Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2673/11 (S.K.)
Odluka donesena 13. 03. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-2673/11
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 03. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2673/11, rješavajući apelaciju S.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija S.K.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 71 0 P 053428 01 P.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da po hitnom postupku donese oduku u predmetu broj 71 0 P 053428 01 P, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 30. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 71 0 P 053428 01 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 18. jula 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. augusta 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 27. augusta 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 19. marta 2003. godine Općinskom sudu podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini k.č. 403/2 upisanoj u zk. ul. 348 k.o. Vrnograč, a protiv Huse Koštića, Mustafe Koštića, Hate Koštić, Muharema Koštića, Huse Koštića, Malke Koštić, Hasibe Koštić, Bejze Koštić, Pere Zorić, Mirka Zorića, Vladimira Zorića, Milana Zorića, Bejze Mašinović, Mevlide Kasupović, Drage Koštić, Fate Koštić, Pašima Sefića, Selima Sefića, Bejze Sefić, Ermina Ćordića, Fate Koštić, Mahmuta Koštića, Muharema Koštića, Arifa Koštića, Šefika Sadikovića, Mehmeda Ožegovića, Huseina Koštića, Hasiba Koštića, Nefize Koštić, Kadire Kurtić, Hašide Nuhanović, Nijaza Koštića, Rasima Koštića i Raseme Hušidić (u daljnjem tekstu: tuženi).
7. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-130/03, koji je u međuvremenu presigniran u broj 23 0 P 004753 03 P.
8. Podnescima od 30. jula 2004. godine i 20. juna 2008. godine apelant je od Općinskog suda tražio zakazivanje rasprave u navedenom predmetu, te predložio hitno rješavanje predmeta zbog dobijanja odobrenja za gradnju kuće i podizanja kredita.
9. Općinski sud je Rješenjem broj 23 0 P 004753 03 P od 16. juna 2011. godine vratio tužbu na ispravku i dopunu.
10. Apelant je 24. juna 2011. godine Općinskom sudu dostavio dopunu-ispravku tužbe.
11. Prema raspoloživim i dostupnim informacijama Općinski sud još uvijek nije donio odluku u predmetnom postupku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da Općinski sud po podnesenoj tužbi nije održao niti jedno ročište iako je u dva navrata tražio postupanje u predmetu. Apelant je predložio da se apelacija usvoji, te Općinskom sudu naloži da bez daljnjeg odlaganje okonča postupak u predmetu broj P-130/03, sada broj 23 0 P 004753 03 P, te da Ustavni sud naloži Unsko-sanskom kantonu da mu na ime nematerijalnu štetu zbog toga što predmet nije okončan u razumnom roku isplati iznos od 1.350,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da predmet nije uzet u rad do 2011. godine zbog velikog broja predmeta u radu i nedovoljnog broja sudija, a da je 2011. godine tužba vraćana apelantu na ispravku i dopunu, budući da je apelant tužio lica koja su umrla ili su nepoznata i imaju nepoznato boravište.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Pripremanje glavne rasprave Član 62.
Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Član 296.
(1) Ako se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, pa bi zbog toga mogle da nastanu štetne posljedice za jednu ili obje stranke, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.
(2) Uz uvjet iz stava 1. ovog člana, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika naročito u slučajevima:
[…] 4) ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika;
Član 348.
[…] (3) Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostavljanje ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostavljanje pismena će se izvršiti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud nije donio odluku o apelantovoj tužbi podnesenoj 19. marta 2003. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
20. Apelant ukazuje da mu je zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke o njegovom tužbenom zahtjevu Općinski sud povrijedio pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – «razuman» rok
21. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
24. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Općinskom sudu 19. marta 2003. godine pokrenuo parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od deset godina.
b) Analiza dužine trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na utvrđivanje vlasništva dosjelošću, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelant tužio 36 osoba, među kojima se nalaze i umrle osobe, te osobe s nepoznatom adresom, što objektivno otežava postupanje po apelantovoj tužbi. Ustavni sud još zapaža da je apelant u okviru pokrenutog parničnog postupka tražio da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva dosjelošću da bi dobio odobrenje za dogradnju kuće, pa se može zaključiti da je predmetni postupak značajan za apelanta.
26. Ustavni sud dalje zapaža da je apelant pokrenuo parnični postupak 19. marta 2003. godine, da je Općinski sud rješenjem od 16. juna 2011. godine zatražio od apelanta da ispravi i dopuni tužbu, dakle nakon osam godina od podnošenja tužbe, što je zapravo sve što je prema stanju spisa Općinski sud i uradio u predmetnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je dužina postupka pred prvostepenim sudom a priori nerazumna i da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti ih je Općinski sud predočio. Naime, Općinski sud je ukazao na veliki broj neriješenih predmeta, a nedovoljan broj sudija. Međutim, Ustavni sud naglašava da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupaka. Ustavni sud, također, smatra nužnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na donošenje odluke u „razumnom roku“ (vidi Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine). Također, činjenica da je apelant podnio neurednu tužbu, te da je morao dopuniti i urediti u pogledu označenja tačnih adresa tuženih objektivno jeste uticala na dužinu postupka, ali ne u odlučujućoj mjeri, jer je redovni sud dužan da efikasno rukovodi postupkom i koristi sve procesne mogućnosti da ubrza i okonča postupak. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da je Općinski sud imao na raspolaganju i procesnu mogućnost da tuženim nepoznatog prebivališta i boravišta postavi privremenog zastupnika. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi koji bi se mogli smatrati relevantnim da bi se opravdalo nedonošenje prvostepene odluke o apelantovoj tužbi u periodu od deset godina. Ustavni sud smatra da je apelant podnošenjem neuredne tužbe u izvjesnoj, ali svakako ne odlučujućoj mjeri, doprinio dužini postupka pred sudom, te da je, štaviše, nastojao da osigura ubrzanje postupka urgencijama koje je uputio Općinskom sudu. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka pred prvostepenim sudom u trajanju od deset godina u konkretnom slučaju prvenstveno snosi Općinski sud.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
28. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu s praksom Ustavnog suda koju je apelant tražio, zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je naprijed navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije složen, pred Općinskim sudom prema raspoloživim podacima još uvijek nije okončan ni nakon više od devet godina, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka, a u odgovoru na apelaciju nije ponuđeno racionalno opravdanje za pasivnost suda u predmetnom postupku.
30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić