Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4479/10 (Ika-Ivan Jurilj)
Odluka donesena 13. 03. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Radni odnos
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4479/10
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 03. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 4479/10, rješavajući apelaciju Ike-Ivana Jurilja, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 13. ožujka 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Ike-Ivana Jurilja.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutačno vodi pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu pod brojem 64 0 Rs 013103 10 Rs.
Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da žurno donese odluku u predmetu broj 64 0 Rs 013103 10 Rs 2 (ranije broj P- 568/05), sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da apelantu, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu i Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, sukladno članku 74. stavak 5.
Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ova odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ike-Ivana Jurilja podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Rs 013103 10 Rsz od 9. rujna 2010. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ika-Ivan Jurilj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 18. listopada 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Rs 013103 10 Rsz od 9. rujna 2010. godine. Apelant je istodobno ukazao i na neprihvatljivo dugo trajanje radnog spora koji se vodi kod Kantonalnog suda i Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelant je kontinuirano dopunjavao apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 16. siječnja 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 21. siječnja 2013. godine, a Općinski sud je svoj odgovor dostavio 5. veljače 2013. godine.
4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnositelju apelacije 6. i 15. veljače 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, te selektivno predočenih relevantnih dokumenata od apelanta Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je tužbom 8. prosinca 2005. godine kod Općinskog suda pokrenuo radnopravni spor protiv Federalnog zavoda MIO Mostar (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Kantonalne administrativne službe Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi poništenja natječaja prvotuženog za prijem u radni odnos. Tužba je zavedena pod brojem P: 568/05.
7. Apelant je na traženje suda 23. ožujka 2007. godine dostavio uređenu tužbu.
8. U razdoblju od 11. rujna 2007. godine do 21. siječnja 2008. godine Općinski sud je održao četiri ročišta.
9. Općinski sud je 21. veljače 2008. godine donio Presudu broj P-568/05 kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev. Predmetna presuda je u prizivnom postupku potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000 140 od 27. svibnja 2008. godine.
10. Protiv drugostupanjske presude apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je Presudom broj 070-0-Rev-08-001 488 od 23. prosinca 2009. godine reviziju uvažio, drugostupanjsku presudu ukinuo i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.
11. Postupajući po odluci revizijskog suda, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 008-0-Gž-000 140 od 13. travnja 2010. godine kojim je apelantov priziv uvažio, prvostupanjsku presudu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovno odlučivanje.
12. U ponovnom postupku Općinski sud je donio novu Presudu broj 64 0 Rs 013103 05 Rs od 9. srpnja 2010. godine kojom je, između ostalog, usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženog.
13. Odlučujući o prizivu prvotuženog, Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 Rs 013101 10 Rsz od 9. rujna 2010. godine priziv uvažio, prvostupanjsku presudu u odnosu na prvotuženog ukinuo i predmet ponovno vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.
14. U ponovnom postupku Općinski sud je u razdoblju od 17. studenog 2011. godine do 25. listopada 2012. godine održao 18 ročišta.
15. Prema stanju spisa, Općinski sud u ponovnom postupku još nije donio odluku. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda kojim je ukinuta prvostupanjska presuda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant u odista iscrpnoj apelaciji upotpunjenoj velikim brojem podnesaka, između ostalog, detaljno opisuje tijek postupka, te ukazuje na neprihvatljivo dugo trajanje radnog spora, koji je po zakonu žuran i koji još nije okončan, zbog čega je apelantu povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje. Apelant je u više navrata dopunjavao apelaciju.
b) Odgovor na apelaciju
17. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, istaknuo da taj sud nije prekršio prava apelanta na koja se u apelaciji pozvao, te je predložio da se apelacija kao neutemeljena odbije.
18. Općinski sud je u iscrpnom odgovoru na apelaciju iznio kronologiju predmetnog postupka (što je detaljnije navedeno u poglavlju III. ove odluke – Činjenično stanje), te, između ostalog, naveo da apelant u apelaciji rezimira sve postupke koje je vodio kod Općinskog suda i drugih tijela vlasti, ukazujući da je u svim tim postupcima kao «mali čovjek» diskriminiran od sudaca i Kantonalnog i Općinskog suda. Općinski sud je naveo da je tijekom cijelog postupka u predmetu aktivno radio na način da je skoro svaki mjesec ili dva poduzimao određene parnične radnje, a upravo zbog opsežnosti procesne građe, nije u mogućnosti precizirati sve radnje koje je u postupku poduzimao. Općinski sud je napomenuo da je, nakon donošenja odluke Kantonalnog suda kojom je prvostupanjska presuda ukinuta, i sam apelant, pozivajući se na činjenicu da mu presuda nije uredno dostavljena, tražio odgodu ročišta tako da su na traženje apelanta odgođena dva ročišta. Općinski sud apelantove navode ocjenjuje paušalnim, bar kada je u pitanju rad navedenog suda, jer apelant vrlo često dostavlja podneske tražeći u svezi s tim izjašnjenje, što zahtijeva dodatno vrijeme. Općinski sud je istaknuo da je još jedan razlog što postupak traje tako dugo taj što apelant na ročištima često iznosi činjenice koje nisu vezane za predmetni spor, pa njegova izlaganja traju dulje nego je uobičajeno, što govori da apelant pred Općinskim sudom nije diskriminiran, nego, naprotiv, da mu se u postupku daje mnogo više vremena nego drugim strankama.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost Dopustivost u odnosu na osporeno rješenje Kantonalnog suda
20. Apelant, prije svega, osporava Rješenje Kantonalnog suda broj 64 0 Rs 013103 10 Rsz od 9. rujna 2010. godine, tvrdeći da je tim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
21. Prilikom ispitivanja ovih apelantovih navoda, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
14. apelacija je preuranjena;
22. Prema prethodno iznesenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Kantonalnog suda predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak, koji, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, iz navedenog slijedi da predmetni postupak nije okončan.
23. Imajući u vidu navedeno, apelacija je u ovom dijelu, u smislu članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda, preuranjena. Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u «razumnom roku“
24. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni radni spor nije okončan ni nakon sedam godina i tri mjeseca, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja radnog spora kod Kantonalnog i Općinskog suda, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2. što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
29. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Razdoblje koje se uzima u obzir
30. Ustavni sud, prije svega, smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 19. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz posljednjeg apelantovog podneska od 14. veljače 2013. godine i odgovora Općinskog suda od 5. veljače 2013. godine proizlazi da predmetni postupak još nije okončan, pa će Ustavni sud duljinu predmetnog postupka ocijeniti prema tim navodima.
31. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Općinskom sudu u prosincu 2005. godine pokrenuo predmetni radni spor koji, prema raspoloživim dokazima u spisu, još nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine predmetnog postupka jeste sedam godina i tri mjeseca.
b) Analiza duljine trajanja postupka
32. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu koji po svojoj suštini nije složen. Međutim, obzirom na odista veliki broj dokaza koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju se može govoriti o relativno složenom predmetu, koji za apelanta ima izniman značajan.
33. Prije svega, Ustavni sud podsjeća da je u konkretnom slučaju riječ o radnom sporu koji po zakonu spada u kategoriju žurnih postupaka, a koji ni nakon sedam godina i tri mjeseca još nije okončan, što je, obzirom na navedenu okolnost, a priori dugo razdoblje. Sumirajući predmetni postupak, prije svega uočljiva je pasivnost Općinskog suda u razdoblju od podnošenja tužbe pa do zakazivanja pripremnog ročišta (skoro dvije godine pasivnosti za što Općinski sud nije ponudio opravdanje). Uočljivo je i da je predmet tri puta vraćan na ponovni postupak, što je dodatno utjecalo da postupak traje tako dugo za što odgovornost svakako ne može snositi apelant, već isključivo redoviti sudovi. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi, Europski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća 1997-IV). Za Ustavni sud je neprihvatljivo i to da ponovni postupak nakon posljednjeg vraćanja predmeta Općinskom sudu još nije okončan ni nakon više od dvije godine, posebice imajući u vidu da se radi o radnom sporu, te da je postupak prije posljednjeg vraćanja već trajao skoro pet godina o čemu je Općinski sud morao voditi računa. Ocjenjujući apelantovo ponašanje tijekom postupka, Ustavni sud primjećuje da je apelant stalnim dopunama tužbe i podnescima otežao rad na predmetu na što je s pravom ukazao i Općinski sud u odgovoru na apelaciju, pa je donekle i sam doprinio duljini postupka, uključujući i njegovu odgovornost za odgađanje ročišta. Međutim, Ustavni sud podsjeća da sud, ipak, treba upravljati i učinkovito kontrolirati postupak, a što proizlazi iz odredbe članka 10. ZPP koja propisuje da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da postupkom ne mogu upravljati stranke, te da je Općinski sud u odredbama procesnog zakona imao i ima uporište da onemogući i sankcionira ponašanje stranaka u postupku, koje nije sukladno odredbama procesnog zakona. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a posebice činjenicu da, prema stanju spisa, radni spor nije okončan ni nakon sedam godina i tri mjeseca, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
34. Na temelju iznesenog, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
35. Ustavni sud zapaža da je apelant tražio od Ustavnog suda naknadu na ime nematerijalne štete, sukladno Pravilima Ustavnog suda. S tim u svezi, Ustavni sud ističe da, prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu žurnost.
36. Obzirom na to da predmetni postupak po zakonu spada u kategoriju žurnih postupaka, te imajući u vidu da traje više od sedam godina, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti iznos od 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Zapadnohercegovačkog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada postupak, koji je, u smislu odredbe članka 420. ZPP žuran, nije okončan ni nakon sedam godina i tri mjeseca u prvom redu zbog toga što je predmet tri puta vraćan na ponovni postupak za što odgovornost snose redoviti sudovi, te zbog pasivnosti Općinskog suda u razdoblju od podnošenja tužbe do zakazivanja pripremnog ročišta, te što je Općinski sud u ponovnom postupku evidentno poduzimao procesne radnje, ali je propustio učinkovito kontrolirati postupak, dozvoljavajući apelantu da stalnim dopunama tužbe usložnjava i dodatno opterećuje rad na predmetu za što apelant djelomično snosi odgovornost.
38. Na temelju članka 16. stavak 4. točka 14, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić