Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-53/10 („Livada-exim“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 13. 03. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-53/10
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 03. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 53/10, rješavajući apelaciju „Livade-exim“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Livade-exim“ d.o.o. Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Sarajevu pod brojem 65 0 Ip 092408 98 Ip (raniji broj Ip-163/98-B).
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 65 0 Ip 092408 98 Ip, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Livada-exim“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupaju Jakša Mitrović i Murisa Makarević, advokati iz Sarajeva, podnijela je 5. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 092408 98 Ip (raniji broj Ip-163/98-B).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. septembra 2010. godine, a od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 12. oktobra 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 29. septembra 2010. godine obavijestio Ustavni sud da nije u mogućnosti dostaviti odgovor na apelaciju, jer se spis predmeta nalazi u Kantonalnom sudu radi odlučivanja o apelanticinoj žalbi, te je odgovor na apelaciju dostavio 20. oktobra 2011. godine. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. oktobra 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 3. novembra 2010. godine i 15. februara 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je protiv „Semenarne“, Semenarski kombinat – Trgovina Ljubljana (u daljnjem tekstu: izvršenik), 9. februara 1998. godine podnijela Općinskom sudu II u Sarajevu prijedlog za izvršenje pravosnažnog platnog naloga Kantonalnog suda broj Plp:11/97 od 15. jula 1997. godine i to pljenidbom i prinudnom prodajom nekretnina pobliže označenih u prijedlogu.
7. Apelantica je 5. marta 1998. godine podnijela precizirani prijedlog za izvršenje koji je zaveden pod novim brojem Ip-311/98.
8. Naredbom uređujućeg sudije od 22. oktobra 1998. godine spis pod brojem Ip-311/98 priklopljen je spisu IP-163/98, te je nastavljeno vođenje jedinstvenog postupka.
9. Rješenjem Općinskog suda broj Ip-163/98 od 10. decembra 1998. određeno je predloženo izvršenje.
10. S obzirom na to da je izvršenikovo sjedište u Republici Sloveniji, Općinski sud je rješenje o izvršenju pokušao dostaviti izvršeniku putem Ministarstva pravde FBiH, koje je 19. septembra 2000. godine obavijestilo Općinski sud da nije u mogućnosti da u okviru svojih nadležnosti u pogledu međunarodne pravne pomoći uruči rješenje o izvršenju izvršeniku, jer ni nakon više urgentnih zahtjeva nisu dobili nikakav odgovor, kako je to konstatirano i u aktu Ministarstva inostranih poslova Bosne i Hercegovine broj 10822-02-150/99 od 12. septembra 2000. godine.
11. Podneskom od 9. maja 2000. godine izvršenik je predložio da sud zastane sa izvršenjem navodeći da Platni nalog broj Plp:11/97 od 15. jula 1997. godine nikada nije dostavljen izvršeniku, te je pokrenut postupak za ukidanje pravosnažnosti navedenog platnog naloga.
12. Izvršenik je 8. juna 2000. godine podnio prijedlog za ukidanje klauzule pravosnažnosti predmetnog platnog naloga, na osnovu kojeg je kao izvršne isprave određeno izvršenje.
13. Rješenjem Općinskog suda broj Ps-808/03 od 31. maja 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Pž-06-000521 od 3. aprila 2007. godine, deklarirano je da se prijedlog za ukidanje klauzule pravosnažnosti Platnog naloga broj PLp-11/97 od 15. jula 1997. godine smatra povučenim. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0- Rev-07-001535 od 30. oktobra 2008. godine odbačena je izvršenikova revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-Pž-06-000521 od 3. aprila 2007. godine.
14. Izvršenik je 26. decembra 2008. godine izjavio prigovor protiv Rješenja o izvršenju broj IP- 163/98 od 10. decembra 1998. godine.
15. Zaključkom broj 65 0 Ip 092408 98 Ip od 9. oktobra 2009. godine Općinski sud je naložio apelantici da u roku od 15 dana dostavi sudu potvrdu o izvršnosti Platnog naloga Kantonalnog suda broj Plp:11/97 od 15. jula 1997. godine radi donošenja odluke o izvršenikovom prigovoru.
16. Apelantica je podneskom od 20. oktobra 2009. godine dostavila rješenja koja su donesena u postupku koji se vodio radi ukidanja klauzule pravosnažnosti predmetnog platnog naloga.
17. Rješenjem Općinskog suda od 7. januara 2010. godine usvojen je izvršenikov prigovor od 26. decembra 2008. godine, izvršenje određeno Rješenjem Općinskog suda broj 65 0-Ip-092408 98 Ip u cijelosti je obustavljeno, a Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda je naloženo da izvrši brisanje zabilježbe izvršenja u zk. ulošku 3508 k.o. Donji Butmir i zk. ulošku 4010 k.o. Donji Butmir. Općinski sud je u obrazloženju rješenja istakao da je uvidom u dostavljeni platni nalog utvrdio da je na njemu konstatirana pravosnažnost zaključno sa 5. augustom 1997. godine, ali da na njemu nema potvrde o izvršnosti. Općinski sud je, također, ocijenio osnovanim prigovor da je izvršenje određeno na nekretnini na kojoj naziv nosioca prava raspolaganja nije identičan sa nazivom izvršenika, jer su kao nosilac prava raspolaganja upisane „Semenarne Ljubljana – OOUR Trgovina Sarajevo“, te je očito da se ne radi o istom pravnom subjektu.
18. Rješenjem Kantonalnog suda od 19. novembra 2010. godine ukinuto je prvostepeno rješenje i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak.
19. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 Ip 092408 11 Ip 2 od 27. marta 2012. godine kojim je ponovo usvojen izvršenikov prigovor od 26. decembra 2008. godine. Apelantica je obavezana da izvršeniku isplati troškove izvršnog postupka u iznosu od 4.600,21 KM.
20. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 092408 12 Ip od 23. augusta 2012. godine uvažena je apelanticina žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Ip 092408 11 Ip 2 od 27. marta 2012. godine i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak.
21. Prema stanju spisa, postupak pred Općinskim sudom je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelantica smatra da su joj u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeni pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da predmetni postupak traje od 1998. godine, te da se zbog nezakonitog postupanja Općinskog i Kantonalnog suda pravosnažna i izvršna isprava ne izvršava.
b) Odgovor na apelaciju
23. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju iznio hronologiju postupka, te je naveo da je u konkretnom predmetu postupao u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku.
24. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju također istakao da je postupao u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, te se pozvao na razloge koje je dao u obrazloženju svojih rješenja. V.Relevantni propisi
25. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 12. tačka 5.
Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
28. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
29. Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da predmetni postupak nije okončan. Stoga je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelantica je navela da joj je zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka, posebno pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom [...].
33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
34. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
35. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Analiza dužine trajanja postupka
36. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 9. februara 1998. godine kada je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje rješenja, te da još uvijek nije okončan. Iz navedenog proizlazi da je predmet ocjene Ustavnog suda period od 15 godina.
37. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim, te zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu predmetnog postupka.
38. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno kratkom roku, mada ne u zakonom propisanom roku, donio rješenje o izvršenju. Navedeno rješenje nije dostavljeno izvršeniku naredne dvije godine, ali ne krivicom Općinskog suda koji je rješenje o izvršenju pokušao dostaviti izvršeniku u Republiku Sloveniju putem Ministarstva pravde FBiH. Stoga, Ustavni sud ne nalazi da su sudovi, konkretno Općinski sud, doprinijeli dugotrajnosti postupka u ovom periodu. Ustavni suda, dalje, zapaža da nakon što je predmetni izvršni postupak, prekinut 2000. godine, nastavljen 2008. godine podnošenjem izvršenikovog prigovora, sudovi su bili aktivni. Općinski sud je donio dvije prvostepene odluke, a Kantonalni sud je, također, donio dvije drugostepene odluke, pri čemu su oba suda odluke donosili u relativno kratkom, mada ne zakonskom roku (više od šest mjeseci). Međutim, Ustavni sud napominje da stalno vraćanje na ponovni postupak može učiniti pravne lijekove iluzornim, a postupak beskonačnim i bespredmetnim. Samo u izuzetnim slučajevima ukidanje i poništavanje odluka, vraćanje nižestepenim organima i ponavljanje postupka može biti opravdano, pogotovo ako se radi o hitnim postupcima kao što je izvršni postupak (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1360/06 od 13. decembra 2007. godine, tačka 86, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 12/08). Zbog navedenog, redovni sudovi u konkretnom slučaju morali su iskazati veći stepen ažurnosti, te uložiti dodatni napor kako bi postupak riješili u razumnom roku.
39. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina). Navedeno je regulirano članom 5. Zakona o izvršnom postupku. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje 15 godina, uvažavajući činjenicu da je prekid postupka trajao osam godina i da dužini postupka prije prekida nisu doprinijeli sudovi, ali imajući posebno u vidu da predmetni postupak i nakon prekida traje preko četiri godine i nije okončan, a priori nerazumna i mogla bi da se opravda samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova u cjelini, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka koji se, dakle, smatra hitnim, a koji traje petnaest godina, može u cijelosti pripisati redovnim sudovima.
40. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnosti“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
41. S obzirom na to da su apelanticini navodi o povredi prava na imovinu identični navodima o povredi prava na pravično suđenje koji su već detaljno razmotreni, te imajući u vidu zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud neće posebno razmatrati ni apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak povodom apelanticinog prijedloga za izvršenje traje 15 godina, iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode. Pri tome, Ustavni sud je uzeo u obzir da je prekid izvršnog postupka, zbog okončanja parničnog postupka, trajao osam godina i da dužini postupka prije prekida nisu doprinijeli sudovi, ali i da nakon prekida predmetni izvršni postupak traje više od četiri godine i još nije okončan.
43. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić