Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-139/10 (B.G.)
Odluka donesena 13. 03. 2013.
- Nema povrede
- Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 3. EK – zabrana mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
- Krivični postupak
- Istraga
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-139/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 03. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine, u predmetu broj AP 139/10, rješavajući apelaciju B. G., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 2 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija B. G. podnesena zbog bespravnog lišavanja slobode tokom rata u Bosni i Hercegovini, te u vezi s tim nepreduzimanja aktivnosti s ciljem otkrivanja i kažnjavanja počinilaca, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija B. G. podnesena radi naknade materijalne i nematerijalne štete, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. B. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika podnio je 11. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog bespravnog lišavanja slobode tokom rata u Bosni i Hercegovini, te u vezi s tim nepreduzimanja aktivnosti s ciljem otkrivanja i kažnjavanja počinilaca, kao i radi naknade materijalne i nematerijalne štete.
2. Iz predmetne apelacije proizilazi da je apelanta 1. juna 1992. godine u selu Lupoglav, opština Kladanj, zarobila Teritorijalna odbrana Stupari, koju su predvodili R. H. i Z. H., te je odveden u Policijsku stanicu Stupari, gdje su ga navedena lica ispitivala i maltretirala. Iz predmete apelacije dalje proizilazi da je nakon toga apelant odveden u logor, u kom su ga držali bez struje, hrane i vode, sve vrijeme maltretirali, upadali u sobu i tukli, sve do 21. jula 1993. godine kada je razmijenjen preko Međunarodnog komiteta Crvenog krsta. Takođe, iz predmetne apelacije proizilazi da je u vezi sa navedenim podnesen Izvještaj Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj 12-
02/4-230-523/07 KU-505 od 4. juna 2007. godine, koji je dopunjen 11. oktobra 2007. godine.
3. Apelant smatra da su mu povrijeđeni pravo iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, te pravo iz člana 13 Evropske konvencije. Apelant navodi da je predmetni izvještaj podnesen Tužilaštvu u toku 2007. godine, te da još uvijek nije dobio nikakvu odluku. Takođe, apelant navodi da mu je usljed fizičkog i psihičkog maltretiranja u logoru narušeno zdravstveno stanje, kao i da mu je u toku rata uništena i imovina. S obzirom na to, apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 70.000,00 KM i naknadu materijalne štete u iznosu od 150.000,00 KM.
4. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo BiH je navelo da se krivični postupak (KT-RZ-168/07) u vezi kog je podnesena apelacija još uvijek nalazi u ranoj fazi istrage, odnosno da su na osnovu podnesenog izvještaja o počinjenom krivičnom djelu sprovedene brojne istražne radnje na prikupljanju činjenica o učinjenom djelu i mogućoj krivičnopravnoj odgovornosti lica koja se navode kao mogući učinioci djela. Tužilaštvo BiH je istaknulo da se istraga u navedenom krivičnom predmetu sprovodi na 10 različitih lokaliteta, da se predmet tiče lišavanja slobode, zarobljavanja više stotina ljudi, te da se radi o osjetljivim istražnim radnjama koje se sprovode. Tužilaštvo BiH je navelo da još uvijek nisu sprovedene sve potrebne istražne radnje, te da nije donesena tužilačka odluka u navedenom predmetu.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda glasi:
2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je nepotrebno da se ispituje meritum apelacije.
Član 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema sopstvenoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. U pogledu apelantovih navoda koji se odnose na bespravno lišavanje slobode tokom rata u Bosni i Hercegovini, te u vezi s tim nepreduzimanja aktivnosti s ciljem otkrivanja i kažnjavanja počinilaca, Ustavni sud ukazuje da je identično činjenično i pravno pitanje razmatrao u predmetu broj AP 3067/09 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3067/09 od 20. decembra 2012. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 10/13, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je, ispitujući navode (apelanata u tom predmetu) o kršenju prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, između ostalog, naveo: U konkretnom slučaju, polazeći od pozitivne obaveze države da, prema članu
3. Evropske konvencije, prije svega djelotvorno istraže predmetne događaje Ustavni sud zapaža da se u vezi s događajima opisanim u apelacijama trenutno vode istražni postupci, da su, kako to proizlazi iz odgovora Tužilaštva BiH, pojedini postupci u završnoj fazi, da se radi o složenim predmetima koji se dopunjavaju novim dokazima, da postoje objektivne okolnosti koje otežavaju provođenje osjetljivih istražnih radnji zbog proteka vremena. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su tokom rata na području Bosne i Hercegovine učinjena teška i masovna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, što je za posljedicu imalo gubitak života mnogih ljudi, veliki broj lica se još uvijek vodi kao nestala, kao i druge povrede osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao što su opisani događaji iz apelacija, te je pred nadležnim organima veliki i složen zadatak da sve te događaje rasvijetle, istraže i procesuiraju. Dakle, s obzirom na sve navedeno uzimajući u obzir odgovore Tužilaštva BiH da su istražni postupci u toku i da su s aspekta pozitivne obaveze države nesporno preduzele i još uvijek se preduzimaju odgovarajuće mjere na rasvjetljavanju događaja iz apelacije i pored činjenice da istražni postupci još uvijek nisu okončani, Ustavni sud navode apelanata o neaktivnosti nadležnih organa na rasvjetljavanju događaja iz apelacija i dovođenje tih navoda u kontekst kršenja prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije smatra neosnovanim (tačka 39 Odluke). Ustavni sud je u predmetnoj odluci, u pogledu navoda apelanata o kršenju člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, te člana 13 Evropske konvencije, ukazao da apelanti nisu posebno obrazložili te navode, te da se u suštini njihovi navodi zasnivaju na istim razlozima koje je Ustavni sud već razmotrio u okviru prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, te da su stoga iz istih razloga neosnovani navodi apelanata o kršenju navedenih prava.
8. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci AP 3067/09 u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelantovih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, te člana 13 Evropske konvencije, u ovom dijelu očigledno (prima facie) neosnovani.
9. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud ukazuje da je u navedenoj Odluci AP 3067/09, povodom identičnog zahtjeva apelanata, naveo da iz podnesenih apelacija proizilazi da apelanti nisu podnijeli tužbe nadležnom sudu radi naknade štete, te da stoga Ustavni ne može razmatrati apelacije u tom dijelu jer nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na to da se radi o identičnoj situaciji, Ustavni sud se u pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu materijalne i nematerijalne štete poziva na razloge navedene u toj odluci.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16 st. 2 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedozvoljena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić