Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5553/10 (A. H.)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5553/10

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5553/10, rješavajući apelaciju Ahmeta Herića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ahmeta Herića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut u Osnovnom sudu u Doboju u predmetu broj P-619/02, a koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 020083 12 Gž od 11. aprila 2012.

godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 020083 12 Gž od 11. aprila 2012. godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ahmet Herić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kog zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnio je 9. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Okružnom sudu u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) pod brojem 13 0 P 001176 10 Gž. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Okružnog suda i Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) zatraženo je 20. i 24. decembra 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju. Okružni sud i Osnovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 25. i 31. decembra 2012. godine, dok je Pravobranilaštvo svoj odgovor dostavilo 7. januara 2013. godine.

3. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Osnovnog suda, Okružnog suda i Pravobranilaštva dostavljeni su apelantovim punomoćnicima 28. januara 2013. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 16. novembra 2000. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Republike Srpske – Ministarstva unutrašnjih poslova Banjaluka – Centar javne bezbjednosti Doboj (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete. Tužbenim zahtjevom apelant je predložio da sud obaveže tuženu da mu na ime oduzetog putničkog vozila i pištolja isplati iznos od 16.700,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

6. Presudom Osnovnog suda broj P-619/2000 od 6. marta 2002. godine sud je odbio u cijelosti apelantov tužbeni zahtjev. Istom presudom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

7. Presudom Okružnog suda broj GŽ-336/02 od 14. juna 2002. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena je prvostepena presuda. Nezadovoljan navedenom presudom, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

8. Takođe, apelant je 30. jula 2002. godine podnio prijavu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, koji je Odlukom o prihvatljivosti u predmetu broj CH/02/11945 od 4. novembra 2003. godine zaključio da je apelantova prijava neprihvatljiva.

9. Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-417/02 od 3. februara 2004. godine uvažena je apelantova revizija, ukinuta je Presuda Okružnog suda broj GŽ-336/02 od 14. juna 2002. godine i predmet je vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

10. Osnovni sud je dopisom broj P.619/00 od 28. decembra 2005. godine obavijestio apelanta da je Okružni sud 28. decembra 2005. godine vratio neraspravljeni spis Osnovnom sudu na daljnje postupanje, uz poziv na odredbe čl. 1 i 5 Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o ostvarivanju prava na naknadu štete). Istim dopisom Osnovni sud je obavijestio apelanta da je njegovu tužbu sa prilozima proslijedio Pravobranilaštvu na daljnje postupanje.

11. Apelant se 19. maja 2010. godine obratio Pravobranilaštvu dopisom kojim je tražio da se njegov predmet vrati u sudsku nadležnost, jer nije saglasan za zaključenje vansudskog poravnanja, nakon čega je Pravobranilaštvo dopisom broj Un-1772/06 od 24. septembra 2010. godine predmet vratilo nadležnom sudu na daljnji postupak.

12. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 P 001176 10 Gž od 15. decembra 2010. godine uvažena je apelantova žalba, ukinuta je Presuda Osnovnog suda broj P-619/2000 od 6. marta 2002. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

13. Odlučujući u ponovnom postupku, Osnovni sud je donio Presudu broj 85 0 P 020083 11 P od 30. septembra 2011. godine kojom je obavezao tuženu da apelantu na ime naknade za oduzeto putničko vozilo isplati iznos od 10.310,00 KM i za oduzeti pištolj iznos od 534,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 30. septembra 2011. godine, kao i da naknadi apelantu troškove postupka u iznosu od 10.475,00 KM.

14. Presudom Okružnog suda broj 85 0 P 020083 12 Gž od 11. aprila 2012. godine uvažena je apelantova žalba i prvostepena presuda je preinačena u dosuđujućem dijelu zakonske zatezne kamate tako što je tužena obavezana da plati zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 10.310,00 KM počevši od 16. novembra 2000. godine umjesto dosuđene kamate za ovaj iznos počevši od 30. septembra 2011. godine. Istom presudom djelimično je uvažena žalba tužene i preinačena je prvostepena presuda u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je dosuđeni iznos troškova postupka od 10.475,00 KM snižen na iznos od 9.773,00 KM, dok je u preostalom dijelu žalba tužene odbijena i potvrđena prvostepena presuda.

