Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5733/10 (H. M.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Povrat u prijašnje stanje
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-5733/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5733/10, rješavajući apelaciju Hasiba Mulalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hasiba Mulalića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj P 20 0 P 005743 10 P (ranije, broj P-506/98).
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da hitno okonča postupak u predmetu broj P 20 0 P 005743 10 P (ranije, broj P-506/98), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Hasibu Mulaliću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hasib Mulalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 18. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) tada broj P-506/98.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. januara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. januara 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 4. februara 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 23. oktobra 1998. godine tužbom pokrenuo parnični postupak u Općinskom sudu protiv Doma zdravlje u Cazinu (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade na ime materijalne štete koju je tuženi uzrokovao bespravnom izgradnjom potpornog zida na međnoj liniji. Tužba je zavedena pod brojem P 506/98.
7. Apelant je 12. marta 2001. godine podnio još jednu tužbu protiv tuženog radi naknade na ime materijalne štete koja je zavedena pod brojem P-127/01.
8. Rješenjem Općinskog suda od 28. maja 2002. godine predmetni postupci su spojeni, te je određeno da će se daljnji postupak voditi pod jednim brojem P-506/98.
9. Općinski sud je nakon provedenog postupka 13. maja 2003. godine donio djelimičnu presudu broj P-506/98. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je sud odlučio da donese djelimičnu presudu zbog toga što je samo dio tužbenog zahtjeva sazrio za presuđenje, budući da činjenično stanje u cijelosti još uvijek nije dovoljno i potpuno utvrđeno, te je istom presudom precizirano da će se o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva rasprava nastaviti po pravosnažnosti djelimične odluke.
10. Odlučujući o žalbi tuženog protiv djelimične presude, Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je 18. jula 2005. godine donio Presudu broj Gž-743/03 kojom je žalbu odbio i osporenu djelimičnu presudu potvrdio.
11. Predmet je 27. jula 2005. godine vraćen Općinskom suda na daljnje postupanje.
12. Podneskom od 24. novembra 2005. godine apelant je tražio od Općinskog suda zakazivanje ročišta.
13. Na traženje tada uređujućeg sudije sa predmetom je u februaru 2007. godine zadužen novi sudija, koji je početkom 2010. godine zamijenjen zbog odlaska na drugu dužnost.
14. Nakon zavođenja predmeta u CMS, predmet je dobio novi broj 20 0 P 005743 10 P, te je uočeno da predmeti zapravo nikada nisu bili fizički spojeni, tako da ih je novi uređujući sudija u januaru 2012. godine fizički spojio.
15. Nakon što je pripremno ročište u periodu od februara do aprila više puta, uz saglasnost parničnih stranaka, zakazivano i odgađano, na pripremno ročište koje je bilo zakazano za 28. maj 2012. godine nije pristupio uredno obaviješteni apelantov punomoćnik, tako da je Općinski sud istoga dana donio rješenje o povlačenju tužbe.
16. Apelant je putem punomoćnika 12. juna 2012. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji je dostavljen tuženom na odgovor 14. augusta 2012. godine.
17. Ročište na kojem će se odlučivati o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje zakazano je za 20. februar 2013. godine.
18. Dakle, iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud još uvijek nije okončao prvostepeni postupak.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je u navodima apelacije ukratko opisao tok postupka istaknuvši da je više puta, bezuspješno, urgirao u Općinskom sudu za hitno postupanje u postupku, pa apelant zbog dužine trajanja postupka od Ustavnog suda traži da mu se prema ustaljenoj praksi dodijeli naknada na ime duševnih bolova koje trpi.
b) Odgovor na apelaciju
20. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju iscrpno opisao tok postupka što je detaljnije navedeno u poglavlju III ove odluke – Činjenično stanje.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
22. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 331.
Sud će odmah odlučiti o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i nastaviti postupak. Član 332. stav 2.
(2) U vezi sa prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog zasniva općepoznate.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan ni nakon više od 14 godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud, iako se apelant nakon podnošenja apelacije više nije obraćao Ustavnom sudu, iz odgovora Općinskog suda saznaje da je, u međuvremenu, u predmetnom postupku doneseno rješenje o povlačenju tužbe protiv kojeg je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje o kojem sud još nije odlučio. S obzirom na to, Ustavni sud će dužinu predmetnog postupka ocijeniti prema navodima Općinskog suda, apelantovim navodima i priloženim dokazima u spisu.
30. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant u oktobru 1998. godine, odnosno u martu 2001. godine, tužbama pokrenuo postupke protiv tuženog u Općinskom sudu, koji su zbog gotovo istog činjeničnog i pravnog pitanja spojeni u jedan predmet koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od 14 godina i četiri mjeseca.
b) Analiza dužine trajanja postupka
31. Ustavni sud zapaža da apelant u okviru pokrenutog parničnog postupka traži isplatu naknade na ime materijalne štete nastale bespravnom izgradnjom tuženog, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu, a s obzirom na okolnosti koje su prethodile tužbenom zahtjevu, odnosno razlozima zbog kojih su tužbe podnesene, Ustavni sud zaključuje da se radi o predmetu koji je za apelanta značajan.
32. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon spajanja predmeta (nakon gotovo četiri godine od podnošenja prve tužbe, što je neprihvatljivo dug period) u relativno kratkom roku proveo postupak i donio djelimičnu presudu u odnosu na dio zahtjeva, dok je za preostali dio odlučeno da će se po pravosnažnosti te odluke provesti postupak za preostali dio tužbenog zahtjeva. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je (vezano za preostali dio tužbenog zahtjeva) Općinskom sudu vraćen spis na daljnje postupanje u junu 2005. godine, nakon čega je uočljiva potpuna pasivnost suda (pripremno ročište zakazano za februar 2012. godine) koji u periodu od skoro sedam godina u predmetnom postupku nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. U periodu pasivnosti suda, osim mijenjanja uređujućih sudija, što se ne može prihvatiti kao racionalno opravdanje za neaktivnost suda i činjenice da predmeti fizički nisu bili spojeni, što također ne može biti opravdanje za sud i njegovu potpunu pasivnost u periodu od sedam godina jer se radi o isključivo tehničkom propustu suda, nije uočljivo ništa drugo što bi objektivno i realno moglo sprječavati sud da blagovremeno postupa u predmetnom postupku. Ustavni sud primjećuje da je u aprilu 2012. godine, nakon nekoliko odgađanja ročišta, Općinski sud donio rješenje o povlačenju tužbe zbog nedolaska apelantovog punomoćnika na zakazano ročište, što se svakako može staviti na teret apelantu, ali što u ipak u odlučujućoj mjeri nije utjecalo na ukupnu dužinu postupka. S obzirom na sve navedeno, a naročito činjenicu da predmetni postupak u cijelosti još uvijek nije meritorno okončan ni nakon duže od 14 godina, te da Općinski sud još uvijek nije odlučio o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, bez obzira na okolnost da je i apelant jednim dijelom doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
34. Ustavni sud zapaža da je apelant tražio od Ustavnog suda naknadu na ime nematerijalne štete, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
35. S obzirom na to da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da prvostepeni postupak još uvijek nije meritorno okončan ni nakon nešto duže od 14 godina, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“ po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti iznos od 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada prvostepeni postupak, i pored činjenice da se radi o relativno složenom predmetu, još uvijek nije u cijelosti meritorno okončan ni nakon duže od 14 godina, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije u odlučujućoj mjeri doprinio da prvostepeni postupak traje tako dugo, a Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio relevantne razloge kako bi opravdao svoju pasivnost u postupku, posebno nakon vraćanja predmeta na daljnje postupanje.
37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić