Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-861/10 (J. A. iz Širokog Brijega)

Odluka donesena 13. 03. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-861/10

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 03. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 861/10, rješavajući apelaciju Jakova Alpeza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/98 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Jakova Alpeza.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja Zaključka o dozvoli izvršenja Općine Široki Brijeg, Službe za privredu, obnovu i razvoj, Odsjek za inspekcijske poslove, broj 04/8-23-377/09 od 15.

septembra 2009. godine.

Nalaže se Općini Široki Brijeg, Službi za privredu, obnovu i razvoj, Odsjek za inspekcijske poslove, da bez daljnjeg odgađanja izvrši Zaključak o dozvoli izvršenja broj 04/8-23-377/09 od 15.

septembra 2009. godine.

Nalaže se Općini Široki Brijeg, Službi za privredu, obnovu i razvoj, Odsjek za inspekcijske poslove, da, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Jakov Alpez (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 9. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Zaključka o dozvoli izvršenja Općine Široki Brijeg, Službe za privredu, obnovu i razvoj, Odsjek za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Služba), broj 04/8-23-377/09 od 15. septembra 2009. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Službe je zatraženo 8. novembra 2010. godine i 22. novembra 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 8. januara 2013. godine dostavljanje spisa na uvid.

3. Služba je dostavila odgovor na apelaciju 29. novembra 2009. godine i 6. decembra 2012. godine, a traženi spis na uvid 23. januara 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Službe dostavljen je apelantu 9. decembra 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 22. juna 2009. godine Službi podnio zahtjev da zabrani Zoranu Lovriću izvođenje radova na ograđivanju parcele sa sjeverne strane poslovno-stambenog objekta, a koje izvodi u produžetku postojećeg betonskog ogradnog zida koji dijeli parcelu k.č. 840 k.o. Rasno i k.č. 842 i 843 k.o. Rasno.

7. Služba je na apelantov zahtjev 23. juna 2009. godine obavila inspekcijski pregled i Rješenjem broj 04/8-23-377/09 od 25. juna 2009. godine naložila Zoranu Lovriću da obustavi sve radove na ograđivanju parcele sa sjeverne strane poslovno-stambenog objekta, a koje izvodi u produžetku postojećeg betonskog ogradnog zida koji dijeli parcelu k.č. 840 k.o. Rasno i k.č. 842 i 843 k.o. Rasno. Stavom II dispozitiva rješenja je navedeno da obustava radova stupa na snagu odmah uz ostavljanje roka od 45 dana za dobijanje lokacijske dozvole. Stavom III dispozitiva rješenja navedeno je da ukoliko imenovani ne postupi prema ovom rješenju naredit će se uklanjanje radova izvedenih nakon izrečene obustave radova.

8. Odlučujući o žalbi koju je protiv Rješenja Službe broj 04/8-23-377/09 od 25. juna 2009. godine izjavio Zoran Lovrić, Uprava za inspekcijske poslove Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ uprave) je Rješenjem broj 16-05-23-116009-3 od 23. jula 2009. godine odbila žalbu i potvrdila prvostepeno rješenje.

9. Službenom zabilješkom od 27. augusta 2009. godine Služba je konstatirala da je upitom kod Službe za prostorno uređenje i zaštitu okoline i uvidom na terenu utvrđeno da Zoran Lovrić nije dobio lokacijsku dozvolu za ograđivanje parcele, što je naloženo Rješenjem broj 04/8-23-377/09 od 25. juna 2009. godine.

10. Rješenjem Službe broj 04/8-23-377/09 od 28. augusta 2009. godine naloženo je Zoranu Lovriću (u daljnjem tekstu: izvršenik) da ukloni betonirani trakasti temelj koji je betoniran u nivou tla dužine 5,00 m i širine 0,60 m a koji je izveden u produžetku postojećeg betonskog ogradnog zida koji dijeli parcelu k.č. 840 k.o. Rasno i k.č. 842 i 843 k.o. Rasno, te da uspostavi prijašnje stanje kakvo je bilo prije izvođenja radova. Stavom II dispozitiva rješenja je navedeno da je rok za izvršenje pet dana od dana prijema rješenja, a stavom III da ukoliko imenovani ne postupi tako, rješenje će se izvršiti putem druge osobe na teret izvršenika.

11. Služba je Zaključkom o dozvoli izvršenja broj 04/8-23-377/09 od 15. septembra 2009. godine utvrdila da je Rješenje broj 04/8-23-377/09 od 28. augusta 2009. godine postalo izvršno 8. septembra 2009. godine, te se dopušta njegovo izvršenje. Stavom II dispozitiva zaključka o dozvoli izvršenja izvršenik je dužan da u roku od pet dana od dana prijema zaključka ukloni betonski trakasti temelj koji je betoniran u nivou tla dužine 5,00 m i širine 0,60 m, a koji je izveden u produžetku postojećeg betonskog ogradnog zida koji dijeli parcelu k.č. 840 k.o. Rasno i k.č. 842 i 843 k.o. Rasno, te da uspostavi prijašnje stanje kakvo je bilo prije izvođenja radova. Stavom III dispozitiva zaključka je navedeno da ako izvršenik ne preuzme dužnu radnju do navedenog roka, obavit će se prisilno administrativno izvršenje putem druge osobe, a stavom IV da će se izvršenje provesti na trošak izvršenika, a o troškovima izvršenja donijet će se poseban zaključak.

12. U obrazloženju zaključka o dozvoli izvršenja je navedeno da je inspekcijskom kontrolom od 15. septembra 2009. godine ustanovljeno da izvršenik nije postupio po rješenju od 28. augusta 2009. godine, pa je na osnovu člana 275. stav 1. i člana 282. stav 1. Zakona o upravnom postupku donesen zaključak kao u dispozitivu.

13. Služba je dopisom od 16. oktobra 2009. godine obavijestila općinskog načelnika i pomoćnika načelnika za privredu, obnovu i razvoj da je rješenje od 28. augusta 2009. godine postalo izvršno 8. septembra 2009. godine, što je utvrđeno zaključkom od 15. septembra 2009. godine i da izvršenik u ostavljenom roku nije izvršio rješenje, te predlaže da putem javnog natječaja ili neposrednom pogodbom nađu izvođača koji bi izvršio rješenje na trošak izvršenika.

14. Služba je Zaključkom (opomena) broj 04/8-23-377/09 od 4. novembra 2009. godine izvršeniku dala novi dodatni rok od pet dana od dana prijema zaključka da izvrši obavezu prema Zaključku o dozvoli izvršenja broj 04/8-23-377/09 od 15. septembra 2009. godine. Istim zaključkom je navedeno da ako izvršenik ne izvrši obavezu, obavit će se prisilno administrativno izvršenje putem druge osobe na trošak izvršenika, a o troškovima izvršenja donijet će se poseban zaključak. U obrazloženju je navedeno da je inspekcijskom kontrolom 29. oktobra 2009. godine utvrđeno da izvršenik nije izvršio obavezu, nastavio je sa izvođenjem radova na ograđivanju parcele, te je na osnovu odredbi člana 275. stav 1. i člana 282. stav 1. Zakona o upravnom postupku riješeno kao u dispozitivu.

15. Služba je 29. oktobra 2009. godine podnijela Općinskom sudu Široki Brijeg, Odjeljenje za prekršaje, zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv izvršenika jer nije izvršio Rješenje Službe broj 04/8-23-377/09 od 28. augusta 2009. godine, čime je počinio prekršaj iz člana 4. i člana 65. stav 1. Zakona o građenju.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je neizvršenjem pravosnažnog i izvršnog rješenja Službe o uklanjanju betonskog zida povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da komšija koji graniči sa njegovom parcelom i koji je podigao betonski zid i na taj način zauzeo dio njegovog zemljišta «neće da ukloni podignuti zid i pored rješenja Službe na koji način mu nanosi veliku štetu u korištenju nekretnina posebno kuće koja se nalazi uz zid».

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Služba je hronološki pobrojala odluke koje je donijela povodom apelantovog zahtjeva, te predložila da se apelacija odbije kao neosnovana. Također je istaknuto da je vrijednost radova koje treba izvesti (uklanjanje ogradnog zida) oko 300,00 KM, pa se zbog toga nije raspisivao javni natječaj već se neposrednom pogodbom pokušao naći izvođač koji bi uklonio betonski zid, o čemu je apelant upoznat, kao i sa činjenicom da može sam naći izvođača. Služba je na kraju istakla da je donijela sve potrebne akte, te da će i dalje preduzimati sve zakonske aktivnosti da se rješenje koje je donijela izvrši.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Zaštita prava građana i zaštita javnog interesa Član 5. stav 1.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti vode postupak i rješavaju, dužni su da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pritom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa zakonom utvrđenim javnim interesom.

IZVRŠENJE RJEŠENJA I ZAKLJUČAKA

Član 267. st. 1. i 7.

(1)Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršno.

(7)Nakon isteka roka od pet godina od dana kada je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje Član 268. stav 5.

(5) Odredbe ovog zakona o izvršenju rješenja važe i za izvršenje zaključka.

Član 272. stav 2.

(2)Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona… Član 273. stav 1.

(1)Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.

Član 274. stav 2.

(2)Ako je propisano da administrativno izvršenje ne može provoditi organ uprave koji je o stvari rješavao u prvom stepenu a posebnim propisima nije određen organ koji je za to ovlašten, izvršenje provodi općinska, odnosno gradska služba za upravu nadležna za poslove opće uprave na čijem se području nalazi prebivalište, odnosno boravište izvršenika.

Član 275. stav 1.

(1) Da bi se moglo pristupiti izvršenju rješenja, potrebno je da organ nadležan za provođenje administrativnog izvršenja donese po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražioca izvršenja zaključak o dozvoli izvršenja. Zaključkom se utvrđuje da je rješenje koje se ima izvršiti postalo izvršno i određuje način izvršenja...

Član 281.

Izvršenje radi ostvarenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se preko drugih lica ili prinudom.

a) Izvršenje preko drugih lica Član 282.

(1)Ako se izvršenikova obaveza sastoji u izvršenju radnje koju može izvršiti i drugo lice, a izvršenik je ne izvrši uopće ili je ne izvrši u cijelosti, ova radnja će se izvršiti preko drugog lica, na trošak izvršenika. Izvršenik mora biti na to prethodno pismeno opomenut.

(2)U takvom slučaju organ koji provodi izvršenje može zaključkom naložiti izvršeniku da unaprijed položi iznos koji je potreban za podmirenje troškova izvršenja a da se obračun naknadno izvrši… Član 284.

Ako se izvršenje nenovčane obaveze ne može uopće ili ne može pravovremeno provesti primjenom sredstava predviđenih u čl. 282. i 283. ovog zakona, izvršenje se, prema prirodi obaveze, može provesti i neposrednom prisilom, ukoliko propisima nije drugačije određeno.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je neizvršavanje Zaključka o dozvoli izvršenja Službe broj 04/8-23-377/09 od 15. septembra 2009. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

22. Apelant je stranka u upravnom postupku i ima opravdan interes za izvršenje pravosnažnog i izvršnog rješenja organa uprave, jer se to direktno tiče njegove zaštite od uznemiravanja u uživanju ustavnih prava. Naime, produžavanje postojanja ranijeg stanja, koje se treba promijeniti izvršenjem predmetnog rješenja, negativno utječe na mogućnost korištenja nekretnina-kuće koja se nalazi uz predmetni zid. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se radi o nemogućnosti izvršenja zaključka o dozvoli izvršenja pravosnažnog i izvršnog rješenja, te da apelant nema na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje.

23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant se žali da mu je neizvršavanjem zaključka o dozvoli izvršenja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

26. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što se ne izvršava zaključak o dozvoli izvršenja kojim je utvrđeno da je rješenje Službe od 28. augusta 2009. godine postalo izvršno, te je izvršenik obavezan da u roku od pet dana ukloni betonirani trakasti temelj i da uspostavi prijašnje stanje kakvo je bilo prije izvođenja radova ili će se u suprotnom obaviti prisilno administrativno izvršenje putem druge osobe na trošak izvršenika.

27. U pogledu ovih navoda, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40), prema kojoj član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze pred sud ili tribunal. To obuhvata «pravo na sud» u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo da pokrene postupak pred sudovima u civilnim stvarima (vidi Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A- 209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dopušta da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba detaljno da propisuje proceduralne garancije date strankama – postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan – bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Evropsku konvenciju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio «suđenja», u smislu člana 6. Evropske konvencije. Evropski sud za ljudska prava u predmetu Hornsby je naglasio da efektivna zaštita učesnika u takvom postupku i povrat legaliteta pretpostavlja obavezu upravnih organa da ispoštuju presudu suda (vidi stav 41. navedene odluke). Na kraju, Ustavni sud podsjeća na to da je u navedenom predmetu Evropski sud za ljudska prava odlučio da je član 6. stav 1. Evropske konvencije bio prekršen upravo zato što vlasti nisu poštovale izvršenje sudske presude. Iz navedenog je vidljivo da postoji izgrađena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje.

28. Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju, s obzirom na to da se, također, odnosi na neizvršavanje pravosnažne i izvršne odluke.

29. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da iz dokaza u spisima slijedi da Zaključak o dozvoli izvršenja Službe broj 04/8-23-377709 od 15. septembra 2009. godine, kojim je utvrđeno da je rješenje o izvršenju tog organa od 28. augusta 2009. godine kojim je izvršenik obavezan da u roku od pet dana ukloni betonski zid a u suprotnom da će se obaviti prisilno administrativno izvršenje putem druge osobe na trošak izvršenika, nije izvršeno u periodu od 8. septembra 2009. godine kada je postalo izvršno pa do danas. Nastojanja Službe da se izvrši rješenje izražena su samo u pokušaju da se neposrednom pogodbom pokuša naći izvođač radova koji bi uklonio sporni zid i objašnjenjem da «apelant sam može naći izvođača» i «da se javni natječaj nije raspisivao jer vrijednost radova koje treba izvesti vrijedi oko 300,00 KM». Međutim, ovakvo angažiranje Službe u izvršenju zaključka o dozvoli izvršenja rješenja suprotno je relevantnim odredbama Zakona o upravnom postupku u kojem je utvrđena obaveza izvršavanja pravosnažnih i izvršnih rješenja u kojima su detaljno razrađene obaveze i mjere u postupku izvršenja pravosnažnih i izvršnih upravnih akata. U konkretnom predmetu činjenice upućuju na zaključak da je proteklo više od tri godine a da rješenje nije izvršeno, odnosno da su protekle skoro 2/3 od zakonskog roka za izvršenje (jer nakon isteka roka od pet godina od dana kada je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje), pa se osnovano može postaviti pitanje u čemu se sastoji «preduzimanje zakonske aktivnosti da se rješenje koje je donijela Služba izvrši» a kako to navodi Služba u odgovoru na apelaciju. Ustavni sud posebno naglašava opasnost zbog mogućnosti proteka zakonskog roka za izvršenje, a time i do obustave izvršenja, što je u suprotnosti sa načelom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud podsjeća na to da je identično činjenično i pravno pitanje (izvršenje pravosnažnog i izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku) već razmatrao u Odluci o meritumu broj AP 602/04 od 13. oktobra 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 17/06.

30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je neizvršenjem Zaključka o dozvoli izvršenja Službe broj 04-8-23-377/09 od 15. septembra 2009. godine došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

31. Izvršenje pravosnažnog i izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku je sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud zaključuje da neizvršenje zaključka o dozvoli izvršenja tog rješenja predstavlja povredu toga prava.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-861/10 (J. A. iz Širokog Brijega) | Sudska praksa | Aktio