Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-85/10 (M. Š.)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Minimalna prava optuženog - pravo na ispitivanje svjedoka optužba pod istim uslovima
  • Krivično djelo
  • Pravično suđenje - kontradiktornost postupka
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-85/10

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 85/10, rješavajući apelaciju Milana Šarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milana Šarića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 013418 09 Kž od 9. septembra 2009. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. st. 1. i 3. tačka d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Milan Šarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 5. januara 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 013418 09 Kž od 9. septembra 2009. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje Presude Okružnog suda broj 71 0 K 013418 09 Kž od 9. septembra 2009. godine do donošenja odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 85/10 od 8. juna 2011. godine odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere kao neosnovan.

3. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda zatraženo je 16. novembra 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a dostava spisa broj 71 0 K 013418 09 Kž zatražena je 8. januara 2013. godine. Od Okružnog tužilaštva Banja Luka (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) 9. januara 2013. godine zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 27. aprila 2011. godine da dostavi fotokopiju dostavnice o uručenju apelantu osporene presude Okružnog suda, a 4. decembra 2012. godine zatražena je dostava spisa broj 71 0 K 013418 08 K.

4. Tužilaštvo je dostavilo odgovor na apelaciju 24. januara 2013. godine. Osnovni sud je dostavio 12. maja 2011. godine dopis i službenu zabilješku a traženi spis na uvid 4. decembra 2012. godine. Okružni sud je dostavio traženi spis na uvid 24. januara 2013. godine.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 30. januara 2013. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 K 013418 08 K od 13. novembra 2008. godine apelant je proglašen krivim za krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 1. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 49/03, u daljnjem tekstu: KZRS), pa mu je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine i šest mjeseci ne izvrši novo krivično djelo. Na osnovu člana 99. stav 1. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP), apelant je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 561,00 KM, a na osnovu člana 108. stav 3. ZKP oštećeni je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

8. U obrazloženju presude prvostepeni sud je istakao da je, odlučujući se za upozoravajuću sankciju, na apelantovoj strani ocijenio olakšavajuće okolnosti: da je apelant djelo priznao, da je oženjen, otac dvoje djece, da je neosuđivan i da je pomagao oštećenim finansijski u pogledu troškova liječenja, a otežavajuće okolnosti nisu utvrđene.

9. Okružni sud je, odlučujući o žalbi Tužilaštva izjavljenoj protiv prvostepene presude, zakazao javnu sjednicu vijeća za 18. juni 2009. godine i o sjednici obavijestio Tužilaštvo i apelanta.

10. S obzirom na to da nije bilo pretpostavki za održavanje javne sjednice vijeća (apelant nije pristupio a nema povratnice da je uredno obaviješten), Okružni sud je javnu sjednicu vijeća odgodio na neodređeno vrijeme uz napomenu da se apelant za iduću sjednicu vijeća obavijesti putem oglasne table suda.

11. Okružni sud je 27. augusta 2009. godine putem oglasne table suda obavijestio apelanta o javnoj sjednici vijeća zakazanoj za 9. septembar 2009. godine.

12. Okružni sud je javnu sjednicu vijeća održao 9. septembra 2009. godine u prisutnosti tužioca, a u odsutnosti uredno obaviještenog apelanta.

13. Okružni sud je Presudom broj 71 0 K 013418 09 Kž od 9. septembra 2009. godine uvažio žalbu, preinačio Presudu Osnovnog suda broj 71 0 K 013418 08 K od 13. novembra 2008. godine u odluci o krivičnoj sankciji, pa je apelant, koji je proglašen krivim za krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 1. u vezi sa stavom 2. KZRS, po istom zakonskom propisu osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM, koju je dužan platiti u roku od 15 dana a u slučaju neplaćanja novčane kazne, ona će se zamijeniti u kaznu zatvora, računajući svakih započetih 50,00 KM za jedan dan zatvora. Na osnovu člana 61. KZRS apelantu je izrečena i mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od jedne godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

14. U obrazloženju presude Okružni sud je istakao da su osnovani žalbeni navodi Tužilaštva da izrečena upozoravajuća sankcija u konkretnim okolnostima nije adekvatna težini učinjenog krivičnog djela i olakšavajućim okolnostima na apelantovoj strani. Naime, kako je naveo Okružni sud, prvostepeni sud je dao prenaglašen značaj olakšavajućim okolnostima a pogrešno je zaključio da na apelantovoj strani nema otežavajućih okolnosti. Činjenica je, pojasnio je dalje sud, da je apelant automobilom upravljao u alkoholiziranom stanju sa 1,50 promila alkohola u krvi, što se apsolutno mora ocijeniti kao otežavajuća okolnost a imajući u vidu odredbe člana 174. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima (u daljnjem tekstu: ZOOBS) kojima je regulirano da vozač ne smije da upravlja vozilom, niti da počne da upravlja vozilom pod djejstvom alkohola. Ova činjenica je otežavajuća okolnost, jer je apelant automobilom, koji je opasna stvar, u saobraćaju upravljao u alkoholiziranom stanju. Okružni sud je, dalje, istakao da su osnovani žalbeni navodi da u konkretnim okolnostima nema mjesta za izricanje upozoravajuće sankcije i da se njome ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, tj. posebna i opća prevencija, te je prvostepenu presudu preinačio u odluci o krivičnoj sankciji i izrekao novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM, koja je, po ocjeni tog suda, adekvatna težini učinjenog djela, okolnostima u kojim se događaj desio kako olakšavajućim, tako i otežavajućim, kao i činjenici da su u ovoj nezgodi dva lica zadobila teške tjelesne povrede.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da mu je navedeno pravo povrijeđeno, jer nije bio prisutan sjednici vijeća održanoj 18. juna 2009. godine u Okružnom sudu, navodeći da je poziv za održavanje javne sjednice primio u Njemačkoj 18. juna 2009. godine, tj. na dan održavanja sjednice, odnosno smatra da nije pravovremeno obaviješten. Smatra da mu je na ovaj način uskraćeno pravo na pravično saslušanje, odnosno pravo na ravnopravnost stranaka (jednakost oružja) kao segment prava na pravično suđenje.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo je navelo da odluku Okružnog suda smatra pravičnom s obzirom na to da je apelant pri saslušanju u policiji upozoren da, u slučaju promjene adrese, mora obavijestiti sud i policijske organe a kako to nije učinio, sud je bio prisiljen da poziv stavi na oglasnu tablu, što je i konstatirano u presudi.

V. Relevantni propisi

17. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br.

50/03.111/04 i 115/04) relevantne odredbe glase:

Član 82.

Sadržaj ličnog dostavljanja […] (4) […] Ako se optuženom ne može dostaviti odluka odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese ta će se odluka odnosno žalba dostaviti na oglasnu tablu suda. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje.

Član 83.

Dostavnica (1)Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primalac i dostavljač. Primalac će na dostavnici sudu naznačiti dan prijema pismena.

Član 181.

Dostavljanje i sadržaj poziva (1)Prisustvovanje optuženog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. Poziv optuženom upućuje sud.

(2)Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pismenog poziva koji sadrži […] da je dužan odmah obavijestiti Tužitelja odnosno sud o promjeni adrese.

Član 310.

Sjednica vijeća (1)Sjednici vijeća obavijestit će se tužilac, optuženi i njegov branilac.

(4) Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni, ne sprečava održavanje sjednice vijeća.

[…] Član 311.

Odlučivanje u sjednici vijeća ili na pretresu Drugostepeni sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa

VI. Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 71 0 K 013418 09 Kž od 9. septembra 2009. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Iz dopisa i službene zabilježbe koju je Osnovni sud dostavio Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije uručio osporenu presudu apelantu, već da je apelant (kako je navedeno u službenoj zabilješci od 10. maja 2011. godine) osporenu presudu primio od Okružnog suda, ali da se u predmetnom spisu ne nalazi dostavnica koju je apelant potpisao i kojom bi se potvrdio prijem osporene presude. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o očiglednom propustu Okružnog suda prilikom dostavljanja presude tog suda apelantu (nije evidentiran datum prijema presude, niti u spisu postoji potpisana dostavnica o prijemu presude), Ustavni sud će slijediti dosadašnju praksu (da, zbog propusta organa državne vlasti, apelant ne može snositi štetne posljedice), te zaključuje da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelant osporava presudu redovnog suda, tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom [...]

3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe.

23. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u vezi sa izvršenjem krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja, pa je član 6. Evropske konvencije primjenljiv na konkretan slučaj. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je postupak pred redovnim sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije.

24. Apelant se žali da mu je u postupku pred Okružnim sudom povrijeđeno pravo na ravnopravnost strana u postupku kao segment prava na pravično suđenje, jer je javna sjednica vijeća održana 18. juna 2009. godine na kojoj nije bio prisutan i o kojoj nije bio pravovremeno obaviješten s obzirom na to da je obavijest o održavanju javne sjednice vijeća primio na dan njenog održavanja (18. juna 2009. godine) na adresi prebivališta u Njemačkoj.

25. Pravo na pravično suđenje obuhvata više zahtjeva koji se moraju ispoštovati da bi se moglo reći da postupak u konkretnom predmetu ispunjava minimum standarda pravičnog suđenja u skladu sa zahtjevima člana 6. Evropske konvencije. Prvi zahtjev koji se odnosi na pravično suđenje jeste pravo pristupa sudu, što znači da samo sud pune jurisdikcije, kao nezavisan i nepristran organ, može odlučiti o osnovanosti krivične optužbe protiv nekog lica. Drugi zahtjev se tiče jednakosti postupanja strana u postupku koja obuhvata nekoliko zahtjeva kao što su: da se optuženi hitno i podrobno obavijesti o prirodi i razlogu optužbe protiv njega, da mu se osiguraju adekvatno vrijeme i uvjeti potrebni za pripremanje odbrane, da se brani sam ili uz pomoć branioca koga sam izabere, da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe i, konačno, da koristi besplatnu pomoć tumača ukoliko ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu.

26. U vezi sa općim zahtjevom člana 6. Evropske konvencije za primjenu principa pravičnosti, Ustavni sud naglašava značaj principa ravnopravnosti stranaka iz člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije, tj. značaj postavke da svaka strana u postupku treba imati iste mogućnosti da izloži svoje argumente i da nijedna od njih ne smije imati nikakvu prednost u odnosu na svog protivnika. Princip ravnopravnosti stranaka, za koji apelant tvrdi da mu je povrijeđen, objedinjuje shvatanje da obje stranke u postupku imaju pravo na informacije o činjenicama i navodima suprotne stranke i da svaka stranka ima jednake mogućnosti da odgovori drugoj. Ustavni sud, dalje, podsjeća na to da je u svojim prijašnjim odlukama, oslanjajući se na jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, konstatirao da se član 6. Evropske konvencije primjenjuje i u prvostepenom i u žalbenom krivičnom postupku.

27. Dovodeći prethodne stavove u vezu s konkretnim predmetom i odgovarajući na pitanje da li je apelant tretiran na neravnopravan način u odnosu na Tužilaštvo, jer, kako tvrdi apelant, nije bio na vrijeme obaviješten o javnoj sjednici vijeća održanoj 18. juna 2009. godine pred Okružnim sudom, Ustavni sud je razmatranjem spisa predmetne krivične stvari zapazio da je Okružni sud obavijest o održavanju sjednice vijeća zakazane za 18. juni 2009. godine dostavio apelantu putem pošte na adresu koju je apelant tokom prvostepenog postupka naveo kao adresu svog prebivališta (Amselvek, SR Njemačka). Ustavni sud je, također, zapazio da je navedenu obavijest apelant primio upravo na dan zakazane javne sjednice vijeća (18. juni 2009. godine). Međutim, suprotno apelantovim navodima, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud po objavljivanju javne sjednice konstatirao da je na sjednicu pristupio tužilac, a da nije pristupio apelant uz konstataciju da «nema povratnice da je uredno obaviješten». Okružni sud je, dalje, konstatirao da nema pretpostavki za održavanje javne sjednice vijeća i da se sjednica odgađa na neodređeno vrijeme i da se obavijest o održavanju sljedeće javne sjednice apelantu dostavi putem oglasne table suda. Dakle, Okružni sud nije održao javnu sjednicu vijeća 18. juna 2009. godine, već ju je odgodio na neodređeno vrijeme jer nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za njeno održavanje s obzirom na to da na zakazanu sjednicu apelant nije pristupio a u spisu nije bilo podataka-povratnice iz koje bi se utvrdilo da li je apelant uredno obaviješten o održavanju javne sjednice vijeća. Dakle, u konkretnom slučaju Okružni sud nije postupio proizvoljno, jer je, prema relevantnim odredbama ZKP, odgodio javnu sjednicu vijeća zakazanu za 18. juni 2009. godine upravo zbog toga što apelant nije pristupio, odnosno što nisu bili ispunjeni uvjeti za njeno održavanje propisani članom 310. ZKPRS.

28. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud naredbom od 27. augusta 2009. godine narednu javnu sjednicu vijeća zakazao za 9. septembar 2009. godine i apelanta o tome obavijestio putem oglasne table suda, održao javnu sjednicu vijeća 9. septembra 2009. godine u prisutnosti tužioca i, kako je naveo na zapisniku, «u odsutnosti apelanta-obaviješten putem oglasne table Okružnog suda», te nakon vijećanja i glasanja donio osporenu presudu kojom je uvažio žalbu tužioca, preinačio prvostepenu presudu u odluci o krivičnoj sankciji i apelanta osudio na novčanu kaznu od 5.000,00 KM. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da navedenim postupanjem Okružnog suda apelant nije imao priliku da se svojim navodima suprotstavi argumentima druge strane, odnosno nije imao mogućnosti da izloži odgovor na žalbu Tužilaštva. Naime, Okružni sud je obavijest o održavanju javne sjednice vijeća za 9. septembar 2009. godine apelantu dostavio putem oglasne table suda iako je apelantova adresa sudu bila poznata. Iz dostavnice-povratnice koja je 24. juna 2009. godine dostavljena u Okružni sud proizlazi da je apelant obavijest o održavanju prethodne sjednice vijeća zakazane za 18. juni 2009 godine primio lično na adresi Amselvek, SR Njemačka. Dakle, i pored dostavnice-povratnice iz koje se jasno vidi da se apelant nalazi na adresi koju je prijavio u toku postupka, da adresu i prebivalište nije promijenio, Okružni sud naredbom od 27. augusta 2009. godine zakazuje javnu sjednicu vijeća za 9. septembar 2009. godine i o tome apelanta obavještava putem oglasne table suda, održava javnu sjednicu vijeća u prisutnosti tužioca uz konstataciju da su ispunjeni uvjeti iz člana 310. ZKP za održavanje javne sjednice vijeća. Okružni sud je, nakon vijećanja i glasanja, preinačio prvostepenu presudu u odluci o krivičnoj sankciji i apelanta koji je proglašen krivim po istoj presudi za krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 1. u vezi sa stavom 2. KZRS, po istom zakonskom propisu osudio na novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM. Dakle, kaznu je preinačio na njegovu štetu a da mu nije dao priliku da izloži odgovor na žalbu tužioca i na taj način pokuša osporiti navode «optužbe» i iznijeti navode koji mu idu u korist. Prema mišljenju Ustavnog suda, time je došlo do narušavanja standarda pravičnog suđenja koje propisuje član 6. st. 1. i 3. točka d) Evropske konvencije.

29. Ustavni sud ne može prihvatiti navode Okružnog tužilaštva date u odgovoru na apelaciju a čija se suština svodi na tvrdnju da je sud bio prisiljen da obavijest o održavanju sjednice vijeća stavi na oglasnu tablu, jer apelant nije obavijestio sud o promjeni adrese. Ustavni sud ponovo naglašava da apelant nije promijenio adresu, pa dostavljanje apelantu obavijesti o održavanju sjednice vijeća putem oglasne table suda nije zakonito o čemu je detaljno obrazloženje dato u prethodnim stavovima ove odluke. Također, Ustavni sud zapaža da je uvidom u spis predmeta utvrdio da je apelant, nakon što je donesena osporena presuda 22. marta 2010. godine, obavijestio sud da mijenja adresu prebivališta i da je njegova nova adresa u Banjoj Luci, u Ulici Branka Ćopića 7, dakle, postupio je u smislu odredbe člana 181. ZKP i obavijestio sud o promjeni adrese.

30. Zadatak Ustavnog suda je da ukaže na obavezu poštivanja principa koje propisuje Ustav Bosne i Hercegovine kao najviši pravni akt u državi. Prema tome, član II/1. i II/2. propisuje obavezu Bosne i Hercegovine da svojim građanima osigura najviši stepen poštivanja međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da odredbe Evropske konvencije imaju supremaciju nad svim ostalim zakonima. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, ono se primjenjuje na sve slučajeve gdje se «utvrđuje osnovanost krivične optužbe» kao što je bilo u konkretnom predmetu. Pravo na pravično suđenje sadrži i obavezu provođenja kontradiktornog postupka, koja se mora poštivati kada se radi o redovnom krivičnom postupku, jer se u tom postupku utvrđuje «osnovanost krivične optužbe».

31. Na osnovu navedenog, a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je Okružni sud održao javnu sjednicu vijeća iako se nisu stekli uvjeti za održavanje propisani članom 310. ZKP, jer apelantu obavijest o održavanju sjednice vijeća nije bila dostavljena u skladu sa relevantnim odredbama ZKP, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d) Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

32. Apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d) Evropske konvencije je prekršeno u slučaju kada je drugostepeni sud održao sjednicu vijeća u prisutnosti tužioca, a u odsutnosti apelanta koji o zakazanoj sjednici vijeća nije bio uredno obaviješten, te mu je na taj način onemogućeno da suprotstavi svoje argumente žalbenim navodima Tužilaštva.

33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-85/10 (M. Š.) | Sudska praksa | Aktio