Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-217/13 (N.I.)

Odluka donesena 13. 03. 2013.

  • Izvršni postupak
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-217/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 03. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine, u predmetu broj AP 217/13, rješavajući apelaciju N.I, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.I. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1692/05 od 17.

septembra 2008. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj P- 1440/02-B od 3. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.I. podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 1 065566 08 I od 6.

novembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. N.I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nusret Kalošinac, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 1 065566 08 I od 6. novembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1692/05 od 17. septembra 2008. godine i presude Općinskog suda broj P-1440/02-B od 3. marta 2005. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se zabranjuje Općinskom sudu izvršenje rješenja broj 65 0 1 065566 08 I od 6. novembra 2009. godine dok odluka o žalbi na rješenje o izvršenju ne postane konačna, najduže do isteka roka od 30 dana po nastupanju uslova za prinudno izvršenje, a do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta, radi predaje u posjed poslovnih prostorija, Općinski sud je donio presudu broj P-1440/02-B od 3. marta 2005. godine kojom je obavezao apelanta da tužitelju preda poslovni prostor koji se nalazi u Sarajevu u ulici Zagrebačka broj 4c-4d, površine 44m , slobodan od ljudi i stvari.

3. Kantonalni sud je presudom broj Gž-1692/05 od 17. septembra 2008. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 1 065566 08 I od 6. novembra 2009. godine, na prijedlog tužitelja kao tražioca izvršenja, dozvoljeno je izvršenje pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj P-1440/02-B od 3. marta 2005. godine.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj Gž-1692/05 od 17. septembra 2008. godine i presudu Općinskog suda broj P-1440/02-B od 3. marta 2005. godine

7. S obzirom na to da je iz stanja spisa proizilazi da je apelant osporenu presudu Kantonalnog suda broj Gž-1692/05 od 17. septembra 2008. godine primio putem punomoćnika 15. oktobra 2008. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. januara 2013. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelanti primio osporenu presudu Kantonalnog suda broj Gž-1692/05 od 17. septembra 2008. godine. Dopustivost u odnosu na rješenje Općinskog suda broj 65 0 1 065566 08 I od 6.

novembra 2009. godine

8. S obzirom da je apelant osporio rješenje Općinskog suda broj 65 0 1 065566 08 I od 6. novembra 2009. godine, koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na osporenu odluku. Kako je predmetna odluka donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi «Službeni glasnik BiH», broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

10. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su presudom Općinskog suda broj P-1440/02-B od 3. marta 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1692/05 od 17. septembra 2008. godine, a kojom je utvrđena obaveza apelanta da tužitelju kao tražitelju izvršenja preda predmetni poslovni prostor. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

11. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

12. S obzirom na zaključak Ustavnog suda iznesen u prethodnoj tačci u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud navode apelanta da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju smatra, također, ratione materiae inkompatibilnim sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-217/13 (N.I.) | Sudska praksa | Aktio