Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1099/10 («Valek Commerce» d.o.o. Zagreb)

Odluka donesena 13. 03. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1099/10

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 03. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1099/10, rješavajući apelaciju «Valek Commerce» d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija «Valek Commerce» d.o.o.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se trenutno vodi u Općinskom sudu u Bugojnu, Odjeljenje u Jajcu, pod brojem Ip-36/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Bugojnu, Odjeljenje u Jajcu, da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj Ip-36/05, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Bugojnu, Odjeljenje u Jajcu, da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1. «Valek Commerce» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnio je 25. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Bugojnu, Odjeljenje u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ip-36/05.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 22. decembra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 10. januara 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 3. marta 2011. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 4. maja 2005. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda u Travniku broj Ps-1324/04 od 7. marta 2005. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud obaveže izvršenika «Elektrobosna-N» d.o.o. Jajce (u daljnjem tekstu: izvršenik) da mu isplati iznos od 19.797,00 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 31. oktobra 2002. godine pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.461,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude, te troškove izvršenja, na način što će dopustiti izvršenje na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima izvršenika.

7. Općinski sud je Rješenjem broj Ip-36/05 od 31. maja 2005. godine odredio predloženo izvršenje.

8. Kako izvršenik nije izmirio svoju obavezu prema apelantu, apelant je 3. marta 2006. godine predložio da Općinski sud donese rješenje kojim bi se odredilo izvršenje zapljenom, popisom i prodajom prvenstveno motornih i priključnih vozila izvršenika, kao i zapljenom i prodajom gotovih proizvoda izvršenika, te namirenje apelanta iz iznosa dobijenog prodajom.

9. Općinski sud je Rješenjem broj I-36/05 od 8. februara 2007. godine odredio predloženo izvršenje.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je nakon prodaje pokretnih stvari izvršenika Općinski sud održao ročište za diobu iznosa dobijenog prodajom, te utvrdio red prvenstva namirenja na koji je apelant uložio prigovor. Navedeni prigovor je odbijen kao neosnovan Rješenjem Općinskog suda broj I- 36/05 od 5. marta 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Pž-07-000 053 od 29. augusta 2007. godine. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je apelant svoj prvi prijedlog za izvršenje kojim je predložio izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika dostavio sudu 4. maja 2005. godine, da bi 3. marta 2006. godine izvršio promjenu sredstva izvršenja na pokretnoj imovini i gotovim proizvodima izvršenika. Općinski sud je naveo da u konkretnoj situaciji, kod činjenice postojanja više tražilaca izvršenja, red prvenstva naplate potraživanja usklađuje u skladu sa odredbama čl. 66. i 124. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Kako je apelant izvršio promjenu sredstava izvršenja u smislu člana 8. ZIP-a, Općinski sud mu je određivao pravo na naplatu, odnosno utvrđivao red prvenstva na naplatu prema datumu prijema podneska kojim je izvršio promjenu sredstva izvršenja.

11. Nakon što je prema apelantovom prijedlogu izvršena pljenidba, procjena i prodaja pokretnih stvari izvršenika, Općinski sud je 31. maja 2007. godine održao ročište za diobu iznosa dobijenog prodajom. Na predmetnom ročištu za diobu sud je utvrdio red prvenstva namirenja prema kojem je apelant sedmi na redu namirenja.

12. Općinski sud je Rješenjem o djelimičnom namirenju broj Ip-36/05 od 20. juna 2007. godine utvrdio da se iz prodajne cijene pokretne imovine izvršenika apelantu isplati ukupan iznos od 24.029,91 KM, te se naloži blagajni suda da po pravomoćnosti rješenja isti iznos uplati na račun apelantovog punomoćnika. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantovo ukupno potraživanje iznosi 33.826,91 KM, te da će sud preostalu razliku od 9.797,00 KM isplatiti nakon uplate prodajne cijene za pokretne stvari prodane na ostalim javnim prodajama.

13. Apelant je podnescima od 27. septembra 2007. godine i 12. septembra 2009. godine urgirao u Općinskom sudu uzimanje predmeta u rad, te predlagao Općinskom sudu da nastavi sa izvršenjem preostalog iznosa od 9.797,00 KM.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da su mu u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeni pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe kako nema izgleda da će sud u dogledno vrijeme okončati izvršni postupak, pa predlaže da Ustavni sud naloži zakonito postupanje zbog propuštanja razumnog roka u kojem je rješenje trebalo biti okončano i da dosudi obeštećenje zbog toga što se radi o potraživanju još iz 1997. godine.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je kratko naveo hronologiju predmeta, te istakao da nije bilo povrede apelantovog prava u pogledu utvrđivanja redoslijeda namirenja, jer je redoslijed namirenja utvrđen u skladu sa odredbama ZIP-a. Općinski sud je istaknuo da apelant nije u cijelosti namiren isključivo zbog nedostatka novčanih sredstava od prodaje pokretnih stvari izvršenika. Općinski sud je naveo da je apelant radi namirenja svog potraživanja mogao i dalje mijenjati sredstvo i predmet izvršenja (npr., predložiti izvršenje na nekretninama izvršenika ili na potraživanju izvršenika prema njegovim dužnicima), a što on nije učinio, odnosno nije iskoristio ovu mogućnost koja mu je data ZIP-om, iako bi imao veću vjerovatnost za namirenje, s obzirom na to da je i samom apelantu poznato da se u Općinskom sudu vodi nekoliko stotina izvršnih postupaka protiv istog izvršenika.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 8.

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 12. tačka 5.

Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 66.

Više tražitelja izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

20. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

21. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum

22. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

25. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku povodom njegovog prijedloga za izvršenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je apelant 4. maja 2005. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od sedam godina i oko devet mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja pljenidbom novčanih sredstava izvršenika, a kasnije izvršenje zapljenom, popisom i prodajom pokretnih stvari izvršenika), kao i činjenicu da se u Općinskom sudu vodi nekoliko stotina izvršnih postupaka protiv istog izvršenika, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku, ali da to u konkretnom slučaju nije bio faktor koji je u većoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka.

28. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud ni nakon sedam godina i oko devet mjeseci nije okončao predmetni izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud za manje od mjesec dana od prijema prijedloga za izvršenje, 31. maja 2005. godine, odredio predloženo izvršenje. Međutim, kako izvršenje na predloženom sredstvu nije uspjelo, apelant je podneskom od 3. juna 2006. godine promijenio sredstvo i predmet izvršenja, te je predložio izvršenje zapljenom, popisom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, što je sud dopustio rješenjem od 8. februara 2007. godine. U međuvremenu je Općinski sud održao ročište za diobu prodajne cijene, te je na istom ročištu utvrdio red prvenstva namirenja na koji je apelant uložio prigovor, koji je rješenjem Općinskog suda od 5. marta 2007. godine odbijen kao neosnovan. Predmetno rješenje je potvrdio i Kantonalni sud svojim rješenjem od 29. augusta 2007. godine. Nakon toga, apelant je podnescima od 27. septembra 2007. godine i 12. septembra 2009. godine urgirao u Općinskom sudu uzimanje predmeta u rad, te predlagao Općinskom sudu da nastavi sa izvršenjem preostalog iznosa od 9.797,00 KM. Iz odgovora na apelaciju koju je Ustavnom sudu 10. januara 2011. godine dostavio Općinski sud proizlazi da predmetni postupak nije okončan isključivo zbog nedostatka novčanih sredstava od prodaje pokretnih stvari izvršenika. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu sa članom

64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud zaključuje da radnje koje je preduzeo Općinski sud nisu rezultirale «provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava» u smislu člana 64. ZIP-a, te da nakon donošenja Rješenja o djelimičnom namirenju broj Ip-36/05 od 20. juna 2007. godine Općinski sud više nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem da okonča predmetni postupak u smislu odredbi člana

64. ZIP-a, za što nije ponudio razumno opravdanje. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je apelant urgencijama pokušavao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta.

29. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na temelju vjerodostojnih isprava, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju, već se ova obaveza suda sastoji i u preduzimanju daljnjih mjera i radnji koje kao rezultat imaju okončanje (dovršenje) izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud ponovo podsjeća na to da se, u skladu sa članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.

30. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud, i uz činjenicu da predmetni izvršni postupak traje sedam godina i devet mjeseci, nije dovršio izvršni postupak u smislu relevantnih odredaba ZIP-a i koji pri tom nije naveo razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje izvršnog postupka.

Ostali navodi

31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima. Pitanje naknade nematerijalne štete

32. Apelant je tražio da mu se zbog nedonošenja odluke Općinskog suda u razumnom roku dosudi naknada nematerijalne štete.

33. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

34. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu u smislu relevantnih odredbi ZIP-a. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Općinski sud nije okončao predmetni izvršni postupak ni nakon sedam godina i devet mjeseci, premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.

36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1099/10 («Valek Commerce» d.o.o. Zagreb) | Sudska praksa | Aktio