Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4366/11 (Udruženje radnika dioničara d.d. «Bosna» Derventa)

Odluka donesena 13. 03. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4366/11

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 03. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4366/11, rješavajući apelaciju Udruženja radnika dioničara d.d. «Bosna» Derventa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Udruženja radnika dioničara d.d. «Bosna» Derventa.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 003993 08 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Doboju da hitno okonča postupak u predmetu broj 85 0 P 003993 08 P, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Doboju da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Udruženje radnika dioničara d.d. «Bosna» Derventa (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Derventi, koje zastupa Jozo Barišić, advokat iz Dervente, podnio je 8. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 85 0 P 003993 08 P (po tužbi od 16. aprila 2008. godine).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 5. novembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je tužbom Osnovnom sudu 11. maja 2008. godine pokrenuo parnični postupak protiv ODP «Trgopromet» sa p.o. Derventa i Republike Srpske – Investiciono-razvojne banke Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja i naknade štete. Apelant je tužbom predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev i, između ostalog, poništi Odluku o osnivanju d.o.o. u društvenoj svojini za proizvodnju, promet i usluge «Bosna» p.o. Derventa, te da utvrdi da je apelant kao predstavnik svih vlasnika izdatih i otkupljenih internih dionica TP-a «Bosna» Derventa, vlasnik dioničkog kapitala s pripadajućim popustom u ukupnoj vrijednosti od 48.682.004,00 jugoslavenskih dinara u revaloriziranom dinarskom iznosu konvertiranom u KM, a da su tuženi vlasnici internih dionica u vrijednosti od 48.682.004,00 jugoslavenskih dinara u revaloriziranom dinarskom iznosu konvertiranom u KM, što predstavlja strukturu kapitala preduzeća ODP «Trgopromet» Derventa, kao pravnom slijedniku d.d. «Bosna» za promet roba na veliko i malo u mješovitoj svojini. Apelant je pored navedenog tužbenog zahtjeva postavio i alternativni zahtjev kojim je tražio da sud utvrdi da su radnici dioničari upisani u knjigu dioničara i Matičnu knjigu uposlenih u prijeratnom preduzeću «Bosna» d.d. vlasnici dionica koje su otkupili u prijeratnom postupku privatizacije (vlasničke transformacije), te da se naloži tuženim da solidarno na ime naknade štete isplate apelantu iznos od 48.682.004,00 jugoslavenskih dinara koliko iznosi dionički kapital radnika 9. augusta 1991. godine u revaloriziranom iznosu konvertiranom u KM, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 16. aprila 2008. godine.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud donio Rješenje broj 85 0 P 003993 08 P od 30. aprila 2009. godine kojim je naložio apelantu da ispravi i dopuni tužbu.

7. Apelant je 11. maja 2009. godine Osnovnom sudu dostavio dopunu-ispravku tužbe.

8. Prema raspoloživim i dostupnim informacijama Osnovni sud još uvijek nije donio odluku u predmetnom postupku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o tužbenom zahtjevu došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na i imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je hronološki opisao tok postupka i istaknuo da nadležni sudovi ne žele postupati u predmetnoj pravnoj stvari i tako omogućiti radnicima njihovo pravo da konkretne činjenice iznesu pred sud. V.Relevantni propisi

10. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku VI.Dopustivost

11. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

13. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

15. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke o njegovom tužbenom zahtjevu Osnovni sud povrijedio njegovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

18. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio presudu povodom njegove tužbe protiv tuženih, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

19. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom protiv tuženih, koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 16. aprila 2008. godine, pokrenuo predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od četiri godine i 10 mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

20. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na utvrđenje i naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Međutim, Ustavni sud također zapaža da je prema raspoloživim informacijama postupak pred Osnovnim sudom još uvijek u fazi ispitivanja procesne dopustivosti tužbe, tako da složenost činjenično-pravnih pitanja sadržanih u tužbenom zahtjevu apelanta nije razlog za dužinu postupka.

21. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo parnični postupak 16. aprila 2008. godine, te da je Osnovni sud, prema stanju spisa, nakon godinu dana donio rješenje od 30. aprila 2009. godine kojim je apelantu naloženo da ispravi i dopuni tužbu, te da je apelant 11. maja 2009. godine Osnovnom sudu dostavio dopunu-ispravku tužbe. Prema stanju spisa Osnovni sud još uvijek nije donio odluku u predmetnom postupku. Osnovni sud nije dostavio odgovor na traženje Ustavnog suda od 5. novembra 2011. godine, odnosno nije izvijestio Ustavni sud da li je postupak pred tim sudom okončan, niti je ponudio razloge koji bi opravdali dužinu postupka. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Osnovni sud nije ni nakon četiri godine i 10 mjeseci okončao predmetni postupak. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju.

22. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Ostali navodi

23. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.

VIII.Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak pred Osnovnim sudom prema raspoloživim podacima još uvijek nije okončan ni nakon četiri godine i 10 mjeseci, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka u odlučujućoj mjeri, a Osnovni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za dužinu predmetnog postupka.

25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4366/11 (Udruženje radnika dioničara d.d… | Sudska praksa | Aktio