Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5489/10 (DD „Bihaćka trgovina“ Bihać)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-5489/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5489/10, rješavajući apelaciju DD „Bihaćka trgovina“ Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija DD „Bihaćka trgovina“ Bihać.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Ps 003826 07 Pž (stari broj 001-0-Pž-07-000014).
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da bez daljnjeg odlaganja donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Ps 003826 07 Pž od 13.
marta 2012. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. DD „Bihaćka trgovina“ Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 8. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 17 0 Ps 041 435 04 Ps. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 14. januara 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. januara 2013. godine.
4. Na temelju člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je dostavljen apelantovom zastupniku 30. januara 2013. godine III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Prethodni postupci
6. Apelant je 25. augusta 1997. godine Općinskom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv „Orion“ d.j.l. Bihać radi raskida ugovora i predaje u posjed poslovnog prostora.
7. Općinski sud je 10. februara 1999. godine donio Presudu broj Ps-215/97 kojom je „Orionu“ d.j.l. Bihać naložio da isprazni i preda apelantu u posjed predmetni poslovni prostor.
8. „Orion“ d.j.l. Bihać nije postupio prema navedenoj presudi Općinskog suda, nego je poslovni prostor ustupio Općini Bihać, odnosno Teritorijalnoj vatrogasnoj jedinici.
9. Apelant je Općinskom sudu podnio tužbu protiv Općine Bihać radi predaje predmetnih nekretnina u posjed. Presudom Općinskog suda broj Ps-166/98 od 3. oktobra 2000. godine apelantovom tužbenom zahtjevu je udovoljeno i naloženo je Općini Bihać da apelantu preda u posjed predmetnu nekretninu.
10. Apelant i Općina Bihać su nakon toga zaključili vansudsku nagodbu broj P-110/98 od 7. novembra 2000. godine.
Osporeni postupak
11. Budući da Općina Bihać nije izvršila obaveze iz vansudske nagodbe, apelant je 3. decembra 2004. godine podnio tužbu protiv Općine Bihać (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Teritorijalne vatrogasne jedinice Bihać (u daljnjem tekstu: drugotužena) zahtjevom da se utvrdi ništavost vansudske nagodbe.
12. Presudom Općinskog suda broj Ps-169/06 od 9. novembra 2006. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i utvrđeno je da je vansudska nagodba broj P-110/98 od 7. novembra 2000. godine, koju su zaključili apelant i prvotuženi, ništava (stav 1. izreke presude), te su tuženi „solidarno obavezani“ da naknade apelantu troškove parničnog postupka.
13. Prvotužena i drugotužena su 8. decembra 2006. godine podnijeli žalbu protiv Presude Općinskog suda broj Ps-169/06 od 9. novembra 2006. godine.
14. Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 Ps 003826 07 Pž od 12. marta 2012. godine odbijena je žalba prvotužene i u odnosu na nju prvostepena presuda je potvrđena. Istom presudom je uvažena žalba drugotužene i prvostepena presuda u odnosu na drugotuženu preinačena na način da je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je ništava vansudska nagodba od 7. novembra 2000. godine zaključena između apelanta i prvotuženog, te je u odnosu na drugotuženu odbijen i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
15. Prema stanju spisa, protiv presude Kantonalnog suda je izjavljena revizija o kojoj Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) još uvijek nije odlučio.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant je apelaciju podnio u vrijeme kad se predmet nalazio u Kantonalnom sudu zbog odlučivanja o žalbama tuženih. Naveo je da mu je nepostupanjem Kantonalnog suda (do dana podnošenja apelacije u periodu od više od četiri godine) povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant je istakao da je Kantonalnom sudu 22. septembra 2010. godine dostavio i urgenciju s ciljem ubrzanja postupanja u navedenom predmetu. Zbog svega navedenog apelant je predložio da Ustavni sud naloži Kantonalnom sudu da apelantov predmet hitno uzme u rad i preduzme potrebne radnje radi okončanja drugostepenog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
17. Uz odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio Presudu broj 01 0 Ps 003826 07 Pž koju je u predmetnom postupku donio 12. marta 2012. godine. Navedeno je da je donošenjem navedene presude predmet pred Kantonalnim sudom okončan, kao i da se nalazi u fazi odlučivanja o reviziji pred Vrhovnim sudom. Konačno, Kantonalni sud je istakao da, s obzirom na to da je spis vraćen Općinskom sudu, nije u prilici dati razloge zašto je postupak pred Kantonalnim sudom trajao oko pet godina, osim onih koje Ustavni sud ne prihvata, a ti su nesrazmjer između broja predmeta u odnosu na broj sudija u sudu.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
19. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
25. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
26. U konkretnom slučaju, apelant je apelacijom osporio postupak koji se povodom žalbe prvotužene i drugotužene vodio pred Kantonalnim sudom, odnosno tražio od Ustavnog suda da naloži Kantonalnom sudu da donese odluku o podnesenim žalbama. Ustavni sud na temelju stanja u spisu zapaža da je Kantonalni sud u međuvremenu donio odluku, te da se predmet nalazi kod Vrhovnog suda radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji.
27. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Dalje, Ustavni sud ukazuje na to da se apelant, u konkretnom predmetu, nakon podnošenja apelacije više nije obraćao Ustavnom sudu, niti je obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud u međuvremenu donio presudu, niti da je protiv presude Kantonalnog suda izjavljena revizija Vrhovnom sudu, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni postupak u međuvremenu okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 23/10 od 23. marta 2010. godine), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine predmetnog postupka, premda predmet još uvijek nije okončan i nalazi se u Vrhovnom sudu radi odlučivanja o reviziji izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda, ocijeniti period od 8. decembra 2006. godine, odnosno datuma kada su tužene podnijele žalbu, do 12. marta 2012. godine kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je odlučio o žalbama. Dakle, period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od pet godina i nešto više od tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji je apelant pokrenuo radi poništenja vansudske nagodbe zbog neispunjenja, te, imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je Kantonalni sud trebao razmotriti.
30. Ustavni sud, na temelju stanja u spisu, zapaža da su prvotužena i drugotužena žalbu protiv prvostepene presude podnijele 8. decembra 2006. godine i da je Kantonalni sud tek 12. marta 2012. godine, dakle nakon pet godina i više od tri mjeseca, donio Presudu broj 01 0 Ps 003826 07 Pž o podnesenim žalbama. Navodi Kantonalnog suda da nije u prilici dati razloge zašto je postupak pred Kantonalnim sudom trajao oko pet godina, osim onih koje Ustavni sud ne prihvata, a ti su nesrazmjer između broja predmeta u odnosu na broj sudaca u sudu, ne mogu biti opravdanje za ovoliku dužinu trajanja predmetnog postupka. Naime, Kantonalni sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali na to da je preduzeo adekvatne mjere, u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da u radu ima velik broj predmeta ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmeta u tako dugom vremenskom periodu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa, kao i iz odgovora Kantonalnog suda, ne proizlazi da je apelant na bilo koji način doprinio trajanju postupka.
31. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka koji je trajao šest godina i dva mjeseca i koji još uvijek nije okončan ne zadovoljava zahtjev „razumnosti“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. Konačno, iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred tim sudom povodom izjavljene revizije, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (op. cit, AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u ovom predmetu. Naime, utvrđeno je kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka koji je pred Kantonalnim sudom trajao pet godina i tri mjeseca, te kada se takva dužina postupka može staviti na teret Kantonalnom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić