Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-987/10 (B. Š. i M. Š.)

Odluka donesena 13. 03. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Invalidnina
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-987/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 03. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine, u predmetu broj AP 987/10, rješavajući apelaciju Bože Šupete i Marine Šupeta, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bože Šupete i Marine Šupeta podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 000175 09 U od 19. februara 2010. godine i Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Banja Luka - Odjeljenja za upravne poslove Bileća broj 03/4-562-993-3/98 od 27. oktobra 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Božo Šupeta i Marina Šupeta (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Foče, koje zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnijeli su 19. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 000175 09 U od 19. februara 2010. godine i Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Banja Luka - Odjeljenja za upravne poslove Bileća (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 03/4-562-993-3/98 od 27. oktobra 2009. godine.

2. Rješenjem Odjeljenja za opštu upravu Opštine Foča (u daljnjem tekstu. Odjeljenje za opštu upravu) broj 03-562-29/93 od 9 septembra 2009. godine apelantima je priznat status članova porodice poginulog borca i pravo na porodičnu invalidninu po osnovu oca Novice Šupete, poginulog borca Vojske Republike Srpske, u mjesečnom iznosu od 80% od osnovice počev od 1. maja 2008. godine. Ovim rješenjem je zamijenjeno Rješenje Odjeljenja za opštu upravu broj 03- 562-29/93 od 13. decembra 2004. godine.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Odjeljenje za opštu upravu, postupajući po službenoj dužnosti, donijelo rješenje o prevođenju prava na porodičnu invalidninu na osnovu člana

126. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 55/07 i 59/08, u daljnjem tekstu: Zakon o pravima boraca). Izvršenim uvidom u raspoloživu dokumentaciju utvrđeno je da je Rješenjem Odjeljenja za opštu upravu broj 03-562-29/93 od 13. decembra 2004. godine apelantima priznat status člana porodice poginulog borca i pravo na porodičnu invalidninu po osnovu oca koji je poginuo kao borac Vojske Republike Srpske, te je konstatovano da su ispunjeni uslovi za prevođenje i priznavanje statusa člana porodice poginulog borca i prava na porodičnu invalidninu apelantima kao djeci poginulog borca u skladu sa članom 60. stav 1. tačka 1. i članom 61. stav 2. Zakona o pravima boraca, dok je iznos invalidnine određen u skladu sa čl. 17. i 63. stav 1. navedenog zakona. Početak primjene prava na porodičnu invalidninu je određen u skladu sa članom 36. stav 2. Zakona o pravima boraca dok je prevođenje rješenja izvršeno u skladu sa članom 126. stav 2. tačka 3. istog zakona.

4. Ministarstvo je u postupku vršenja revizije Rješenja Odjeljenja za opštu upravu broj 03-562- 29/93 od 9. septembra 2009. godine primjenom člana 95. stav 4. i člana 96. st. 1. i 2. Zakona o pravima boraca i ovlaštenja broj 16-01-051-89-6/09 od 5. maja 2009. godine donijelo Rješenje broj 03/4-562-993-3/98 od 27. oktobra 2009. godine kojim je ukinuto Rješenje Odjeljenja za opštu upravu broj 03-562-29/93 od 9. septembra 2009. godine i odbijen kao neosnovan zahtjev apelanata za priznavanje statusa člana porodice poginulog borca i pravo na porodičnu invalidninu. U obrazloženju rješenja Ministarstva je navedeno da protiv prvostepenog rješenja nije izjavljena žalba pa je ono, u skladu sa članom 95. stav 1. Zakona o pravima boraca, dostavljeno Ministarstvu na reviziju. U postupku revizije je utvrđeno da je prvostepeni organ pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Članom 11. stav 1. Zakona o pravima boraca propisano je da je porodica poginulog borca porodica lica koje je poginulo, umrlo ili je nestalo pod okolnostima iz člana 2. st. 1. do 3. navedenog zakona, ili je umrlo od posljedica rana, povreda, ozljeda ili bolesti zadobijenih pod tim okolnostima u roku od godinu dana od dana nastanka oštećenja organizma. Iz navedene odredbe zakona slijedi da je za priznavanje statusa porodice poginulog borca potrebno da budu kumulativno ispunjena dva uslova. Prvi uslov je da je lice po osnovu koga članovi porodice ostvaruju pravo bilo borac i da je njegovo stradanje nastupilo u vršenju vojne službe, odnosno dužnosti kako je to predviđeno članom 2. st. 1. do 3. Zakona. Činjenica angažovanja borca utvrđuje se na osnovu uvjerenja nadležnog organa propisanog u članu 84. stav 1. Zakona o pravima boraca, dok se činjenica, odnosno okolnost stradanja borca utvrđuje na osnovu uvjerenja nadležne vojne jedinice ili ustanove iz člana 87. istog zakona. U konkretnom slučaju Ministarstvo je utvrdilo da je prvostepeno rješenje doneseno u postupku prevođenja prema članu 126. stav 1. Zakona o pravima boraca, a stavom 4. istog člana propisano je da će nadležni organ ukinuti ili izmijeniti prvostepeno rješenje ukoliko su status i pravo priznati suprotno propisima na osnovu kojih su doneseni. Uvidom u spise predmeta Ministarstvo je utvrdilo da prvostepeni organ nije postupio prema odredbi člana 126. stav 4. Zakona o pravima boraca, jer iz dokumentacije slijedi da je otac apelanata u vrijeme stradanja bio pripadnik Vojske Republike Srpske, ali da nije vršio vojnu dužnost, već da se nalazio na odobrenom odsustvu iz jedinice, na temelju čega je zaključilo da nisu ispunjeni uslovi predviđeni zakonom da se njegovoj djeci prizna status porodice poginulog borca ni pravo na porodičnu invalidninu.

5. Okružni sud je Presudom broj 15 0 U 000175 09 U od 19. februara 2010. godine, rješavajući u upravnom sporu po tužbi apelanata protiv Rješenja tuženog Ministarstva broj 03/4-562-993-3/98 od 27. oktobra 2009. godine, tužbu apelanata odbio kao neosnovanu.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama navoda tužbe i odgovora na tužbu, stanja spisa predmeta, te pazeći po službenoj dužnosti na odredbe iz člana 30. stav 2. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“ broj 109/05, u daljnjem tekstu: ZUS), Okružni sud je odlučio kao u izreci presude. Naime, iz Uvjerenja VP 7141 Srbinje broj 05/22-267 od 4. decembra 1994. godine i Uvjerenja Opštine Foča - Odjeljenja za opštu upravu broj 04-835-1-461/09 od 24. augusta 2009. godine slijedi da je otac apelanata učestvovao u jedinicama Vojske Republike Srpske i bivše SFRJ u periodu od 8. aprila do 16. juna 1992. godine, pa je nesporno da je bio borac u smislu člana 2. st. 1. do 3. Zakona o pravima boraca. Iz Uvjerenja VP 7141 Foča broj 05-1/349 od 9. aprila 1993. godine, kojim je opisan način stradanja oca apelanata da je „zbog ograničenja sposobnosti za vojnu službu, raspoređen na dežurstva i straže na gradskom području, da je u noći 13/14. juna 1992. godine bio na dužnosti stražara kod preduzeća „Temika“ Foča, tako da je 14. juna 1992. godine bio slobodan i otišao na odmor. Tog dana je autom krenuo u selo Sokola kod Miljevine s namjerom da iz sela izbavi strica i strinu koji su bili stari ljudi. Od Miljevine prema selu Sokola se kretao iza vojnog kamiona, ali zbog kiše i lošeg puta, nije mogao dalje i ostao je nedaleko od sela. Dalje, prošao je pored kamiona i na oko 100 metara ispred je naišao na PT minu, od koje eksplozije je na licu mjesta poginuo“. Prema tome, do raspoređivanja u radnu jednicu otac apelanata je bio borac Drugog bataljona TG Foča a iz sadržaja navedenog uvjerenja Okružni sud je zaključio da otac apelanata nije stradao pod okolnostima predviđenim članom 11. Zakona o pravima boraca, što isključuje pravo apelanata na ostvarivanje statusa porodice poginulog borca i prava na porodičnu invalidninu, jer, kako je već navedeno, za priznavanje statusa porodice poginulog borca potrebno je da budu kumulativno ispunjena oba uslova, da je lice na osnovu koga članovi porodice ostvaruju pravo na status porodice poginulog borca bio borac, što je u konkretnom slučaju nesporno, i da je njegovo stradanje nastupilo vršenjem vojne službe, odnosno dužnosti kako je to predviđeno članom 2. st. 1. do 3. Zakona o pravima boraca, što u konkretnom slučaju očigledno nije. Stoga, prema mišljenju Okružnog suda, drugostepeni organ je pravilno postupio kada je u postupku revizije postupio prema odredbi člana 126. st. 1. i 4. Zakona o pravima boraca, kojom je propisano da će nadležni organ ukinuti ili zamijeniti prvostepeno rješenje ukoliko su status i pravo priznati suprotno navedenim odredbama zakona. Prema ocjeni tog suda, drugostepeni organ je o tome dao valjane i prihvatljive razloge zbog čega je tužbeni zahtjev apelanata u cijelosti odbijen kao neosnovan.

7. Apelanti su naveli da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim što navode hronologiju postupanja pred nadležnim organima uprave, ističu da je Okružni sud proizvoljno primijenio odredbe Zakona o pravima boraca, jer smatraju da nije objektivno utvrdio uzročnu vezu između smrti njihovog oca u vezi sa vršenjem vojne dužnosti.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu zbog toga što su Ministarstvo i Okružni sud proizvoljno primijenili odredbe Zakona o pravima boraca. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

11. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da su Ministarstvo i Okružni sud dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe Zakona o pravima boraca, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelanti ne nude argumente kojim bi opravdali svoju tvrdnju da je na bilo koji način prekršeno njihovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, osim što su nezadovoljni ishodom konkretnog postupka. Prema tome, imajući u vidu navode apelanata, kao i stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-987/10 (B. Š. i M. Š.) | Sudska praksa | Aktio