Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4447/12 (A. P., Z. P., M. B., V. B., D. Č., F. G., J. K. i V. K.)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Troškovi postupka
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4447/12

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 4447/12, rješavajući apelacije Ante Petkovića i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 28. veljače 2013. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Ante Petkovića, Zorana Petkovića, Mladena Bašića, Veselka Bebeka, Dušana Čuljka, Frane Granića, Joze Kraljevića i Vida Kraljevića podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 I 016000 12 Gži od 4. prosinca 2012. godine, broj 63 0 I 015762 12 Gži od 4.

prosinca 2012. godine, broj 63 0 I 015766 12 Gži od 4. prosinca 2012.

godine, broj 63 0 I 015975 12 Gži od 4. prosinca 2012. godine, broj 63 0 I 015760 12 Gži od 4. prosinca 2012. godine, broj 63 0 I 015983 12 Gži od 4. prosinca 2012. godine, broj 63 0 I 015998 12 Gži od 4.

prosinca 2012. godine i broj 63 0 I 015977 12 Gži od 4. prosinca 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ante Petković, Zoran Petković, Mladen Bašić, Veselko Bebek, Dušan Čuljak, Frano Granić, Jozo Kraljević i Vid Kraljević (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Ljubuškog, koje zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijeli su 15. prosinca 2012. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) navedenih u izreci ove odluke.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 4447/12, AP 4448/12, AP 4449/12, AP 4450/12, AP 4451/12, AP 4452/12, AP 4453/12 i AP 4454/12. Dakle, ukupno je podneseno 8 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na istu činjeničnu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4447/12.

3. Ustavni sud je uzeo u obzir odgovore na apelaciju od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Službe za branitelje iz domovinskog rata, društvene djelatnosti i opću upravu općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: Služba), dobivene povodom istog činjeničnog i pravnog pitanja u predmetu broj AP 2115/12 od 20. prosinca 2012. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2115/12 od 20. prosinca 2012. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).

II.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su, preko punomoćnika, Službi podnijeli zahtjeve za izvršenje rješenja koje je ta Služba donijela po službenoj dužnosti, a kojima je utvrđeno pravo apelanata na osobnu invalidninu.

6. Služba je, u predmetnim postupcima, po službenoj dužnosti, tijekom 2011. godine, donijela zaključke kojima je navedeno da će se iz proračuna Federacije Bosne i Hercegovine isplatiti troškovi postupaka koji su nastali u postupcima za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, na račun punomoćnika apelanata u roku od 15 dana od dostavljanja tih zaključaka.

7. Odlučujući o prijedlozima apelanata za dozvolu izvršenja protiv Općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: izvršenik), na temelju spomenutih zaključaka Službe, Općinski sud je donio rješenja broj 63 0 I 016000 12 I od 30. kolovoza 2012. godine, broj 63 0 I 015762 12 I od 30. kolovoza 2012. godine, broj 63 0 I 015766 12 I od 30. kolovoza 2012. godine, broj 63 0 I 015975 12 I od 30. kolovoza 2012. godine, broj 63 0 I 015760 12 I od 30. kolovoza 2012. godine, broj 63 0 I 015983 12 I od 30. kolovoza 2012. godine, broj 63 0 I 015998 12 I od 30. kolovoza 2012. godine i broj 63 0 I 015977 12 I od 30. kolovoza 2012. godine, kojima se proglasio apsolutno nenadležnim u predmetnim izvršnim stvarima, ukinuo sve provedene radnje u postupcima i prijedloge apelanata za izvršenje odbacio.

8. U obrazloženjima rješenja Općinski sud je istaknuo kako su u predmetnim slučajevima apelanti predložili izvršenja na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima preko kojih izvršenik vrši isplate, tako da sud blokira račune izvršenika i po njihovoj pravomoćnosti i izvršnosti, naloži banci isplatu sredstava određenih rješenjima o izvršenju. U svezi s tim, prvostupanjski sud je naveo da je člankom 39. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji («Službene novine Federacije BiH» br. 33/04 i 56/05) propisano da rješenja o pravima na naknade iz čl. 8, 19. i 25. tog Zakona, po službenoj dužnosti, provodi mjerodavni prvostupanjski organ. Također, Općinski sud je konstatirao da je odredbom članka 16. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), a sve sukladno članku 21. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06; u daljnjem tekstu: ZIP), propisano da sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi spada li rješavanje spora u sudsku nadležnost, dok je stavkom 2. propisano da kad sud tijekom postupka utvrdi da za rješavanje spora nije mjerodavan sud nego neki drugi organ vlasti, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Konačno, prvostupanjski sud je naveo da, slijedom navedenoga, proizlazi da sud nije mjerodavan za postupanje u predmetnim izvršnim stvarima, zbog čega je temeljem članka 16. stavak 2. ZPP, a u svezi s člankom 21. ZIP, odlučio kao u dispozitivima rješenja.

9. Odlučujući o prizivima apelanata protiv prvostupanjskih rješenja, Kantonalni sud je donio pobijana rješenja navedena u izreci ove odluke, kojima je potvrđivao u cijelosti prvostupanjska rješenja.

10. Kantonalni sud je u obrazloženjima rješenja, između ostalog, istaknuo da iz stanja spisa proizlazi da u predmetnim slučajevima apelanti zahtijevaju da sud provede izvršenje troškova postupaka koji su nastali u postupcima za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da apelanti smatraju da je u svezi izvršenja naknada, sa osnova osobne invalidnine, prema odredbi članka 39. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, mjerodavan postupati prvostupanjski organ, a da je u svezi izvršenja troškova postupaka, nastalih tim povodom, prema odredbi članka 59. istog Zakona i članka 273. stavak 2. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99; u daljnjem tekstu: ZUP), mjerodavan postupati prvostupanjski sud. Međutim, drugostupanjski sud je istaknuo da kada su stranci u postupku ostvarivanja prava na naknade, za koje je izvršenje mjerodavan prvostupanjski organ, odmjereni i troškovi postupka, onda je, zbog njihove akcesornosti, mjerodavan izvršavati ih prvostupanjski organ, a ne redoviti sud. U svezi s tim, Kantonalni sud je naveo da bi u oprečnom došlo do dualizma tako da bi izvršenje, glede glavne stvari, provodio upravni organ, a glede troškova postupka, redoviti sud, te bi, imajući u vidu navedeno, s pravnog aspekta takvo stajalište bilo neprihvatljivo. Također, Kantonalni sud je istaknuo da nije stav toga suda da odluke upravnih organa ne provodi sud, naprotiv, točno je da ih provodi, samo je upitno u kojim slučajevima, ali u predmetnim slučajevima sigurno ne. U konačnici, drugostupanjski sud je konstatirao da ako je zakonom propisano da izvršenje, glede glavne stvari, kao što je u ovim predmetima slučaj, provodi određeni organ, onda je taj organ mjerodavan i za izvršenje troškova postupka, nastalih tim povodom.

III.Apelacije

a) Navodi iz apelacija

11. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Potom, apelanti, između ostalog, ističu da Kantonalni sud u pobijanim odlukama neutemeljeno navodi da je za izvršenje prava na naknade mjerodavan prvostupanjski organ, pa je navodno zbog akcesornosti, prvostupanjski organ mjerodavan izvršiti i troškove postupaka. Isto tako, apelanti tvrde da obrazloženja pobijanih rješenja nisu utemeljena, jer se u konkretnim slučajevima ne radi o nikakvom dualizmu, već je naprotiv sud mjerodavan za «prisilno izvršenje» troškova postupka, u smislu relevantnih odredbi ZUP. Također, apelanti navode da im je jasno da je predmetna potraživanja trebao isplatiti izvršenik putem nadležnih institucija za isplatu tih dugovanja, jer je i zakonom propisano, temeljem čl. 39. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, da rješenja o pravima na naknade «provodi» prvostupanjski organ ex officio, dok je člankom 58. stavak 1. tog zakona propisano da troškove postupka u svezi ostvarivanja prava prema tom zakonu snosi organ koji vodi postupak. Međutim, kako ti troškovi nisu isplaćeni, apelanti su zakonskim putem tražili prisilnu naplatu tih troškova. Slijedom navedenoga, apelanti ponavljaju kako im izvršenik, ukoliko neće ili ne može isplatiti predmetne troškove, ne ostavlja nikakvu alternativu, osim traženja isplate zakonskim (prisilnim) putem, jer nema drugog zakonskog načina da se izvršenik prisili da apelantu isplatu dugovanja, a niti prvostupanjski organ ima način da prisili bilo koju instituciju ili organ da isplati predmetna potraživanja apelantima. U konačnici, apelanti ističu kako smatraju da će Ustavni sud uvažiti njihove navode, donijeti pravičnu odluku i dosuditi im troškove postupka.

b) Odgovori na apelaciju

12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da niti jedno od prava navedenih u apelaciji, apelantima nije povrijeđeno, te je predložio da Ustavni sud apelaciju odbije kao neutemeljenu.

13. Općinski sud je u odgovoru, između ostalog, istaknuo da tijekom postupka nije učinio niti jednu od povreda ljudskih prava i sloboda koje je apelant naveo u apelaciji, te je zbog toga predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neutemeljenu.

14. U svom odgovoru Služba je, između ostalog, konstatirala da je postupila sukladno pozitivnim zakonskim propisima i u okviru svojih nadležnosti provela izvršne akte.

IV.Relevantni propisi

15. Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji («Službene novine Federacije BiH» br. 33/04 i 56/05) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 8.

Prava ratnog vojnog invalida su:

1. osobna invalidnina;

2. dodatak za njegu i pomoć od druge osobe;

3. ortopedski dodatak;

4. druga prava iz Glave VI. ovoga Zakona.

Članak 19.

Prava članova obitelji poginulog, umrlog, nestalog branitelja i umrlog ratnog vojnog invalida su:

1. obiteljska invalidnina;

2. uvećana obiteljska invalidnina;

3. pomoć u slučaju smrti;

4. druga prava iz Glave VI. ovoga Zakona.

Članak 25.

Članovi obitelji ratnog vojnog invalida koji su ostvarili pravo na obiteljsku invalidninu i koji su s tom osobom u vrijeme do njegove smrti živjeli u zajedničkom kućanstvu, imaju pravo na jednokratnu novčanu pomoć u visini 100% od osnovice iz članka 12. stavak 2. ovoga Zakona, ukoliko to pravo ne mogu ostvariti po drugoj osnovi.

Jednokratnu novčanu pomoć može ostvariti samo jedna osoba iz stavka 1. ovoga članka, bez obzira na broj članova zajedničkog kućanstva.

Članak 39.

Rješenja o pravima na naknade iz čl. 8., 19. i 25. ovoga Zakona, po službenoj dužnosti, provodi nadležni prvostupanjski organ.

Članak 58. stavak 1.

Troškove postupka u svezi s ostvarivanjem prava prema ovom Zakonu snosi organ koji vodi postupak.

Članak 59.

Na pitanja koja se odnose na izvršenja, nasljedna prava i druga pitanja koja nisu regulirana ovim Zakonom primjenjivat će se važeći zakonski i podzakonski propisi.

16. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 16.

(1) Sud tijekom cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi spada li rješavanje spora u sudsku nadležnost.

(2) Kad sud tijekom postupka ustanovi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego koje drugo tijelo vlasti, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

17. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 21.

(1) U ovršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

18. Zakon o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 273. stavak 2.

(2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem. [...] Članak 280. stavak 2.

(2) Rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrži potvrdu izvršnosti jeste temelj za sudsko izvršenje. To izvršenje provodi se po propisima koji važe za sudsko izvršenje. V.Dopustivost

19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

20. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.

21. U konkretnim slučajevima predmet pobijanja apelacijama su rješenja Kantonalnog suda, navedena u izreci ove odluke, protiv kojih nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijana rješenja apelanti su primili 8. prosinca 2012. godine, a apelacije su podnijeli 15. prosinca 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VI.Meritum

23. Apelanti osporavaju navedena rješenja Kantonalnog suda tvrdeći da im je tim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka

13. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)

24. U svezi s navodima apelanata da nisu imali pravično suđenje jer su pobijana rješenja utemeljena na, po njihovom mišljenju, pogrešnoj primjeni procesnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da je o ovom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP 2115/12 od 20. prosinca 2012. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2115/12 od 20. prosinca 2012. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke glede apelacionih navoda apelanata, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo slijedeći stav: Ustavni sud ističe da je Kantonalni sud u obrazloženjima pobijanih rješenja, očitujući se na navode apelanata iz prijedloga za dozvolu izvršenja, odnosno iz žalbi na prvostupanjska rješenja koji se tiču primjene relevantnih zakonskih odredbi, ukazao da je nesporno da, kada su stranci u postupku ostvarivanja prava na naknade, za koje je izvršenje nadležan prvostupanjski organ, odmjereni i troškovi postupka, onda je zbog njihove akcesornosti, prvostupanjski organ nadležan da ih izvršava, a ne redoviti sud. Pri tome, Kantonalni sud je zauzeo stav da bi u suprotnom došlo do dualizma tako da bi izvršenje, glede glavne stvari, provodio upravni organ, a glede troškova postupka, redoviti sud. Prema tome, Kantonalni sud je jasno obrazložio svoj stav da bi s pravnog aspekta takvo stajalište bilo neprihvatljivo. Imajući u vidu navedeno, a u smislu prethodno navedenih standarda i principa, kojim se, između ostalog, ukazuje da je upravo zadatak redovitih sudova da tumače i primjenjuju pravo, a zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava, Ustavni sud smatra da odluke redovitih sudova ne krše ustavna prava apelanata, nego upravo suprotno da sadrže odgovore zašto su prijedlozi apelanata za izvršenje zaključaka Službe odbačeni i zašto redoviti sudovi smatraju da nisu nadležni za izvršenje predmetnih zaključaka. (op. cit. AP 2115/12, točka 30).

25. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da su redoviti sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

26. Apelanti, također, navode da im je pobijanim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelanti posebno ne obrazlažu povredu ovih prava, već svoje navode temelje na pogrešnoj primjeni procesnog prava. Ustavni sud je, međutim, razmatrajući ove navode u okviru članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već zaključio da su ti navodi neutemeljeni. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da je povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, odnosno zaključuje da su i ovi navodi apelanata neutemeljeni.

Pitanje troškova postupka

27. Glede zahtjeva apelanata da im se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacija, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da troškove u svezi sa sastavljanjem apelacija isključivo snose apelanti.

VII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na učinkovit pravni lijek iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije, članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka 13. Europske konvencije u situaciji kada u pobijanim odlukama ne postoji ništa što bi ukazivalo na pogrešnu primjenu procesnog prava na štetu apelanata. Naime, slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi jasno obrazložili svoj stav da nisu mjerodavni izvršavati zaključke Službe, budući da je u konkretnom slučaju zakonom propisano da izvršenje, glede glavne stvari, provodi određeni organ uprave, pa je onda taj organ mjerodavan i za izvršenje troškova postupka, nastalih tim povodom.

29. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4447/12 (A. P., Z. P., M. B., V. B., D. Č., F… | Sudska praksa | Aktio