Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3512/12 (D. G.)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3512/12

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3512/12, rješavajući apelaciju Daliborke Garić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Daliborke Garić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 056703 09 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 056703 09 P, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Daliborka Garić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 2. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 71 0 P 056703 09 P koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud). Apelantica je, također, podnijela prijedlog za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu da hitno nastavi rad na konkretnom predmetu.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 10. oktobra 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 25. oktobra 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantici 18. februara 2013. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 19. februara 2009. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenula parnični postupak protiv tuženog „Nešković osiguranje“ AD Bijeljina (u daljnjem tekstu: tuženi), radi zaštite prava iz radnog odnosa.

7. Prema stanju spisa proizlazi da sutkinja, koja je tada zadužena s konkretnim predmetom, nije preduzimala nikakve radnje po tužbi.

8. Nakon toga je (bez preciziranja kada) s predmetnim spisom zadužena druga sutkinja, koja je tužbu na odgovor dostavila 29. maja 2010. godine.

9. Tuženi je dostavio Osnovnom sudu odgovor na tužbu 18. juna 2010. godine, koji je dostavljen apelanticinom punomoćniku.

10. Nadalje, prema stanju spisa proizlazi da je apelanticin punomoćnik 15. jula 2010. godine dostavio podnesak Osnovnom sudu kojim je tražio da se zakaže pripremno ročište.

11. Zatim je predmet (bez preciziranja kada) sudska uprava presignirala drugom uređujućem sudiji koji je zakazao pripremno ročište za 31. januar 2011. godine, koje je održano ali nije dovršeno, te je zakazan nastavak pripremnog ročišta za 25. mart 2011. godine.

12. Nastavak pripremnog ročišta zakazan za 25. mart 2011. godine, uređujući sudija je odgodio za 19. maj 2011. godine, ali je, isto tako, i zakazani nastavak pripremnog ročišta za 19. maj 2011. godine, odgođen za 7. juli 2011. godine.

13. Također, prema stanju spisa proizlazi da je 7. jula 2011. godine doneseno rješenje o opozivu pripremnog ročišta zbog prelaska uređujućeg sudije na izvršni referat od 1. septembra 2011. godine, te je navedeno da će novo pripremno ročište biti zakazano s novim uređujućim sudijom.

14. Apelanticin punomoćnik je 11. juna 2012. godine dostavio podnesak Osnovnom sudu urgirajući da se zakaže novo pripremno ročište, te ističući da je apelantica već urgirala za nastavak pripremnog ročišta 29. marta 2012. godine.

15. U postupku presigniranja predmeta po naredbi predsjednika Osnovnog suda, predmetni spis je 11. jula 2012. godine preuzela uređujuća sutkinja.

16. Zatim, apelanticin punomoćnik je ponovo 21. augusta 2012. godine urgirao kod Osnovnog suda tražeći da se zakaže nastavak pripremnog ročišta.

17. Prema stanju spisa, Osnovni sud je zakazao pripremno ročište za 11. decembar 2012. godine.

18. Iz predočenih dokumenata proizlazi da prvostepeni postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka odnosno, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njenom tužbenom zahtjevu došlo do kršenja njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, između ostalog, navodi da je u februaru 2009. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu, kao i da je 7. jula 2011. godine doneseno rješenje o opozivu pripremnog ročišta zbog prelaska uređujućeg sudije na izvršni referat od 1. septembra 2011. godine, uz navođenje da će novo pripremno ročište biti zakazano s novim uređujućim sudijom, te da se od tog dana u konkretnom predmetu ništa ne događa, unatoč apelanticinim brojnim urgencijama. Također, apelantica ističe da je dobila otkaz dok je bila na trudničkom bolovanju, te da se, prema tome, radi o sporu hitne prirode, pa bi sud tako trebao i postupiti. Naime, apelantica tvrdi da na nikakav način nije doprinijela tako sporom rješavanju predmetnog spora, nego je, naprotiv, slala urgencije i zahtijevala brže rješavanje konkretnog predmeta, posebno naglašavajući da je u radu Osnovnog suda prisutan nerad i javašluk.

b) Odgovor na apelaciju

20. U odgovoru na apelaciju uređujuća sutkinja Osnovnog suda je iscrpno iznijela hronologiju postupka (što je detaljno prezentirano u činjenicama ove odluke). Navedeno je, između ostalog, da je po odluci predsjednika Osnovnog suda izvršena unutrašnja organizacija suda u kojim organizacionim promjenama su izdvojeni radni sporovi od drugih predmeta parničnog postupka, sa kojim predmetima je zaduženo troje sudija tog suda, te su slijedom toga svi zaduženi predmeti tih sudija predmeti radnog spora i svi su hitne prirode.

V. Relevantni propisi

21. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni radni spor, koji je po svojoj prirodi hitan, još uvijek nije okončan ni nakon četiri godine, Ustavni sud smatra da je ova apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

26. Apelantica ukazuje da joj je zbog neodlučivanja Osnovnog suda o tužbenom zahtjevu, radi zaštite prava iz radnog odnosa, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da je apelantica, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužna da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio presudu povodom njene tužbe, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelantice i raspoloživim dokazima iz spisa.

29. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom, koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 19. februara 2009. godine, pokrenula predmetni radni spor, koji prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od četiri godine.

b) Analiza dužine trajanja postupka

30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojega je apelantica tražila zaštitu prava iz radnog odnosa, pa se s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelantica traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelanticu značajan, a i po zakonu je hitne prirode.

31. Sumirajući ovaj parnični postupak Ustavni sud zapaža da je apelantica pokrenula radni spor u februaru 2009. godine, koji još uvijek nije okončan. Cijeneći ponašanje Osnovnog suda Ustavni sud primjećuje pasivnost suda u pojedinim fazama postupka. U tom kontekstu Ustavni sud primjećuje da je Osnovnom sudu trebalo godinu dana i tri mjeseca da tužbu dostavi na odgovor tuženom, te skoro osam mjeseci da zakaže pripremno ročište nakon što je dostavljen odgovor na tužbu. Nadalje, uočljivo je da su se uređujuće sudije u predmetu često mijenjale, što je dodatno usporilo postupak. S druge strane apelantica je brojnim podnescima urgirala zakazivanje ročišta i time pokazala zainteresovanost da ishodi odluku u predmetnom postupku. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Osnovni sud prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon četiri godine još uvijek nije okončao predmetni radni spor, koji je hitan, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji je hitan, prema raspoloživim podacima pred Osnovnim sudom još uvijek nije okončan ni nakon četiri godine, pri čemu apelantica svojim ponašanjem nije uticala na dužinu trajanja postupka, a Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelanticin prijedlog za donošenje privremene mjere.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3512/12 (D. G.) | Sudska praksa | Aktio