Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-719/10 (H. D.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Nekretnina
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-719/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 719/10, rješavajući apelaciju Hasana Delalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hasana Delalića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Cazinu pod brojem I-23/00, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Bihaću.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu po apelantovoj žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj I-23/00 od 22. februara 2011. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Hasanu Delaliću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 4.200,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hasan Delalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Mirsad Seferagić, advokat iz Cazina, podnio je 24. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-23/00.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. oktobra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 29. oktobra 2010. godine, 3. novembra 2010. godine, 26. januara 2011. godine i 23. marta 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 10. novembra 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 13. maja 1998. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave-Presude Općinskog suda broj P-363/97 od 4. decembra 1997. godine.
7. Općinski sud je Rješenjem broj I-339/98 od 15. maja 1998. godine odredio predloženo izvršenje protiv dužnika Huseina Omanovića (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate duga u iznosu od 45.000,00 DM, troškova parničnog postupka u iznosu od 6.600,00 DM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 1.655,00 DM na nekretninama izvršenika upisanim u zk.ul. broj 2636 k.o. Cazin, u naravi k.č. broj 735/1, gradilište površine 780 m , k.č. broj 735/5, pašnjak površine 11.280 m po starom kat. operatu, odnosno k.č. broj 674, kuća i zgrada površine 148 m , dvorište površine 500 m , njiva površine 1.552 m , k.č. broj 952/1, pašnjak površine 8.160 m , k.č.
broj 952/2, pašnjak površine 3.319 m , k.č. broj 985, pašnjak površine 3.583 m , sve upisane u pl.
broj 349/06 k.o. Gnjilavac, po novom kat. operatu, prinudnom javnom prodajom predmetnih nekretnina, te namirenja apelanta kao povjerioca iz iznosa dobijenog njihovom prodajom. Istim rješenjem je usvojen apelantov prijedlog o privremenoj mjeri, te je izvršeniku zabranjano otuđenje – prodaja, darovanje ili na bilo koji drugi način otuđenje nekretnina upisanih u zk.ul. broj 2636 k.o. Cazin, u naravi k.č. broj 735/1 i k.č. broj 735/5, po starom kat. operatu, odnosno k.č. br. 674, 952/1, 952/2 i 985, upisane u pl. broj 349 k.o. Gnjilavac po novom kat. operatu, koja ostaje na snazi do konačne naplate glavnog i sporednih potraživanja. Konačno, predmetnim rješenjem je određeno da će Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda na osnovu rješenja o izvršenju izvršili zabilježbu u zemljišnim knjigama, zabranu otuđenja navedenih nekretnina.
8. Izvršenik je 6. juna 1998. godine izjavio prigovor protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj I-339/98 od 15. maja 1998. godine.
9. Rješenjem Općinskog suda broj I-339/98 od 8. januara 1999. godine djelimično je ukinuto rješenje Općinskog suda od 15. maja 1998. godine u dijelu koji se odnosi na k.č. broj 674, kuću i zgradu površine 148 m , dvorište površine 500 m , dok je u preostalom dijelu rješenje Općinskog suda od 15. maja 1998. godine ostavljeno na snazi, odnosno neizmijenjeno. Istim rješenjem je odbijen kao neosnovan prijedlog izvršenika za odlaganje izvršenja koje je određeno rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 15. maja 1998. godine.
10. Izvršenik je podnio žalbu protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj I-339/98 od 8. januara 1999. godine.
11. Rješenjem Kantonalnog suda broj GŽ-103/99 od 14. decembra 1999. godine uvažena je izvršenikova žalba, ukinuto rješenje Općinskog suda i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud isti predmet registrirao pod brojem I-23/00.
13. Apelant je podnescima od 27. januara 2006. godine, 25. jula 2008. godine, 10. februara 2009. godine i 16. decembra 2009. godine urgirao kod Općinskog suda da uzme predmet u rad i donese rješenje u ponovnom postupku.
14. Nakon toga, a prema navodima iz odgovora na apelaciju, Općinski sud je Rješenjem broj I- 23/00 od 24. januara 2011. godine odredio izvršenje na nekretninama izvršenika k.č. br. 735/1 i 735/5 upisanim u zk.ul. elektronski broj 1935 (raniji zk.ul. broj 2636 k.o. Cazin) radi naplate zateznih kamata na iznos duga od 45.000,00 KM, počev od 2. jula 1991. godine do isplate, zabilježbom, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, procjenom, prodajom i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.
15. Dalje, prema navodima iz odgovora na apelaciju Općinskog suda, koji je Ustavnom sudu dostavljen 25. marta 2011. godine, proizlazi da je izvršenik protiv rješenja od 24. januara 2011. godine izjavio prigovor povodom kojeg je Općinski sud donio rješenje od 22. februara 2011. godine na koje je apelant, kao tražilac izvršenja, uložio žalbu. Iz stanja spisa proizlazi da je cjelokupan spis 23. marta 2011. godine upućen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbama.
16. Također, prema stanju spisa, Kantonalni sud u predmetnom izvršnom postupku do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donio odluku o apelantovoj žalbi.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Navodi da predmetni postupak provođenja rješenja o izvršenju traje nerazumno dugo. Također, apelant traži i pravičnu naknadu kao kompenzaciju za neopravdano dugo trajanje predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
18. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 3. novembra 2010. godine, između ostalog, naveo hronologiju postupanja u predmetnom spisu. Dalje, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 31. januara 2011. godine Ustavnom sudu dostavio Rješenje broj I-23/00 od 24. januara 2011. godine da bi, u odgovoru na apelaciju od 25. marta 2011. godine, Općinski sud istaknuo da je cjelokupan spis 23. marta 2011. godine upućen Kanotnalnom sudu na odlučivanje. V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o izvršnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90 i 35/91, te «Službeni list RBiH» br. 2/92, 16/92 i 13/94) relevantne odredbe glase: Član 10.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
20. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/09 i 74/11) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 36.
Prijedlog za izvršenje (1)Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.
[...] Član 39.
Rješenje o izvršenju (1) U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni izvršna, odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvršenje određuje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvršenja, te drugi podaci potrebni za provođenje izvršenja.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
29. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonanalni sud donio odluku povodom njegove žalbe. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je apelant 13. maja 1998. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste 14 godina i devet mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka
31. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelanta pljenidbom i prinudnom prodajom nekretnina izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet može smatrati relativno složenim predmetom.
32. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud za dva dana od prijema prijedloga za izvršenje, 15. maja 1998. godine, odredio predloženo izvršenje protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor 6. juna 1998. godine. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Općinski sud je donio rješenje od 8. januara 1999. godine, koje je ukinuto rješenjem Kantonalnog suda od 14. decembra 1999. godine i predmet vraćen na ponovni postupak. Nakon toga, Općinski sud je (prema informacijama koje su Ustavnom sudu dostavljene u odgovoru na apelaciju od 3. novembra 2010. godine) u ponovljenom postupku održao nekoliko ročišta (23. jula 2002. godine, 10. septembra 2002. godine, 14. novembra 2002. godine, 21. novembra 2002. godine, 21. decembra 2002. godine, 4. februara 2003. godine, 11. marta 2003. godine, 18. decembra 2003. godine, 17. augusta 2010. godine, 15. septembra 2010. godine, 27. oktobra 2010. godine, 13. novembra 2010. godine). Poslije toga je donio rješenje od 24. januara 2011. godine protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor povodom kojeg je Općinski sud donio rješenje od 22. februara 2011. godine na koje je apelant izjavio žalbu. Iz stanja spisa proizlazi da je cjelokupan spis 23. marta 2011. godine upućen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ukazao zbog čega predmetni izvršni postupak nije okončan ni nakon 14 godina i devet mjeseci. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije ni nakon 14 godina i devet mjeseci odlučio o apelantovom prijedlogu za izvršenje. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je apelant urgencijama pokušavao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta.
33. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 10. ZIP-a (koji se primjenjivao u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje), odnosno člana 5. stav 1. ZIP-a, prema kojima je sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
34. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na to da predmetni izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje 14 godina i devet mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da bi se kao takva mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud zapaža da Općinski sud, osim što je iznio hronologiju predmetnog slučaja, nije dao razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu predmetnog postupka. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje 14 godina i devet mjeseci, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
35. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da u svojoj odluci odredi pravičnu naknadu kao kompenzaciju za neopravdano dugo trajanje postupka.
36. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
37. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu da je postupak izvršenja povodom apelantovog prijedloga pokrenut 13. maja 1998. godine, te da je izvršni postupak hitne prirode, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku jeste 4.200,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ostali navodi
38. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada izvršni postupak, ni nakon 14 godina i devet mjeseci, nije okončan u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku i kada nadležni Općinski sud nije ponudio nikakve razložne argumente za ovako dugo trajanje izvršnog postupka koji je zakonom okarakteriziran kao hitan.
40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić