje je označeno da su nepoznatog boravišta ili dostavi sudu dokaze da su preduzete sve mjere radi utvrđivanja tih adresa.

8. Prema stanju spisa proizilazi da je apelant svojim podneskom od 14. novembra 2007. godine dostavio Osnovnom sudu obavijest u vezi sa ispravkom i dopunom tužbe, obavještavajući sud da je zatražio od nadležnog CJB Doboj zvanične podatke o boravištima i tačnim adresama za tužene A. P., S. P. i D. P., ali da mu nisu dostavljeni.

9. Takođe, prema stanju spisa proizilazi da je apelant svojim podneskom od 26. novembra 2007. godine obavijestio Osnovni sud da CJB Doboj nije dostavio tražene podatke zato što podaci sa kojima je raspolagao apelant nisu bili dovoljni da bi se moglo utvrditi prebivalište navedenih tuženih a čije su adrese u tužbi navedene kao nepoznate.

10. Apelant se obratio Osnovnom sudu 13. juna 2008. godine molbom da se njegov predmet uzme u rad i što je moguće prije zakaže pripremno ročište.

11. Nakon toga, Osnovni sud je 16. juna 2008. godine od Matičnog ureda u Doboju tražio podatke o adresama tuženih, te je nakon dobijenog odgovora, 10. marta 2009. godine od CJB Doboj tražio podatke o adresama navedenih tuženih, navodeći mjesto rođenja sa naznakom JMB, ime oca i datume rođenja. Shodno tome, CJB Doboj je 1. aprila 2009. godine obavijestio Osnovni sud da A. P., S. P. i D. P. nemaju evidentirano prebivalište u evidenciji CJB Doboj u sjedištu.

12. Osnovni sud je dopisom broj 085-0-P-07-000 434 od 2. aprila 2009. godine obavijestio apelanta da je obavio provjere adresa navedenih tuženih, te da je potrebno predložiti Osnovnom sudu način postupanja u vezi sa tim tuženima.

13. Prema stanju spisa proizilazi da je apelant 8. aprila 2009. godine predložio postavljanje privremenog zastupnika tuženima A. P., S. P. i D. P., čije je prebivalište i boravište nepoznato.

14. Isto tako, prema stanju spisa proizilazi da se apelant ponovo obraćao Osnovnom sudu 12. oktobra i 15. decembra 2009. godine molbama za ubrzanje predmetnog postupka.

15. Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 P 005683 07 P od 16. decembra 2009. godine postavljen je privremeni zastupnik tuženima sa nepoznatim adresama.

16. Dalje, prema stanju spisa proizilazi da je apelant 3. septembra 2010. godine Osnovnom sudu ponovo dostavio urgenciju radi ubrzanja postupka.

17. Takođe, proizilazi da je Osnovni sud rješenjem od 18. februara 2011. godine vratio apelantu tužbu na ispravku i dopunu sa naznakom da označi tačne adrese tuženih O.

T., N. K. i B. T.

18. Slijedom toga, apelant je 2. marta, odnosno 23. marta 2011. godine dostavio Osnovnom sudu adrese za tužene O. T. i N. K., odnosno B. T., pa je Osnovni sud 11. aprila 2011. godine dostavio tužbu na obavezni odgovor navedenim tuženima, da bi dostavljač za N. K. naveo na dostavnici da je dostava pokušana 13. i 14. aprila 2011. godine i da je tog dana naveo «obaviješten, stan zaključan». Nakon toga, Osnovni sud je (bez preciziranja kada) ponovo dostavio tužbu na obavezni odgovor N. K., gdje je dostavljač naveo da se N. K. odselila i da mu je adresa nepoznata.

19. Prema stanju spisa proizilazi da je Osnovni sud ponovo 23. januara 2013. godine dostavio tužbu na obavezni odgovor tuženoj N. K. na adresu koju je apelantov punomoćnik usmeno saopštio sudu, tj. postupio po navodima apelantovog punomoćnika da je adresa N. K. identična adresi njenog brata B. T., jer ona živi kod njega. U vezi s tim, Osnovni sud je napomenuo da je upitno da li će tužena N. K. zaista i primiti tužbu na odgovor na toj adresi.

20. Iz predočenih dokumenata proizilazi da prvostepeni postupak nije okončan. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je u novembru 2007. godine podnio tužbu Osnovnom sudu, da je putem svog punomoćnika sudu četiri puta dostavljao podneske kojima je urgirao da se u tom predmetu zakaže pripremno ročište, kao i da je od dana podnošenja tužbe pa do dana podnošenja apelacije proteklo preko tri godine, a Osnovni sud još uvijek nije zakazao pripremno ročište u predmetnoj parnici. Shodno tome, apelant zahtijeva da Ustavni sud obaveže Vladu Republike Srpske da mu naknadi nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka u iznosu od 150,00 KM, za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

22. U odgovoru na apelaciju uređujuća sutkinja Osnovnog suda je iscrpno iznijela hronologiju postupka (što je detaljno prezentirano u činjenicama ove odluke). Navedeno je, između ostalog, da sud nije bio u mogućnosti da dostavi tužbu na odgovor tuženima, pa je tražio podatke od CJB Doboj, te nalagao apelantovom punomoćniku, kako pismeno, tako i usmeno, koji je dužan da postupi prema odredbama člana 53 Zakona o parničnom postupku, da uredi svoju tužbu, a što on nije uradio do dana dostavljanja odgovora na apelaciju jer adrese tuženih nisu bile pravilno naznačene, pa povodom apelantove tužbe sud nije ni mogao postupati. Konačno, Osnovni sud je istakao da će tek kada svi tuženi dobiju tužbu na odgovor zakazati pripremno ročište.

V.Relevantni propisi

23. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 296.

(1) Ako se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, pa bi zbog toga mogle da nastanu štetne posljedice za jednu ili obje stranke, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.

(2) Pod uslovom iz stava 1. ovog člana, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika naročito u slučajevima:

[…] 4) ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika;

Član 348.

[…] (3) Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostavljanje ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostavljanje pismena će se izvršiti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Republici Srpskoj. VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Osnovni sud nije donio odluku o apelantovoj tužbi podnesenoj 2007. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum

28. Apelant ukazuje na to da mu je zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim da podsjeti na to da je apelant, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužan da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio presudu povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

31. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom, koja je u Osnovnom sudu primljena 2. novembra 2007. godine, pokrenuo predmetni parnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od pet godina i tri mjeseca.

b) Analiza dužine trajanja postupka

32. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju okolnost da je tužba podnesena protiv više lica (kao tuženih), a da adrese nekih od tuženih nisu poznate, odnosno nisu bile tačne, te da je bilo problema s dostavom tužbe na odgovor i na poznate adrese nekih od tuženih, objektivno doprinosi složenosti postupka, te se može govoriti o relativno složenom predmetu. Sem toga, kako se radi o predmetu tužbenog zahtjeva, odnosno parceli zemljišta koju je apelant dobio na poklon od svog oca pismenim ugovorom od 17. septembra 1990. godine, te je od tada kao savjestan i zakonit posjednik neprekidno koristi a ugovor je izvršen, ali ne i prenos prava svojine u zemljišnim knjigama, jer ni njegov otac nije bio zemljišnoknjižni vlasnik, već su tuženi, odnosno njihovi prednici, upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici predmetne zemljišne parcele, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.

33. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni postupak pokrenuo tužbom u novembru 2007. godine, da je Osnovni sud rješenjima od 5. novembra 2007. godine i 18. februara 2011. godine vraćao apelantu tužbu na ispravku i dopunu radi dostave tačnih adresa tuženih A. P., S. P. i D. P., odnosno O. T., N. K. i B. T., da je 16. decembra 2009. godine Osnovni sud rješenjem postavio privremenog zastupnika tuženima A. P., S. P. i D. P., da je Osnovni sud četiri puta, počevši od 13. aprila 2011. godine pa do dana dostavljanja odgovora na apelaciju, pokušao dostaviti tužbu tuženoj N. K. na odgovor, na adresu koju je dao apelantov punomoćnik, a sa koje je N. K., prema navodima dostavljača, odselila, te da postupak prema raspoloživim podacima još uvijek nije okončan, a razlog tome je, kako navodi Osnovni sud, to što apelant sudu nije dostavio tačne adrese tuženih. Ustavni sud smatra da okolnost što je apelant podnio nepotpunu i neurednu tužbu, koja nije sadržavala tačne adrese tuženih, u značajnoj mjeri utiče na dužinu predmetnog postupka. Međutim, ovaj razlog, sam po sebi, ne može predstavljati opravdanje za nedonošenje odluke povodom apelantove tužbe. U tom kontekstu, Ustavni sud podsjeća na to da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom i da, u smislu člana 10 ZPP, postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. U konkretnom slučaju, Osnovni sud se ponašao upravo suprotno navedenoj odredbi tražeći uporno od apelanta da dostavi tačne adrese tuženih (apelant je na svaki dopis suda blagovremeno reagovao informišući sud da tražene podatke nije u mogućnosti da dostavi, predlažući da se tuženim A. P., S. P. i D. P. postavi privremeni zastupnik, odnosno dostavljajući sudu tražene podatke za tužene O. T., N. K. i B. T.), pri čemu sud nije ni pokušao da primijeni neke od relevantnih odredbi ZPP koje se odnose na dostavljanje pismena, kao što je postavljanje privremenog zastupnika za tužene nepoznatog boravišta i dostavljanje pismena putem oglasne ploče i objavljivanjem u dnevnim novinama za one tužene koji nisu na adresi posljednjeg poznatog boravišta u Bosni i Hercegovini (apelant je sudu blagovremeno dostavio adresu njihovog posljednjeg prebivališta u BiH). S druge strane, apelant je podnescima urgirao zakazivanje ročišta i time pokazao zainteresovanost da ishodi odluku u predmetnom postupku. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da Osnovni sud nije djelotvorno i efikasno kontrolisao postupak u skladu sa relevantnim odredbama ZPP, prebacujući tako odgovornost na apelanta, za Ustavni sud je sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

34. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda, koju je apelant tražio, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o apelantovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak za koji se može reći da je relativno složen nije okončan ni nakon pet godina i tri mjeseca, pri čemu se dužina predmetnog postupka, i pored toga što je apelant jednim dijelom doprinio da postupak traje tako dugo, može, u odlučujućoj mjeri, pripisati ponašanju Osnovnog suda koji nije djelotvorno i efikasno kontrolisao i upravljao postupkom, kako je procesnim zakonom propisano, pravdajući svoju neefikasnost apelantovom nemogućnošću da dostavi tražene podatke i prebacujući na taj način preveliki teret na apelanta.

37. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5368/10 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio