Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3155/10 (Z. B.)

Odluka donesena 13. 03. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Uređenje međa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3155/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 03. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine, u predmetu broj AP-3155/10, rješavajući apelaciju Zumre Balić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zumre Balić podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predemtu Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 V 011043 06 V zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zumra Balić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hedehusene, Danska, podnijela je 26. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 V 011043 06 V. Apelantica je dopunila apelaciju 10. novembra 2010. godine, te 18. januara i 7. februara 2012. godine.

2. Apelantica je, u svojstvu predlagača, 19. jula 2006. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za uređenje međa u kom je kao protivnike predlagača označila: S.J. D.F., H.Z., Sa.J. i Sad.J..

3. Osnovni sud je rješenjem broj 77 0 V 011043 06 V od 31. mart 2009. godine apelanticu pozvao da izvrši ispravku odnosno dopunu prijedloga za uređenje međa na taj način što će naznačiti kao protivnike predlagača sva lica koja se nalaze u suposjedu odnosno suvlasništvu nekretnina sa kojim traži uređenje međne linije, vodeći računa da stranka u postupku može biti samo živo lice, te da sudu dostavi tačne adrese za sve protivnike predlagača. Apelantica je podneskom od 6. maja 2009. godine dostavila adrese za protivnike predlagača S.J. i I.J..

4. Osnovni sud je rješenjem broj 77 0 V 011043 06 V od 22. maja 2009. godine odbacio apelanticin prijedlog za uređenje međa kao neuredan i nepotpun. U obrazloženju rješenja je konstatovano da je apelantica podneskom od 6. maja 2009. godine dostavila podatke o mjestu prebivališta za protivnike predlagača I.J. i S.J., ali ne i za protivnike predlagača D.F. i H.V., kao i da nije izvršila ispravku u pogledu protivnika predlagača H.J. i A.J. jer se radi o umrlim licima koja ne mogu biti stranke u postupku.

5. Apelantica je 11. maja 2010. godine, te 8. jula 2010. godine ulagala urgencije da njen predmet uzme u rad.

6. Apelantica je, putem punomoćnika, advokata M.M., 14. novembra 2008. godine pokrenula ostavinski postupak pred Osnovnim sudom iza umrlog K.B. njenog supruga. Predmet je dobio broj 77 0 O 009455 08 O.

7. Apelantica je dopisom od 18. marta 2009. godine obavijestila Osnovni sud da otkazuje punomoć advokatu M.M. u ostavinskom predmetu broj 77 0 O 009455 08 O, a u kom je rasprava zakazana za 25. mart 2009. godine. Apelantica je navela da nije imala namjeru da pokreće ostavinski postupak iza umrlog supruga, te da je advokat zloupotrebio njenu punomoć. Apelantica je zatražila da se ostavinski postupak prekine „dok ne riješi drugi postupak koji je u toku još od prije rata“.

8. Apelantica je dopisom od 7. maja 2009. godine, a po pozivu Osnovnog suda od 24. aprila 2009. godine, u predmetu broj 77 0 O 009455 08 O Osnovnom sudu dostavila adrese za nasljednike M.B, K.B. i E.B. a kako je navela „u cilju okončanja postupka iza umrlog K.B., njenog supruga“.

9. Osnovni sud je u pozivu od 26. septembra 2009. godine obavijestio apelanticu da je ročište za raspravljanje zaostavštine zakazano za 4. decembar 2009. godine. Apelantici je ukazano da, ukoliko nije u mogućnosti da se lično odazove pozivu, dostavi pismenu nasljedničku izjavu o prihvaćanju (ili ustupanju u korist određenog sunasljednika-lica koje je pozvano na nasljeđe) propisno ovjerenu kod notara ili drugog nadležnog organa, s jedinstvenim matičnim brojem i tačnom adresom.

10. Apelantica se dopisom od 3. novembra 2009. godine obratila Osnovnom sudu navodeći da je podnijela zahtjev za uređenje međa, da se radi o imovinu njenog preminulog supruga, a da sud sad „izmišlja“ neku ostavinsku raspravu, koju ona i nasljednici nisu tražili jer su u stanju da sami podijele zemlju. Apelantica je zatražila da bude obaviještena ko je pokrenuo ostavinski postupak.

11. Osnovni sud je apelanticu dopisom od 25. juna 2010. godine obavijestio da je ostavinski postupak pokrenut 14. novembra 2008. godine, od strane advokata M.M. a po urednoj punomoći ovjerenoj kod notara koju je apelantica izdala. U obavijesti je navedeno da je sud zaprimio apelanticin podneska kojim je otkazala punomoć advokatu M.M. u ostavinskom predmetu. Nadalje, ukazano je da se ostavinski postupak vodi po službenoj dužnosti pa da će sud nastaviti raspravljanje zaostavštine, te uputiti poziv zakonskim nasljednicima u cilju okončanja postupka, a nakon što službenim putem pribavi potrebne podatke od nadležnih tijela.

12. Apelantica je dopisom od 24. decembra 2010. godine obavijestila Osnovni sud da nasljednici i ona „ne traže, neće i ne žele“ ostavinsku raspravu i da neće doći na ročište zakazano za 28. decembar 2010. godine. Apelantica je zatražila da se postupi po njenom zahtjevu za uređenje međa.

13. Apelantica je u apelaciji od 26. jula 2010. godine istakla da joj je zbog nedonošenja odluke u postupku koji je pokrenula radi razgraničenja međa povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je navela da „sud izmišlja ostavinsku raspravu koju mi ne tražimo“. U dopuni apelacije od 10. novembra 2010. godine apelantica je ponovo istakla da Osnovni sud pokreće ostavinsku raspravu koju niko nije tražio, a da ignoriše njen zahtjev za razgraničenje međa, te da će dijeljenje zemlje iza njenog preminulog supruga organizovati sami. Apelantica je istakla da se obraćala i Ombusman/u koji je također savjetovao da prvo provede ostavinsku raspravu a onda postupak razgraničenja međa. Apelantica je zatražila da joj se da uputa kako da „zaustavi ostavinsku raspravu“, odnosno da Osnovni sud to više ne radi ni u buduće. U dopuni apelacije od 18. januara 2012. godine apelantica je navela da je Osnovni sud propustio da u pozivu za ostavinsku raspravu navede i njenu kći, te zatražila uputu kome može da se obrati u vezi sa smrtovnicom za preminulog supruga jer je proglašen mrtvim 26. novembra 1996. godine a umro je u Danskoj 3. avgusta 2007. godine. U dopuni apelacije od 7. februara 2012. godine apelantica je istakla da je advokatu M.M. potpisala praznu punomoć a radi razrješenja problema sa smrtovnicom preminulog supruga, a da je „on posle pisao šta je htio“, odnosno da je prevario. Nadalje, ukazala je da ona i nasljednici traže samo da se zemlja „ograniči“ i da ne žele nikakvu ostavinsku raspravu, te najzad da je zemlja vlasništvo 1/1 njenog supruga. Najzad, apelantica je ukazala da je u pozivu za ostavinsku raspravu zakazanu za 22. decembar 2011. godine izostavljena njena kći.

14. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 18. januara 2012. godine istakao da je apelantica automatskim načinom vođenja spisa evidentirana samo u predmetu broj 77 0 O 009455 08 O koji predstavlja ostavinski postupak iza umrlog K.B., da je postupak pokrenut od strane advokata M.M. kom je apelantica izdala punomoć, te da na zakazana ročišta niko nije dolazio niti je traženo zakazivanje ročišta. Nadalje, ukazano je da je u predmetu broj 77 0 V 011043 06 V (uređenje međa), koji je završen i arhiviran, donijeta odluka 22. maja 2009. godine koja je pravosnažna od 15. jula 2009. godine. Osnovni sud je 14. februara 2013. godine Ustavnom sudu dostavio rješenje broj 77 0 V 011043 06 V od 22. maja 2009. godine kojim se apelanticin zahtjev za uređenje međa odbacuje kao neuredan.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

16. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

17. Iako se apelantica (u apelaciji te kasnijim brojnim dopunama) pozvala na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju a zbog nedonošenja odluke u postupku koji je pokrenula radi razgraničenja međa, Ustavni sud smatra da apelanticini navodi ukazuju na kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u „razumnom roku“, te će, stoga, Ustavni sud predmetnu apelaciju ispitati u odnosu na segment prava na pravično suđenje koji se odnosi na donošenje odluke u „razumnom roku“. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da je apelantica je uložila apelaciju 26. jula 2010. godine, a iz odgovora Osnovnog suda proizilazi da je ovaj postupak (razgraničenje međa) u vrijeme podnošenja apelacije već bio okončan rješenjem broj 77 0 V 011043 06 V od 22. maja 2009. godine. Apelantici je odgovor Osnovnog suda sa navedenom informacijom dostavljen 27. januara 2012. godine. Apelantica u dopuni apelacije od 7. februara 2012. godine, uloženoj nakon dostavljanja odgovora Osnovnog suda, nije osporila navod da je postupak po njenom zahtjevu za razgraničenje međa okončan. Shodno navedenom, Ustavni sud je zaključio da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3155/10 (Z. B.) | Sudska praksa | Aktio