Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4093/10 (N. L.)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Služnost
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4093/10

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4093/10, rješavajući apelaciju Nikole Lalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nikole Lalića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 039141 07 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 039141 07 P, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nikola Lalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pančeva, Republika Srbija, podnio je 10. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 039141 07 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 6. februara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je Arsen Kovačević (u daljnjem tekstu: prvotužilac) 20. januara 2003. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih «CENTRUM TREJD» d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Dragice Šišarica (u daljnjem tekstu: drugotužena) i Marice Preradović (u daljnjem tekstu: trećetužena) radi utvrđenja i uknjižbe. Predmetna tužba je zavedena pod brojem P-106/03.

6. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je apelant također 10. marta 2003. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih, koja je zavedena pod brojem P-488/03. Osnovni sud je donio Rješenje broj P106/03 od 22. maja 2003. godine kojim je postupak po njegovoj tužbi u predmetu broj P-488/03 spojio s postupkom u predmetu pod brojem P-106/03, radi vođenja jedinstvenog postupka pod brojem P-106/03.

7. Osnovni sud je povodom podnesenih tužbi donio Presudu broj P-106/03 od 6. juna 2005. godine kojom je usvojio tužbene zahtjeve apelanta i prvotužioca u cijelosti, a kojima su tražili da se utvrdi pravo služnosti prolaza i prevoza preko putnog zemljišta i to k.č.broj 196/26 u površini od 424 m , upisana u zk. ul. broj 294 K.O. Kuljani, po novom premjeru označena kao k.č. broj 822/2- pristupni put, u površini od 424 m , upisana u PL.broj 556 K.O. Kuljani u korist svakidašnjeg vlasnika parcela iznačenih kao: k.č. broj 191/1 i 199/4, upisanih u zk. ul. broj 114 K.O. Kuljani, po novom premjeru označena kao k.č broj 836 i 837 upisane u PL.broj 151 K.O. Kuljani i k.č. broj 199/2 i 199/3, upisane u zk.ul. broj 477 K.O. Kuljani, po novom premjeru označena kao k.č broj 839 i 838 upisane u PL.broj 539 K.O. Kuljani, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se utvrđeno pravo služnosti upiše u zemljišne i katastarske knjige u zk. ul. broj 294 K.O. Kuljani i PL. br. 556 K.O. Kuljani, kao i nesmetano korištenje puta, sve pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom je odbijen kao neosnovan prijedlog za izdavanje sudske mjere obezbjeđenja, kojom su apelant i prvotužilac tražili da se naloži prvotuženom da im dozvoli slobodan prolaz zemljištem označenim kao k.č. 822/2 u površini od 424 m upisana u PL.broj 556 K.O. Kuljani, a po starom premjeru označena kao k.č.broj 196/25 upisana u z.k.ul.broj 294 K.O. Kuljani, u širini od 4 m, a u dužini od 130 m. Predmetnom presudom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je Okružni sud Rješenjem broj Gž-1742/05 od 1. aprila 2007. godine uvažio žalbu tuženih, ukinuo osporenu Presudu Osnovnog suda broj P-106/03 od 6. juna 2005. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

9. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 039141 07 P od 30. augusta 2010. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta i prvotužioca kojim su tražili da se utvrdi pravo služnosti prolaza i prevoza preko zemljišta, označenog kao k.č. broj 196/26, površine 424 m , upisanog u zk.

ul. broj 241 K.O. Kuljani i to u širini od 3 do 3,3 m i dužini od 135 m, u pravcu kako je to pokazano na slici lica mjesta vještaka geodetske struke od 14. juna 2010. godine, koja čini sastavni dio presude, u korist parcela označenih kao k.č. broj 191/1 i 199/4, upisanih u zk. ul. broj 32 K.O. Kuljani vlasništvo prvotužioca i k.č. broj 199/2 i 199/3, upisane u zk. ul. broj 410 K.O. Kuljani vlasništvo apelanta Nikole Lalića, što je prvotuženi dužan trpjeti i dozvoliti da se utvrđeno pravo služnosti prolaza i prevoza upiše na parceli označenoj kao k.č. broj 196/26 upisanoj u zk. ul. broj 241 K.O. Kuljani, a u korist parcela apelanta i prvotužioca, uz obavezu da prvotuženi sa zemljišta označenog kao k.č. broj 196/26 ukloni prepreke-kliznu kapiju, koja se nalazi na ulasku u k.č. broj 196/26 sa ulice Gradiška cesta, željeznu rampu, te željeznu ogradu visine 2,20 m i dio betonskog postolja ograde visine 16 cm, koja se nalazi na dijelu k.č. broj 196/26, koji dio graniči sa parcelom prvotužioca označenom kao k.č. broj 199/1, a sve prema skici lica mjesta vještaka geodetske struke od 14. juna 2010. godine, te da mu se ubuduće zabrani uznemiravanje, sprečavanje i ometanje apelanta i prvotužioca u nesmetanom korištenju prolaza i prevoza tim zemljištem, uz naknadu troškova parničnog postupka. Istom presudom su obavezani apelant i prvotužilac da tuženom solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.077,00 KM.

10. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 039141 11 Gž od 12. marta 2012. godine uvažena je žalba apelanta i prvotužioca, Presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 039141 07 P od 30. augusta 2010. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

11. Prema raspoloživim i dostupnim informacijama Osnovni sud još uvijek nije donio odluku u predmetnom postupku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

14. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan ni nakon više od devet godina, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

20. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužan da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu u ponovnom postupku Osnovni sud donio odluku, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

23. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Osnovnom sudu 10. marta 2003. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, koji, prema stanju spisa i raspoloživim dokazima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od devet godina i 10 mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

24. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje prava služnosti, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Osim toga, kako se radi o utvrđenju prava na imovinu apelanta Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.

25. Sumirajući predmetni parnični postupak Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud, postupajući po tužbi apelanta od 10. marta 2003. godine, donio presudu u junu 2005. godine, koja je ukinuta u aprilu 2007. godine rješenjem Okružnog suda, te da je predmetni spis vraćen Osnovnom sudu na ponovno odlučivanje, nakon čega je Osnovni sud donio presudu 30. augusta 2010. godine, koju je Okružni sud ponovno ukinuo svojom presudom od 12. marta 2012. godine i predmet vratio Osnovnom sudu, koji prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o apelantovoj tužbi ni nakon više od 9 godina. Osnovni sud nije dostavio odgovor na traženje Ustavnog suda od 6. februara 2013. godine, odnosno nije izvijestio Ustavni sud da li je postupak pred tim sudom okončan, niti je ponudio razloge koji bi opravdali dužinu predmetnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u konkretnom slučaju već dva puta donosio presude, ali su one kao nepravilne ukidane i predmet je vraćan na ponovni postupak, što znači da Osnovni sud nije postupao djelotvorno u predmetnom postupku. Cijeneći navedeno, kao i činjenicu da apelant ni na koji način nije doprinio dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak za utvrđenje prava služnosti na spornim nekretninama nije okončan ni nakon devet godina, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu u značajnijoj mjeri uticali na dužinu postupka, a Osnovni sud nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka..

28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4093/10 (N. L.) | Sudska praksa | Aktio