Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-16/10 (Z. M.)

Odluka donesena 13. 03. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Građanski postupak
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Protek roka
  • Radni odnos
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-16/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 03. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine, u predmetu broj AP 16/10, rješavajući apelaciju Zore Milanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. i 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zore Milanović podnesena zbog dužine trajanja postupaka koji je nakon podnošenja apelacije pravosnažno okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 051381 10 Gž od 31. avgusta 2010. godine i neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 069847 09 I od 29. oktobra 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacije Zore Milanović podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je pravosnažno okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-

Ž-06-000 213 od 11. decembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zora Milanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Valentina M. Stanić, advokatica iz Banjaluke, podnijela je 30. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 051381 08 P koji u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek nije bio okončan. Istom apelacijom apelantica je ukazala i na neprovođenje Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 069847 09 I od 29. oktobra 2009. godine, istovremeno ukazujući i na dužinu postupka i u predmetu koji je pravosnažno okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-06-000 213 od 11. decembra 2006. godine.

I parnični postupak

2. Postupajući povodom apelanticine tužbe od 6. februara 2002. godine, kojom je pokrenula radni spor protiv AD „Autoprevoz“ Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi), Osnovni sud je donio Presudu broj RS 50/02 od 5. decembra 2005. godine, koja je u cijelosti potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-06-000 213 od 11. decembra 2006. godine.

3. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud, postupajući prema apelanticinom prijedlogu, 7. marta 2007. godine donio rješenje o izvršenju navedenih presuda.

II parnični postupak

4. Apelantica je 16. januara 2007. godine tužbom pokrenula novi radni spor u Osnovnom sudu protiv tuženog radi isplate na ime izgubljene zarade iz radnog odnosa te uplate doprinosa na ime PIO-a i zdravstvenog osiguranja.

5. Pripremno ročište je održano 23. oktobra 2007. godine, a podnescima od 14. decembra 2007. godine i 29. januara 2008. godine apelantica je dopunila tužbu.

6. Nakon ročišta održanih u martu i aprilu 2008. godine Osnovni sud je 19. maja 2008. godine donio presudu kojom je djelimično udovoljeno tužbenom zahtjevu.

7. Postupajući povodom apelanticine žalbe, Okružni sud je 16. septembra 2008. godine donio Presudu broj 011-0-Ž-08-000398 kojom je djelimično usvojena apelanticina žalba i u tom dijelu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

8. Iz odgovora Osnovnog suda proizlazi da je taj sud u ponovnom postupku, nakon što je održao šest ročišta, 19. februara 2010. godine donio Presudu broj 71 0 P 051381 08 P.

9. Okružni sud je, odlučujući o apelanticinoj žalbi protiv prvostepene odluke, 31. avgusta 2010. godine donio Presudu broj 71 0 P 051381 10 Gž kojom je u cijelosti potvrđena prvostepena odluka tako da je predmetni postupak na taj način pravosnažno okončan, što je također proizašlo iz odgovora Osnovnog suda.

Izvršni postupak

10. Apelantica je u septembru 2009. godine podnijela novi prijedlog za izvršenje dijela pravosnažne presude Osnovnog suda od 5. decembra 2005. godine, koju tuženi nije u cijelosti izvršio. Kako je navedenom presudom tuženom naloženo da apelantici uplati doprinose na ime PIO-a i zdravstvenog osiguranja za period od 1. januara 1998. godine do 2. avgusta 2001. godine, što tuženi nije učinio, apelantica je predložila Osnovnom sudu da odredi izvršenje tako što će se tuženom kao izvršeniku naložiti da obračuna i uplati naznačene doprinose nadležnim fondovima.

11. Osnovni sud je, postupajući povodom apelanticinog prijedloga, donio Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 069847 09 I od 29. oktobra 2009. godine, koje je postalo pravosnažno 13. novembra 2009. godine.

12. Iz odgovora Osnovnog suda od 3. decembra 2012. godine proizlazi da je izvršni postupak okončan u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07; u daljnjem tekstu: ZIP).

13. Apelantica u iscrpnoj apelaciji ukazuje na neprihvatljivo dugo trajanje postupaka koje je vodila i koje još vodi u Osnovnom i Okružnom sudu, pa apelantica zbog toga smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Zatim ukazuje da je zbog neaktivnosti sudova došlo i do kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava za zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica prije svega traži da se naloži Osnovnom sudu da hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 051381 08 P, te da se naloži i hitno provođenje rješenja o izvršenju Osnovnog suda od 29. oktobra 2009. godine. Zbog svega navedenog apelantica traži isplatu naknade na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda, u iznosu od 1.500,00 eura za svaku godinu trajanja postupka, u konkretnom slučaju od 6. februara 2002. godine, kao dana podnošenja prve tužbe koja je rezultirala Presudom Osnovnog suda broj Rs 50/02 od 5. decembra 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 213 od 11. decembra 2006. godine, ukazujući istovremeno da je i taj postupak trajao neprihvatljivo dugo, pa budući da postupci traju osam godina, apelantica traži isplatu ukupnog iznosa od 12.000,00 eura.

14. Apelantica nije dopunjavala apelaciju sa novim dokazima i činjenicama koje su se nakon podnošenja apelacije desile.

15. Iz odgovora Osnovnog suda od 3. novembra 2010. godine (što je detaljnije navedeno u tačkama od 4. do 10. ove odluke) proizlazi da je, u međuvremenu, 31. avgusta 2010. godine Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 051381 10 Gž okončan predmetni postupak, te navedeni sud smatra da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja prava na koja se apelantica pozvala u apelaciji.

16. Iz odgovora Osnovnog suda od 3. decembra 2012. godine u izvršnom predmetu broj 71 0 I 069847 09 I istaknuto je, između ostalog, da je prijedlogom za izvršenje apelantica sudu predložila samo da se tuženom naloži da izvrši obračun i uplatu doprinosa nadležnim fondovima, što je sud i učinio donoseći rješenje o izvršenju, a kako je rješenje o izvršenju postalo pravosnažno, sud smatra da je izvršni postupak okončan u skladu sa odredbom člana 64. ZIP-a jer je provedena izvršna radnja kojom je izvršenje dovršeno. Prema ocjeni Osnovnog suda, izvršenje je okončano i iz razloga što se apelantica nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju više nije obraćala sudu sa eventualnim zahtjevom da se tuženi kao izvršenik novčano kazni zbog nepostupanja prema rješenju o izvršenju ili eventualne promjene predmeta i sredstva izvršenja, tako da je apelantica kao tražitelj izvršenja ostala pri podnesenom prijedlogu, a kojem je sud u cijelosti udovoljio.

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 2. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. st. 1. i 2. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (…)

Dopustivost prima facie

18. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

19. U odnosu na navode koji se tiču kršenja prava na suđenje u „razumnom roku“ u pogledu dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 71 0 P 051381 08 P, koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan, Ustavni sud naglašava da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, između ostalog, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

U kontekstu navedenog, Ustavni sud konstatira da je predmetni parnični postupak okončan nakon tri godine i osam mjeseci. Ustavni sud zapaža da su tokom relevantnog perioda donesene četiri presude, da su sudovi odluke donosili u relativno kratkim vremenskim razmacima, te da je iz obrazloženja presuda uočljivo da je tokom postupka pred prvostepenim sudom proveden velik broj dokaza, što se jednim dijelom svakako odrazilo na dužinu postupka pred prvostepenim sudom. Osim toga, iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu slijedi da tokom postupka nisu uočljivi neki neprihvatljivo dugi vremenski periodi neaktivnosti redovnih sudova. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantica, iako se postupak iz radnih odnosa prema zakonu smatra hitnim, u okolnostima konkretnog slučaja nema opravdan zahtjev u odnosu na navode da joj je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te zaključuje da je apelacija u ovom dijelu očigledno (prima facie) neosnovana.

20. U vezi sa navodima o neprovođenju Rješenja o izvršenju broj 71 0 I 069847 09 I od 29. oktobra 2009. godine, Ustavni sud primjećuje da iz odgovora Osnovnog suda proizlazi da je predmetni izvršni postupak okončan u smislu odredbe člana 64. ZIP-a. Osnovni sud je u vezi s tim obrazložio da je sud postupio prema apelanticinom prijedlogu i rješenjem o izvršenju, koje je postalo pravosnažno 13. novembra 2009. godine, dozvolio predloženo izvršenje, kako je to apelantica tražila, naloživši tuženom kao izvršeniku da obračuna i uplati doprinose nadležnim fondovima, što je tuženi i učinio, jer se apelantica više nije obraćala sudu sa dodatnim prijedlozima. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela apelaciju 30. decembra 2009. godine, samo mjesec dana nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju na čije neizvršenje ukazuje, te da se nakon toga više nije obraćala Ustavnom sudu sa eventualnim novim činjenicama i dokazima, pa Ustavni sud, prihvatajući u cijelosti navode Osnovnog suda, apelanticine navode o neprovođenju Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 069847 09 I od 29. oktobra 2009. godine smatra očigledno (prima facie) neosnovanim.

21. S obzirom na zaključak Ustavnog suda iznesen u prethodnim tačkama ove odluke u vezi sa navodnim kršenjem prava na suđenje u „razumnom roku“ u okviru prava na pravično suđenje, Ustavni sud apelanticine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava za zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, koji se u suštini temelje na istim razlozima, smatra (prima facie) neosnovanim.

Protek roka

22. Ustavni sud zapaža da apelantica predmetnom apelacijom osporava i dužinu trajanja parničnog postupka koji je okončan donošenjem Presude Okružnog suda 011-0-Ž-06-000 213 od 11. decembra 2006. godine, kojom je u cijelosti potvrđena prvostepena Presuda broj RS 50/02 od 5. decembra 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud, postupajući povodom apelanticinog prijedloga za izvršenje navedenih presuda, 7. marta 2007. godine donio rješenje o izvršenju, pa s obzirom na to da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila Presudu Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 213 od 11. decembra 2006. godine.

Pitanje naknade nematerijalne štete

23. U odnosu na apelanticin zahtjev da joj se isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je, prema članu 76. stav 2. Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka i neizvršenje rješenja o izvršenju, odnosno da je protekao rok za podnošenje apelacije u odnosu na dužinu trajanja drugog parničnog postupka, to apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

24. Imajući u vidu odredbu člana 16. st. 2. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-16/10 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio