Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-21/10 (T.P.)
Odluka donesena 13. 03. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-21/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 03. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine, u predmetu broj AP 21/10, rješavajući apelaciju T.P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija T.P. podnesena radi naknade štete zbog smrti bliskog srodnika, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. T.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, podnio je 4. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi naknade štete zbog smrti bliskog srodnika.
2. Na osnovu Rješenja Centra za socijalni rad Zvornik broj 08-540-40/79 od 30. oktobra 1979. godine i Ugovora o vršenju usluga zavodskog starateljstva broj 663/83 od 13. oktobra 1983. godine, apelantov brat Lj.P. je smješten u Zavod za zaštitu djece i omladine u Pazariću (u daljnjem tekstu: Zavod).
3. Prema izvodu iz matične knjige umrlih Općine Hadžići broj 03/3-13-51/02 od 8. maja 2002. godine Lj.P. je umro 8. septembra 1993. godine. Iz potvrde o smrti i ljekarskog izvještaja o uzroku smrti Službe opšte medicine Pazarić od 9. septembra 1993. godine proizlazi da je Lj.P. umro prirodnom smrću usljed bolesti.
4. Na osnovu Ugovora o ekshumaciji štićenika Zavoda, koji je zaključen između Zavoda i "Groblja" d.o.o. Ilijaš, u toku 2002. godine izvršena je ekshumacija štićenika Zavoda, koji su u toku rata sahranjeni u krugu Zavoda, među kojima je i apelantov brat Lj.P., koji je nakon ekshumacije sahranjen na groblju "Sveti Marko" na Vracama.
5. Iz Uvjerenja Kancelarija za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske broj 64/07 od 3. jula 2007. godine proizlazi da je navedena Kancelarija 27. oktobra 2006. godine izvršila ekshumaciju tijela iz grobnice koja se nalazila na lokalitetu Donji Miljevići, te da su identifikaciju tijela Lj.P. nakon sudsko-medicinske obrade izvršili članovi porodice 3. jula 2007. godine. Članovi porodice su 3. jula 2007. godine preuzeli tijelo i sahranili Lj.P. u Liješnju, opština Zvornik.
6. Apelant smatra da su mu povodom smrti njegovog brata povrijeđena prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je "smrt njegovog brata nastala pod nerazjašnjenim okolnostima, te da sumnja da je njegov brat umro prirodnom smrću". Apelant traži naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog bratovljeve smrti u iznosu od 150.000,00 KM.
7. Iz odgovora Zavoda proizilazi da je apelantov brat od 1983. godine bio smješten u tom zavodu, da je umro 8. septembra 1993. godine prirodnom smrću te da je, kao i ostali štićenici tog zavoda svih nacionalnosti (99 osoba), zbog ratnog stanja sahranjen u krugu Zavoda. Navedeno je da je Zavod 2001. godine kontaktirao Centar za socijalni rad Zvornik radi ekshumacije apelantovog brata te da je taj centar dopisom od 20.novembra 2001. godine obavijestio Zavod „da je familija pomenutog u toku pripreme za prijenos posmrtnih ostataka, nisu im poznati vremenski rokovi“. Nadalje je navedeno da je Zavod nakon obezbjeđivanja potrebnih sredstava i dobijanja neophodnih saglasnosti zvršio ekshumaciju svih štićenika te je štićenike pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, među kojim je i apelantov brat LJ.P., nakon postignutog dogovora sa JKP „Sveti Marko“ izmjestio iz dvorišta Zavoda u njihovo groblje a štićenike muslimane u muslimansko groblje.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U pogledu apelantovih navoda da je "smrt njegovog brata nastala pod nerazjašnjenim okolnostima, te da sumnja da je njegov brat umro prirodnom smrću", Ustavni sud ukazuje da je apelant imao mogućnost, ukoliko je smatrao da je smrt njegovog brata nastala kao posljedica izvršenja krivičnog djela, da podnese krivičnu prijavu nadležnom tužiocu u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku. Takođe, u pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu štete zbog bratovljeve smrti, Ustavni sud ukazuje da je apelant imao mogućnost da podnese tužbu nadležnom sudu radi naknade štete u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku. Međutim, u konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, a da prethodno nije pokrenuo odgovarajuće postupke pred nadležnim organima radi zaštite svojih prava, te samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić