Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5348/10 (M. K.)

Odluka donesena 13. 03. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5348/10

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 03. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5348/10, rješavajući apelaciju Milana Katane, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milana Katane.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Kotor Varoši pod brojem 73-0-I-06-000 835.

Nalaže se Osnovnom sudu u Kotor Varoši da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 73-0-I-06-000 835, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Kotor Varoši da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milan Katana (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Mira Gagić, advokat iz Banje Luke, podnio je 30. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73-0-I-06-000 835.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 17. decembra 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 4. januara 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 21. februara 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

6. Apelant je 13. maja 2002. godine Osnovnom sudu podnio predlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave-Presude Osnovnog suda broj RS-9/00 od 18. maja 2001. godine. U predlogu za izvršenje apelant je tražio da sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika ODJP «Veterinarske stanice» Kotor Varoš (u daljnjem tekstu: izvršenik) na način da obaveže izvršenika da ga vrati na posao i da mu isplati na ime zarade koju bi ostvario da je radio u periodu od 18. aprila 2000. godine do 28. februara 2001. godine iznos od 2.048,81 KM, na ime zatezne kamate na zaradu obračunatu za period od 28. februara 2001. godine do 31. marta 2001. godine iznos od 212,01 KM, što ukupno iznosi 2.260,82 KM sa zateznom kamatom na iznos od 2.048,81 KM, a počev od 1. aprila 2001. godine pa do isplate uz naknadu parničnih troškova u iznosu od 300,00 KM.

7. Osnovni sud je donio Rješenje broj I-97/02 od 2. jula 2002. godine kojim je dozvolio izvršenje kojim je određeno da izvršenik vrati apelanta na posao uz obavezu naknade novčanog iznosa, na način bliže naveden u izreci rješenja.

8. Raspravljajući po predlogu za djelimično obustavljanje izvršnog postupka, Osnovni sud je donio Rješenje broj I -97/02 od 1. avgusta 2002. godine, kojim je obustavio postupak izvršenja na imovini izvršenika u dijelu koji se odnosi na naplatu novčanog potraživanja koje apelant ima prema izvršeniku. Istim rješenjem je određeno da se neće vršiti blokada žiro-računa izvršenika. U obrazloženju rješenja je konstatovano da je apelant vraćen na posao, a da će novčani iznos na ime novčanog potraživanja koje apelant ima prema izvršeniku biti uplaćen u ratama prema ugovoru koji su zaključili apelant i izvršenik 15. jula 2002. godine, a na osnovu Rješenja Osnovnog suda broj I-97/02 od 2. jula 2002. godine.

9. Pošto izvršenik nije izmirio svoju obavezu prema apelantu, apelant je 4. juna 2003. godine podnio Osnovnom sudu predlog za dozvolu izvršenja na osnovu Presude Osnovnog suda broj RS-9/00 od 18. maja 2001. godine. Osnovni sud je Rješenjem broj I-122/03 od 24. juna 2003. godine odredio predloženo izvršenje.

10. Rješenjem Osnovnog suda broj I-122/03 od 9. septembra 2003. godine odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv Rješenja Osnovnog suda broj I-122/03 od 24. juna 2003. godine.

11. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž- 220/04 od 16. juna 2006. godine uvažena je izvršenikova žalba, Rješenje Osnovnog suda broj I-122/03 od 9. septembra 2003. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, između ostalog, naveo da pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje, te je istim rješenjem učinjena povreda odredaba parničnog postupka iz člana 209 u vezi sa članom 200 Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10).

12. Rješenjem Osnovnog suda broj 73 0 I 06 000 835 od 3. juna 2009. godine izvršni postupak je obustavljen i ukinute su sve sprovedene radnje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantov punomoćnik pred sudom izjavio da povlači predlog za izvršenje i predložio da se postupak obustavi.

13. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-10-000 005 od 16. februara 2010. godine usvojena je apelantova žalba, ukinuto Rješenje Osnovnog suda broj 73 0 I 06 000 835 od 3. juna 2009. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelant nije povukao predlog za izvršenje, te da takva izjava uopšte nije sadržana u raspravnom zapisniku od 3. juna 2009. godine. Pored toga, Okružni sud je naveo da u slučaju da je takvu izjavu dao na raspravi, sud bi trebalo da donese procesno rješenje, što je u konkretnom predmetu izostalo, jer takve izjave nije bilo, te je nejasno na osnovu čega je prvostepeni sud primijenio odredbu člana 38 ZIP-a i na osnovu čega je, nakon okončane rasprave, van ročišta doneseno pobijano rješenje.

14. Nakon toga, a prema navodima iz odgovora na apelaciju, Osnovni sud je donio Rješenje broj 73 0 I 004799 10 I od 9. marta 2012. godine, koje je po apelantovoj žalbi ukinuto Rješenjem Okružnog suda broj 73 0 I 004799 12 Gž od 28. septembra 2012. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, koji je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da predmetni postupak sprovođenja rješenja o izvršenju traje nerazumno dugo.

b) Odgovor na apelaciju

16. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 4. januara 2013. godine, između ostalog, naveo da je u navedenom predmetu, po sprovedenom postupku, donio Rješenje broj 73 0 I 004799 10 I od 9. marta 2012. godine, koje je po apelantovoj žalbi Okružni sud Rješenjem broj 73 0 I 004799 12 Gž od 28. septembra 2012. godine ukinuo i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak, koji je u toku.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93 i 14/94) glasi:

Član 10.

U postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

18. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

27. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njegove žalbe. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud zapaža da je apelant 4. juna 2003. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste devet godina i oko osam mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

29. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja pljenidbom novčanih sredstava izvršenika), Ustavni sud smatra da konkretan predmet ne može da se smatra posebno složenim.

30. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud za 20 dana od prijema predloga za izvršenje, 24. juna 2003. godine, odredio predloženo izvršenje protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor koji je Osnovni sud odbio kao neosnovan svojim rješenjem od 9. septembra 2003. godine, a koje je ukinuto rješenjem Okružnog suda od 16. juna 2006. godine. Nakon toga, Osnovni sud je u ponovljenom postupku donio rješenje od 3. juna 2009. godine kojim je obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve sprovedene radnje, na koje je apelant izjavio žalbu koju je Okružni sud rješenjem od 16. februara 2010. godine usvojio, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupk. Iz odgovora na apelaciju koju je Ustavnom sudu 4. januara 2013. godine dostavio Osnovni sud proizilazi da je taj sud, u ponovnom postupku, donio rješenje od 9. marta 2012. godine, koje je po apelantovoj žalbi Okružni sud rješenjem od 28. septembra 2012. godine ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, koji je još u toku. Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ukazao zbog čega predmetni izvršni postupak nije okonačan ni nakon devet godina i oko osam mjeseci. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Osnovni sud nije ni nakon devet godina i oko osam mjeseci odlučio o apelantovom predlogu za izvršenje. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju.

31. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 10 ZIP-a (koji je bio u primjeni u vrijeme podnošenja predloga za izvršenje), odnosno člana 5 stav 1 ZIP-a, prema kojima je sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

32. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na to da predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje devet godina i oko osam mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da bi se kao takva mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud zapaža da Osnovni sud, osim što je iznio hronologiju predmetnog slučaja, nije iznio razloge koji bi eventualno mogli da opravdaju dužinu predmetnog postupka. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje devet godina i oko osam mjeseci, može u cijelosti da pripiše Osnovnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Osnovni sud odluku o predlogu apelanata za izvršenje nije donio u roku od devet godina i oko osam mjeseci premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, te kad takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može da se pripiše isključivo ponašanju prvostepenog suda.

34. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5348/10 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio