Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3469/10 (G. R.)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

Nema povrede
Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
  • Istraga
  • Dužina trajanja postupka
  • Član 3. EK – zabrana mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja - općenito
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3469/10

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3469/10, rješavajući apelaciju Gradimira Rađenovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Gradimira Rađenovića, podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku istrage koja je u vrijeme podnošenja apelacije vođena pred Tužilaštvom Bosne i Hercegovine u predmetu broj

T20 0 KTA-RZ 000 2951 12.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Gradimir Rađenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pelagićeva podnio je 10. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku istrage koja je u vrijeme podnošenja apelacije vođena pred Tužilaštvom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) u predmetu broj T20 0 KTA-RZ 000 2951 12.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva BiH zatraženo je 10. januara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Tužilaštvo BiH je dostavilo odgovor 25. januara 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 12. februara 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant navodi da su 1995. godine za vrijeme trajanja tzv. vojno-redarstvene operacije «Oluja» regularne vojne i policijske snage Republike Hrvatske upale na teritoriju Bosne i Hercegovine, kojom prilikom je uništen, opljačkan i zapaljen njegov porodični stambeni objekat u mjestu Bosanski Osredci (nekada opština Titov Drvar, a danas Bihać), a automobil odvezen u nepoznatom pravcu. Istom prilikom su, navodi apelant, ubijene tri nedužne osobe. Apelant je 6. juna 2005. godine Ministarstvu unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: MUP FBiH) podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatog lica, a radi toga što je potpuno uništilo i opljačkalo [apelantovu] porodičnu kuću, sa svim stvarima, namještajem i pokućstvom, te iz garaže otuđilo i odvezlo motorno vozilo, kao i imovinu stanovnika mjesta Bosanski Osredci i ubijeni su Željko Rađenović, Milorad Rađenović i Rade Rađenović [...].

7. MUP FBiH je dopisom broj 09-15-04-3-762 od 24. februara 2006. godine obavijestio apelanta da je njegova krivična prijava proslijeđena Ministarstvu unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: MUP USK), na nadležno postupanje. Apelant je dopisom od 12. jula 2006. godine obavijestio MUP USK da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu ratnog zločina, obzirom da se [...] ne radi samo o uništenju i pljačkanju njegove kuće i cjelokupne imovine, nego je to urađeno sa skoro svim kućama i svom imovinom u naselju Bosanski Osredci. Sve to je, navodi apelant, urađeno bestijalinim ubistvima kako je javnost obavještena nizom novinskih članaka [...].

8. Apelant je 4. avgusta 2006. godine podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatog lica Tužilaštvu BiH.

9. MUP USK je dopisom broj 05-1/03-1-563/06 od 10. avgusta 2006. godine obavijestio apelanta da je njegova krivična prijava proslijeđena Policijskoj upravi 1 Bihać, na nadležno postupanje. U predmetnom obavještenju je navedeno da pripadnici Policijske uprave 1 Bihać preduzimaju mjere i radnje iz svoje nadležnosti s ciljem da provjere navode iz krivične prijave i rasvijetle okolnosti pod kojima se prijavljeno krivično djelo dogodilo. Osim toga, tim dopisom je apelant obaviješten da je predmetna krivična prijava s pripadajućim prilozima proslijeđena Kantonalnom tužilaštvu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo).

10. MUP USK, Policijska uprava i policijska stanica Bihać, Policijsko odjeljenje Kulen Vakuf, je sačinila službenu zabilješku broj 05-4/01-1-1169/06 od 25. avgusta 2006. godine, a u vezi s događajima koji su se desili 1995. godine na području naselja Bosanski Osredci.

11. Tužilaštvo BiH je, u predmetu broj KTA-RZ-393/06 protiv NN osumnjičenog zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 173 Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), saslušalo apelanta, te o tome sačinilo Zapisnik o saslušanju svjedoka broj KTA-RZ-393/06 od 13. decembra 2006. godine.

12. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant u više navrata (8. juna 2007. godine, 16. novembra 2007. godine, 14. juna 2009. godine, 21. avgusta 2009. godine, 11. novembra 2009. godine i 7. jula 2010. godine) upućivao pismene urgencije, požurnice i predstavke. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da istraga u njegovom predmetu traje nerazumno dugo, zbog čega mu je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je u apelaciji iznio hronologiju događaja vezanih za predmetnu imovinu, kao i za njeno uništenje, paljenje i pljačkanje, kao i ubistva više lica tokom vojno-redarstvene akcije «Oluja». Apelant ističe da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu ratnog zločina. Osim toga, apelant smatra da je neokončavanjem istrage ni nakon 15 godina od počinjenog djela povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno iz člana 3 Evropske konvencije, jer državne vlasti kroz dugi vremenski period ne postupaju u konkretnom predmetu. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Tužilaštvo BiH i Kantonalno tužilaštvo Bihać da hitno i bez daljeg odlaganja, a u skladu s pozitivnom obavezom iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije sprovede istragu o okolnostima uništenja, pljačkanja i paljevine njegovog porodičnog stambenog objekta, kao i imovine stanovnika mjesta Bosanski Osredci i ubistva Željka Rađenovića, Milorada Rađenović i Radeta Rađenovića, te da ga obavijesti o rezultatima istrage. Takođe predlaže da Ustavni sud obaveže Vladu Federacije Bosne i Hercegovine-Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo pravosuđa i uprave da mu isplate iznos od 2.250,00 KM na ime simbolične satisfakcije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

14. Tužilaštvo BiH je u odgovoru na apelaciju istaknulo da je apelacija nedopustiva, te da apelant nije konkretizovao u čemu se sastoje navodne povrede. Osim toga, Tužilaštvo BiH je navelo da je apelant podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatih izvršilaca i da se krivični postupak u vezi s kojim je podnesena prijava nalazi još uvijek u ranoj fazi istrage. Nadalje, Tužilaštvo BiH je navelo da je u konkretnom slučaju provelo veći broj istražnih radnji na prikupljanju činjenica o učinjenom krivičnom djelu, ali još uvijek nije došlo do saznanja i identifikacije krivično odgovornih lica koja su izvršila navedeno krivično djelo. Tužilaštvo BiH je istaknulo da u konkretnom slučaju nisu provedene sve potrebne istražne radnje, te da još nije donesena tužilačka odluka u navedenom predmetu. Pored toga, Tužilaštvo BiH je navelo da je mišljenja da Ustavni sud BiH može da razmatra apelaciju samo ako je krivični postupak prošao sve faze od istrage, glavnog pretresa, pa do pravosnažnosti sudske odluke, tj, ako je donesena odluka koja može da se osporava djelotvornim pravnim lijekovima.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07,53/07, 76/07, 15/08, 58/08 ) u relevantnom dijelu glasi:

Član 17.

Princip legaliteta krivičnog gonjenja Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Član 35.

Prava i dužnosti Osnovno pravo i osnovna dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela koja su u nadležnosti suda.

Tužilac ima pravo i dužan je da:

a)odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere s ciljem njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih lica vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza, b)provede istragu u skladu s ovim zakonom, [...] Član 225.

Okončanje istrage Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.

[...] Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala preduzet će Kolegij Tužilaštva.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju predmet apelacije nije odluka suda, u smislu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelacija pokreće pitanja koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, budući da apelant navodi da istraga u krivičnom postupku nije okončana u smislu «pozitivne obaveze» javne vlasti iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije da obzbijedi zaštitu od mučenja i nehumanog postupanja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, apelacija dopustiva. Naime, shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema meritorne odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga, Ustavni sud smatra predmetnu apelaciju dopustivom iako nema odluke suda.

19. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant se žali da javna vlast ne ispunjava svoju pozitivnu obavezu iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, navodeći da Tužilaštvo BiH nije okončalo istragu u razumnom roku.

Pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni

22. Član II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

b) Pravo lica da ne budu podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni.

23. Član 3 Evropske konvencije glasi:

Niko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.

24. Imajući u vidu navode iz predmetne apelacije, postavlja se pitanje da li patnja koja je nametnuta apelantu zbog nedonošenja tužilačke odluke u postupku istrage koja evidentno još uvijek traje pred Tužilaštvom BiH može da se smatra torturom, nehumanim ili ponižavajućim postupanjem ili kaznom, što je zabranjeno članom 3 Evropske konvencije.

25. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da član 3 Evropske konvencije štiti neke od najosnovnijih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od «apsolutnih prava» Evropske konvencije od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u vrijeme rata.

26. U pogledu procesnih jamstava državi koje nameće član 3 Evropske konvencije, zabrana mučenja i nehumanog postupanja nameće državi obavezu da djelotvorno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Ova odgovornost je dio pozitivnih obaveza države prema Evropskoj konvenciji, odnosno obaveze državnih vlasti da preduzmu korake ili mjere da zaštite prava pojedinaca prema Evropskoj konvenciji. Osnov za takvo nametanje može da se nađe u članu 1 Evropske konvencije, kojim se od visokih strana ugovornica zahtijeva da svakom u svojoj nadležnosti jamče prava i slobode određene u Evropskoj konvenciji. Pozitivne obaveze se, takođe, zasnivaju na principu da prava shodno Evropskoj konvenciji moraju da budu praktična i djelotvorna, a ne teoretska i iluzorna. Evropski sud za ljudska prava je u mnogim slučajevima utvrdio procesnu povredu člana 3 Evropske konvencije iako nije bilo moguće da se dokaže da je, zaista, došlo do lošeg postupanja (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Kmetty protiv Mađarske, od 16. decembra 2003. godine, st. 38-43).

27. Ustavni sud podsjeća da neljudski tretman mora da ima minimalan stepen jačine ukoliko se svrstava u okvir člana 3 Evropske konvencije. Procjena ovog minimuma je, shodno prirodi stvari, relativna. Ona zavisi od svih okolnosti predmeta, kao što su priroda i sadržaj postupka, njegovo trajanje i njegove fizičke i mentalne posljedice, a u nekim slučajevima i pol, starosna dob i zdravstveno stanje žrtve (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 18. januara 1978. godine, Serija A broj 25, strana 65, stav 162). U pogledu ponašanja organa vlasti, posebni faktori koji se uzimaju u obzir su: ponašanje organa vlasti nakon relevantnog događaja, mjera do koje je proveden postupak u vezi s događajem (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Ģakici protiv Turske, od 10. maja 2001. godine, Odluke i izvještaji 2001. IV, stav 156; Odluka Doma za ljudska prava, predmet broj CH/99/2150, Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 10. maja 2002. godine, st. 111-119).

28. Dovodeći sve navedeno u kontekst predmetne apelacije, Ustavni sud zapaža da se u vezi s događajima iz apelacija trenutno vodi istraga. Dalje Ustavni sud zapaža da iz odgovora Tužilaštva BiH proizilazi da je apelant podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatog lica i da se krivični postupak u vezi s kojim je podnesena prijava nalazi još uvijek u ranoj fazi istrage. Tužilaštvo BiH je u odgovoru navelo da je proveden veći broj istražnih radnji na prikupljanju činjenica o učinjenom djelu, ali da se još uvijek nije došlo do saznanja i identifikacije krivično odgovornih lica koja su izvršila navedeno krivično djelo. Na kraju, Tužilaštvo BiH je navelo da još uvijek nisu provedene sve potrebne istražne radnje, te da još nije donesena tužilačka odluka u navedenom predmetu. Iz navedenog, dakle, kao nesporno proizilazi da Tužilaštvo BiH kontinuirano preduzima poslove iz svoje nadležnosti vezane za procesuiranje počinilaca navodnih krivičnih djela,

29. Međutim, uzimajući u obzir sve što je Tužilaštvo BiH navelo u odgovorima na apelaciju, Ustavni sud zapaža da u predmetnom slučaju još uvijek nije donesena tužilačka odluka, što i jeste cilj istrage, pa se u tom smislu čine donekle opravdanim apelantovi navodi da istražni postupci pred Tužilaštvom BiH traju dugo. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da je istražni postupak samo jedan segment u procesuiranju i kažnjavanju odgovornih za krivična djela, a da je cilj svake istrage donošenje tužilačke odluke, ma kakva ona bila.

30. Ustavni sud podsjeća da proceduralno pozitivna obaveza države, shodno članu II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 3 Evropske konvencije, zahtijeva od državnih organa da iskoriste sve mogućnosti i preduzmu sve razumno ostvarive korake kako bi se utvrdili, rasvijetlili i djelotvorno istražili svi sporni događaji, pa tako i sporni događaji iz ove apelacije. U konkretnom slučaju to nameće obavezu državnim organima, prije svega nadležnim tužilaštvima da, prije svega, istraže sporne događaje, i zavisno od rezultata istraga donesu odgovarajuće odluke na osnovu kojih će se, u zavisnosti od ishoda istrage, odgovorni procesuirati i primjereno kazniti. Ustavi sud posebno naglašava da navedeno podjednako uključuje i obavezu nadležnih tužilaštava da u skladu s relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku donesu odluku o obustavi istrage ukoliko nema dokaza da su određena lica počinila navedena krivična djela.

U konkretnom slučaju, polazeći od pozitivne obaveze države da, shodno članu 3 Evropske konvencije, prije svega djelotvorno istraži predmetne događaje Ustavni sud zapaža da se u vezi s događajima opisanim u apelaciji trenutno vodi istražni postupak, da je Tužilaštvo BiH provelo veći broj istražnih radnji na prikupljanju činjenica o učinjenom djelu. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da su tokom rata na području Bosne i Hercegovine učinjena teška i masovna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, što je za posljedicu imalo gubitak života mnogih ljudi, veliki broj lica se još uvijek vodi kao nestala, kao i druge povrede osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao što su opisani događaji iz apelacije, te je pred nadležnim organima veliki i složen zadatak da sve te događaje rasvijetle, istraže i procesuiraju. Dakle, s obzirom na sve navedeno, uzimajući u obzir odgovor Tužilaštva BiH da je istražni postupak u toku i da su s aspekta pozitivne obaveze države nesporno preduzete i još uvijek se preduzimaju odgovarajuće mjere na rasvjetljavanju događaja iz apelacije i pored činjenice da istražni postupak još uvijek nije okončan, Ustavni sud apelantove navode o neaktivnosti nadležnih organa na rasvjetljavanju događaja iz apelacije i dovođenje tih navoda u kontekst kršenja prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije smatra neosnovanim (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3067/09 od 20. decembra 2012. godine; dostupna na veb-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja apelantovog prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

32. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud podsjeća da je, shodno članu 76 stav 2 Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu apelantovih ustavnih prava. Pošto u konkretnom slučaju nije utvrđena povreda apelantovog ustavnog prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.

VIII.Zaključak

33. Nema povrede apelantovog prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, jer su nadležni organi preduzeli odgovarajuće aktivnosti s ciljem da rasvijetle okolnosti događaja opisanih u apelaciji, te i sada preduzimaju aktivnosti s ciljem da okončaju istražni postupak, čime nadležni organi suštinski u predmetnom slučaju ispunjavaju svoju obavezu, u skladu s pozitivnopravnim propisima. S druge strane, činjenica da predmetni postupak još uvijek nije rezultirao donošenjem adekvatne tužilačke odluke, posmatrana u svjetlu iznesenog i navoda Tužilaštva BiH, u ovom trenutku nije mogla da utiče na drugačije odlučenje.

34. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3469/10 (G. R.) | Sudska praksa | Aktio