Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-95/13 (Demokratska narodna zajednica Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 13. 03. 2013.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 11. EK i član II/3.i) Ustava BiH (Sloboda okupljanja i udruživanja)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izbori
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-95/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 03. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine, u predmetu broj AP 95/13, rješavajući apelaciju Demokratske narodne zajednice Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Demokratske narodne zajednice Bosne i Hercegovine podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 011555 12 Iž od 6. novembra 2012.

godine i Rješenja Centralne izborne komisije broj 05-1-07-5-1360/12 od 28. oktobra 2012. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Demokratska narodna zajednica Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica), čije je sjedište u Velikoj Kladuši, podnijela je 7. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 011555 12 Iž od 6. novembra 2012. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-1-07-5-1360/12 od 28. oktobra 2012. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za izdavanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio CIK-u da ne uništava glasačke listiće i drugi materijal vezan za biračka mjesta koja su predmet apelacije do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

2. Rješenjem CIK-a broj 05-1-07-5-1360/12 od 28. oktobra 2012. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića unutar kandidatske liste apelantice za Općinsko vijeće Cazin, na biračkim mjestima 002A011, 002A012, 002A013, 002A015, 002A053, 002A031B, 002A033A, 002A033B, 002A038, 002A052, 002A058A i 002A058B u Osnovnoj izbornoj jedinici Cazin. Apelantica je u zahtjevu navela da je došlo do netačnog prebrojavanja glasova unutar kandidatske liste za Općinsko vijeće Cazin, tako da upisani i objavljeni pojedinačni glasovi po kandidatima ne odgovaraju stvarnom stanju, što je posljedica «izbornog inžinjeringa i krađe glasova». U svrhu dokazivanja «izborne prevare», apelantica je prikupila izjave 154 glasača koji su izjavili da su na svojim biračkim mjestima glasali za Aliju Beširevića. Nakon što je utvrdila da je apelantičin zahtjev blagovremen, dozvoljen i izjavljen od ovlaštene osobe, CIK je ocijenila da je zahtjev za ponovno brojanje glasova neosnovan. Naime, kako je dalje navedeno, izjave birača koje su dostavljene uz zahtjev nisu mogle biti prihvaćene kao dokazno sredstvo zbog povrede tajnosti glasanja. Odredbom člana 44. stav 2. Pravilnika o načinu provođenja izbora u BiH («Službeni glasnik BiH» br. 37/10, 71/10. 22/11 i 61/12, u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da nijedno lice ne smije ometati birača koji ispunjava glasačke listiće, niti smije tražiti od njega bilo kakve informacije o tome za koga želi glasati, za koga glasa ili za koga je glasao, niti smije sprečavati ili pokušati spriječiti nekoga u ostvarivanju njegovog biračkog prava. Osim toga, CIK je apelantičin zahtjev razmatrala i u smislu odredbe člana 5.30. Izbornog zakona BiH u kojem je navedeno da u zahtjevu za ponovno brojanje glasova moraju biti navedene činjenice koje opravdavaju ponovno brojanje, uključujući članove zakona koji nisu ispoštovani ili su povrijeđeni. Razmatrajući apelantičin zahtjev, CIK je utvrdila da apelantica nije tačno navela činjenice koje opravdavaju ponovno brojanje glasova, izuzev što je istakla sumnju da je došlo do izborne krađe, što dokazuje da su navodi paušalni i proizvoljni, te samim tim i neosnovani. Osim toga, apelantica ničim nije dokazala da su na biračkim mjestima učinjene povrede odredaba Izbornog zakona BiH Na osnovu navedenog, CIK je ocijenila da ne postoje opravdani razlozi za ponovno brojanje u smislu odredbe člana 5.30. stav 4. tačka 2, kao i da navodi izneseni u zahtjevu ne ukazuju na povredu Izbornog zakona BiH koji bi opravdali ponovno brojanje glasačkih listića.

3. Sud BiH je Rješenjem broj S1 3 Iž 011555 12 Iž od 6. novembra 2012. godine odbio apelantičinu žalbu izjavljenu protiv Rješenja CIK-a broj 05-1-07-5-1360/12 od 28. oktobra 2012. godine. Apelantica je u žalbi istakla da CIK nije pravilno ocijenila predložene dokaze, odnosno izjave glasača, i da nije u dovoljnoj mjeri ocijenila opravdanost zahtjeva za ponovno brojanje glasačkih listića, budući da se i po službenoj dužnosti može narediti ponovno brojanje glasačkih listića ako je očigledno došlo do povrede zakona i kada ta povreda utječe na dodjelu mandata. CIK je u odgovoru na žalbu predložila da se žalba odbije kao neosnovana. Ispitujući pobijanu odluku CIK-a, Apelaciono odjeljenje Suda BiH je zaključilo da žalba nije osnovana, jer iz stanja u spisu proizlazi da je CIK na pravilan i zakonit način utvrdila da apelantica uz zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića nije priložila dokaze koji bi opravdali ponovno brojanje glasačkih listića. U rješenju je ponovljeno da izjave birača koje je dostavila apelantica nisu prihvatljive kao dokazno sredstvo u smislu člana 44. stav 2. Pravilnika, a osim toga, apelantica nije navela ni činjenice koje bi opravdale ponovno brojanje glasačkih listića (član 5.30. stav 5. Izbornog zakona BiH), jer je apelantičina izjava da je na biračkim mjestima učinjena povreda odredaba Izbornog zakona BiH, koja je potkrijepljena izjavama birača, paušalna i ne može se smatrati validnim dokazom u smislu navedene odredbe Izbornog zakona BiH.

4. Apelantica smatra da su joj rješenjima Suda BiH i CIK-a povrijeđena prava zagarantovana odredbama člana I/2, II/4. i II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine, što odgovara čl. 14. i 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da su nakon provedenih općinskih izbora održanih u oktobru 2012. godine, zbog sumnje u favoriziranje pojedinih kandidata unutar liste, pristupili sakupljanju izjava glasača i utvrdili da izbori nisu provedeni na zakonit način. Izjave glasača pisane su, kako je dalje navedeno, na inicijativu i isključivo dobrom voljom glasača, te je nakon tako sakupljenih izjava postalo jasno da građane predstavljaju vijećnici koji nemaju mandat građana. Pravilnik na kojem su CIK i Sud BiH utemeljili pobijana rješenja odnosi se, kako je dalje istakla apelantica, na postupanje organa i tijela na sam dan izbora, čin glasanja i obaveze biračkih odbora u pogledu osiguranja uvjeta za tajno glasanje u prihvatljivom ambijentu. Smatra da Pravilnik nije povrijeđen, jer od birača nije traženo da se izjašnjavaju o tome za koga su glasali, ali je odbijanjem da se ponovno izvrši brojanje glasačkih listića došlo do narušavanja personalnog sastava organa koji su birani. Takvim postupanjem birači potpisnici izjava dovedeni su u neravnopravan tretman u odnosu na ostale birače a time i kandidati na listi da imaju jednaku mogućnost da budu birani i izabrani. Apelantica je predložila da Ustavni sud, zbog posebnosti apelacije i mogućnosti uništavanja dokaza, donese privremenu mjeru kojom će se naložiti CIK-u da do okončanja postupka pred Ustavnim sudom ne smije uništavati listiće i drugi materijal vezan za biračka mjesta koja su predmet apelacije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud dalje, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se apelacija podnosi očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima Suda BiH i CIK-a povrijeđeno pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud primjećuje da apelantica nije jasno navela u čemu se ogleda povreda ovih prava ali s obzirom na to da se radi o izbornim pravima, Ustavni sud zaključuje da se apelantica žali da joj je povrijeđeno pravo iz člana 25. tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Pakt), kojim je regulisano da svaki građanin ima pravo i mogućnost da bez ikakve diskriminacije i bez neosnovanih ograničenja bira i da bude biran na povremenim, istinskim, opštim, jednakim i tajnim izborima, koji obezbjeđuju slobodno izražavanje volje birača. Članom 26. Međunarodnog pakta je regulisano da su sva lica jednaka pred zakonom i da imaju pravo bez ikakve diskriminacije na podjednaku zaštitu zakona u smislu da zakon mora da zabranjuje svaku diskriminaciju i da obezbijedi svim licima podjednaku i uspješnu zaštitu protiv svake diskriminacije. Stoga, imajući u vidu i apelantičino pozivanje na čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da apelantica smatra da je diskriminisana u vezi sa ostvarivanjem izbornih prava na način da su CIK i Sud BiH, odbijanjem zahtjeva za ponovno brojanje glasačkih listića, pogrešno utvrdili činjenice i pogrešno primijenili materijalno pravo.

8. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su CIK i Sud BiH, nakon provedenog postupka i utvrđivanja činjeničnog stanja, odbili apelantičin zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića, pri čemu su u obrazloženju osporenih odluka naveli relevantne odredbe materijalnopravnih propisa i dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje. Naime, CIK i Sud BiH su u obrazloženju osporenih odluka naveli razloge zbog kojih apelantičini navodi nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Apelantičina tvrdnja da je na biračkim mjestima učinjena povreda odredaba Izbornog zakona BiH, potkrijepljena izjavama birača kao dokaznim sredstvom, ocijenjena je paušalnom, jer se izjave birača nisu mogle prihvatiti kao dokazno sredstvo zbog povrede tajnosti glasanja (član 44. stav 2. Pravilnika). Ustavni sud ne nalazi nikakvu proizvoljnost u smislu da je u apelantičinom slučaju CIK postupala drugačije u odnosu na druge u identičnoj situaciji. Imajući u vidu izneseno, kao i dokumentaciju predočenu Ustavnom sudu, proizlazi da nema ništa što ukazuje da je apelantica u identičnoj situaciji drugačije tretirana u odnosu na druga lica, odnosno da se radi o diskriminaciji na bilo kakvoj osnovi, kako je to navedeno odredbama čl. 25. i 26. Pakta, člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

9. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije i Pakta koja bi trebalo meritorno ispitati.

10. U pogledu apelantičinih navoda da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da se ovo pravo odnosi na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima i sadrži razradu prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja s drugima, te da se, također, ne može primijeniti na konkretan slučaj. S obzirom na to da osporenim odlukama nije odlučivano o apelantičinom pravu na mirno okupljanje, niti udruživanje sa drugima, već o zahtjevu za ponovno brojanje glasova unutar kandidatske liste, Ustavni sud zaključuje da apelantica nema opravdan zahtjev u vezi sa ovim pravom, odnosno predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje tog prava zaštićenog Ustavom i Evropskom konvencijom, te se, budući da osporene odluke ne pokreću pitanja povrede prava iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, i ovi apelantičini navodi moraju odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantičinog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-95/13 (Demokratska narodna zajednica Bosne… | Sudska praksa | Aktio