15. Tužena je protiv Presude Okružnog suda broj 85 0 P 020083 12 Gž od 11. aprila 2012. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je nepostupanjem Osnovnog suda, Okružnog suda i Pravobranilaštva povodom njegove tužbe od 16. novembra 2000. godine povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka i istakao da «parnični postupak po njegovoj tužbi nerazumno dugo traje i sasvim je neizvjesno da li će i kada biti donesena odluka u ovom predmetu». Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i utvrdi povredu navedenih ustavnih prava, naloži Okružnom sudu da donese odluku, kao i da obaveže Vladu Republike Srpske da mu naknadi nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja parničnog postupka u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

17. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su neosnovani apelantovi navodi, te da u toku postupka nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva u apelaciji. Osnovni sud je kratko iznio hronologiju predmetnog postupka naglasivši da je prilikom vođenja postupka postupao prema odredbama Zakona o parničnom postupku, da je primijenio važeće materijalno pravo i postupao u skladu sa važeći procesnim zakonom. Sud navodi da je postupio prema apelantovoj tužbi, odnosno da su donesene odluke u sva tri stepena, da je u međuvremenu došlo do promjene propisa u pogledu nadležnosti rješavanja ove vrste sporova tako da je spis dostavljen i Pravobranilaštvu na odlučivanje, te da je, nakon što je spis ponovo vraćen u sudsku nadležnost, odmah uzet u rad i donesene su prvostepena i drugostepena odluka. Nakon toga, tužena je izjavila reviziju tako da se predmetni spis trenutno nalazi u Vrhovnom sudu.

18. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju predmetnog postupka istaknuvši da je svojom odlukom od 15. decembra 2010. godine, dakle samo dva dana nakon podnošenja predmetne apelacije, uvažio apelantovu žalbu i ukinuo Presudu Osnovnog suda broj P-619/2000 od 6. marta 2002. godine, te predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Okružni sud navodi da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom predmetu naknade materijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava, što samo po sebi utiče na to da postupak traje duže u odnosu na parnične postupke za naknadu štete van perioda ratnih dejstava. Okružni sud smatra da su apelantovi navodi neosnovani i da njegovim postupanjem nije došlo do povrede prava na pravično suđenje.

19. Pravobranilaštvo je u svom odgovoru, kao i nadležni sudovi, kratko iznijelo hronologiju predmetnog postupka. Pravobranilaštvo je istaknulo da je nakon donošenja Rješenja Vrhovnog suda broj Rev-417/02 od 3. februara 2004. godine stupio na snagu Zakon o ostvarivanju prava na naknadu štete (novembar 2005. godine), te da je Okružni sud neraspravljeni predmetni spis dostavio Osnovnom sudu koji ga je proslijedio Pravobranilaštvu na nadležno postupanje. Dalje se navodi da je Pravobranilaštvo nakon stupanja na snagu navedenog zakona primilo preko 8.000 predmeta na čijim rješavanjima je radilo samo jedno službeno lice, te da je nakon apelantovog dopisa 24. septembra 2010. godine predmet vraćen nadležnom sudu na daljnji postupak.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

21. Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 103/05) u relevantnom dijelu glasi: Član 1.

Ovim se zakonom uređuju postupak, uslovi, kriterijumi i način naknade štete licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i licima povodom čijih zahtjeva nije pravosnažno okončan postupak za naknadu štete, postupak sklapanja vansudskih poravnanja kao i postupak regulisanja naknade štete preduzećima i drugim pravnim licima u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine.

Član 4.

Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravosnažno okončani, sprovodi se putem vansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) u Pravobranilaštvu Republike Srpske.

Član 5.

Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode u sudovima ustupaju se mjerodavnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona. Pod ratnom štetom u ovom slučaju podrazumijeva se materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.

Član 6.

Rok za konačno odlučivanje o svim zahtjevima je 30. jun 2006. godine.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

29. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim da podsjeti na to da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud donio odluku u konkretnom predmetu, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant podnio tužbu Osnovnom sudu 16. novembra 2000. godine, da je nakon donošenja Rješenja Vrhovnog suda broj Rev-417/02 od 3. februara 2004. godine i stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu štete predmetni spis dostavljen Pravobranilaštvu na nadležno postupanje, koje je 24. septembra 2010. godine predmet vratilo nadležnom sudu na daljnji postupak. U nastavku postupka Osnovni sud i Okružni sud su donijeli odluke, međutim, protiv odluke Okružnog suda tužena je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. Dakle, prema stanju spisa, predmetni postupak koji je apelant pokrenuo traje 12 godina i tri mjeseca i još uvijek nije okončan. Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji je apelant pokrenuo protiv tužene radi naknade materijalne štete nastale u toku ratnih dešavanja. Ustavni sud smatra da predmetni slučaj nije posebno složen, niti u vezi sa činjeničnim stanjem, niti u vezi sa primjenom propisa.

32. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud prvi put donio presudu nakon jedne godine i četiri mjeseca, dok je odlučujući u ponovnom postupku donio odluku nakon devet mjeseci. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je osporio apelantove navode i naveo da nije povrijedio apelantova prava navedena u apelaciji. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u konkretnom postupku prvu odluku donio nakon dva mjeseca, dok je, odlučujući u ponovnom postupku, nakon što mu je Pravobranilaštvo vratilo predmetni spis na daljnji postupak, donio odluku nakon nepuna dva mjeseca, a svoju treću odluku je donio nakon nepunih sedam mjeseci. Naime, Ustavni sud primjećuje da nakon usvojene revizije (3. februara 2004. godine) Okružni sud nije odlučivao o apelantovoj žalbi već je nakon stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu štete (novembar 2005. godine) neraspravljeni spis 28. decembra 2005. godine, u skladu sa čl. 1 i 5 navedenog zakona, proslijedio Osnovnom sudu koji ga je dostavio Pravobranilaštvu na daljnje postupanje. U svom odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom predmetu naknade materijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava, da je svoju odluku o apelantovoj žalbi donio dva dana nakon podnošenja apelacije, te da svojim postupcima nije povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje. Ustavni sud primjećuje da Pravobranilaštvo, nakon što mu je 28. decembra 2005. godine dostavljen predmetni spis na nadležno postupanje, nije u ovom predmetu zakazalo raspravu niti je predmet uzet u rad, iako je prema članu 6 Zakona o ostvarivanju prava na naknadu štete krajnji rok za odlučivanje o zahtjevima 30. jun 2006. godine. Za ovakav odnos prema konkretnom predmetu Pravobranilaštvo nije predočilo bilo kakvo opravdanje sem što je istaknulo da je primilo preko 8.000 predmeta na čijim rješavanjima je radilo samo jedno službeno lice. Predmetni spis je nakon apelantovog dopisa 24. septembra 2010. godine vraćen na daljnji postupak nadležnom sudu. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud u predmetnom postupku donio svoju odluku nakon godinu dana i sedam mjeseci, kao i da se predmet nakon izjavljene revizije protiv Presude Okružnog suda broj 85 0 P 020083 12 Gž od 11. aprila 2012. godine ponovo nalazi kod Vrhovnog suda na odlučivanju. U konkretnom slučaju je očigledno da su Okružni sud i Pravobranilaštvo doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka s obzirom na to da je nakon revizione odluke Okružni sud neraspravljeni spis nakon godinu i deset mjeseci proslijedio Osnovnom sudu, odnosno Pravobranilaštvu, koje je spis nerazumno dugo zadržalo bez ikakvog rada na njemu i vratilo ga redovnom sudu na nadležno postupanje nakon četiri godine i skoro devet mjeseci.

33. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 12 godina i tri mjeseca i još uvijek nije okončan može u većem dijelu (period od šest godina i sedam mjeseci) pripisati Okružnom sudu i Pravobranilaštvu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

34. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom izjavljene revizije nalazi pred Vrhovnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu neophodno je da Vrhovni sud donese odluku o reviziji, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim sudom o podnesenoj žalbi protiv prvostepene presude, odnosno zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka.

36. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.

37. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Vrhovnom sudu da u što kraćem roku okonča predmetni parnični postupak. VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni postupak nije okončan ni 12 godina i tri mjeseca nakon podnošenja tužbe i predmet se nalazi pred Vrhovnim sudom na odlučivanju o reviziji. Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog postupka može u većem dijelu staviti na teret Okružnom sudu i Pravobranilaštvu, koji za svoje postupke nisu ponudili prihvatljive razloge koji bi mogli opravdati ovako dugo trajanje postupka, a Ustavni sud nije našao ništa na osnovu čega bi se moglo zaključiti da je apelant svojim ponašanjem uticao na dužinu postupka.

39. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5553/10 (A. H.) | Sudska praksa | Aktio