Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-918/13 (G. O.)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-918/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP-918/13, rješavajući zahtjev Gorana Ostojića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Gorana Ostojića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Ostojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Vladimir Raosavljević advokat iz Banja Luke, podnio je 4. marta 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu. Okružni sud) broj 71 0 P 083674 12 Gž od 12. februara 2013. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 083674 10 P od 4. juna 2012. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio postupak izvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda do okončanja parnčnog postupka kojeg je apelant pokrenuo pod brojem 71 0 P 138104 12 P odnosno do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 083674 10 P od 4. juna 2012. godine usvojen je tužbeni zahtjev Predraga Pandžića i Stojanke Pandžić (u daljnjem tekstu: tužitelji) protiv apelanta, kojom je apelant obavezan da tužiteljima preda u posjed slobodan od ljudi i stvari stan u Banja Luci, u ulici Beogradska broj 11, stan broj 75 /XV, upisan u knjigu uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova - list broj 4004 k.o. Banja Luka 6 (u daljnjem tekstu: predmetni stan).
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je presudom broj 71 0 P 083674 12 Gž od 12. februara 2013. godine apelantovu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude, Okružni sud je naveo da je prvostepena presuda zasnovana na utvrđenju da su tužitelji sa TP «Malpreh» a.d. Banja Luka zaključili ugovor o otkupu predmetnog stana, da su prilikom zaključenja ugovora ovjerili potpise (Ov-10291/04) 20. jula 2004. godine i da je izvršen upis prava suvlasništva u korist tužitelja sa dijelovima od po ½. Osim toga, kako je dalje navedeno, presudom prvostepenog suda broj 71 0 P 025315 05 P od 11. febrara 2011. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 71 0 P 025315 11 Gž od 18. novembra 2011. godine odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o otkupu stana kojeg su zaključili tužitelji sa TP «Malpreh». Također je utvrđeno da je Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS odsjek Banja Luka predmetni stan dodijelio apelantu i da zadnje rješenje datira od 27. juna 2011. godine sa pravom korištenja stana do 31. decembra 2011. godine. Okružni sud smatra da je prvostepena presuda pravilna i na zakonu zasnovana jer su tužitelji otkupom predmetnog stana postali njegovi vlasnici a kako je apelant u posjedu stana stekli su pravo da od njega zahtijevaju predaju u posjed. Navodi žalbe o pravima apelanta na tom stanu, kako je dalje navedeno, nisu od uticaja na pravilnost prvostepene presude jer su tužitelji po osnovu ugovora o otkupu postali vlasnici predmetnog stana a obaveza apelanta da im stan preda u posjed postoji neovisno od toga što je imao svojstvo privremenog korisnika na istom stanu. Pitanje valjanosti ugovora o otkupu stana, kako je dalje navedeno, nije predmet konkretne parnice ali je o tome odlučeno ranije donesenim presudama kojom je odbijen zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o otkupu predmetnog stana. U tom smislu, Okružni sud je zaključio da je pravilno primijenjena odredba člana 3. stav 1. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima («Službeni glasnik RS» broj 38/03) u vezi sa odredbom člana 256. Zakona o stvarnim pravima, prema kojima vlasnik ima pravo da svoju stvar drži, njom se koristi i njom raspolaže u granicama određenim zakonom.
4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opširno iznio hronologiju događaja vezanih za ovaj spor smatrajući da su sudovi u konkretnom slučaju nepravilno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje predmeta i proizvoljno primijenili materijalno pravo. Naveo je da je tužitelju Predragu Pandžiću predmetni stan dodijeljen 1998. godine a da je ugovor o otkupu zaključen tek 2004. godine, dakle u vrijeme kada je on s porodicom bio u posjedu stana. Akt o dodjeli stana tužitelju je po apelantovom mišljenju suprotan zakonu, zbog čega je kod Osnovnog suda pokrenuo parnični postupak kojim zahtijeva utvrđenje da je nezakonito rješenje vlasnika stana o dodjeli stana tužiteljima a slijedom toga da je nezakonit i ugovor o otkupu stana. S tim u vezi je naveo da su sudovi koji su donijeli pobijane presude trebali prekinuti postupak radi predaje u posjed do pravosnažnog okončanja postupka kojeg je on tužbom pokrenuo. Apelant je iz tog razloga zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi zabranio tužiteljima da preduzimaju bilo kakve aktivnosti kojima bi se promijenilo postojeće stanje na stanu i da se odloži postupak izvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda do donošenja odluke o apelaciji odnosno do pravosnažnog okončanja parnice koju je pokrenuo.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga je neophodno posebno obrazložiti i dokazati zašto se traži donošenje privremene mjere.
8. Apelant zahtjevom za donošenje privremene mjere traži «održavanje postojećeg stanja» na predmetnom stanu odnosno odlaganje izvršenja pravosnažne presude, koja je za apelanta sporna i nezakonita. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da osim navoda koji se tiču merituma apelacije, apelant nije naveo razloge niti dokaze iz kojih bi proizlazila potreba da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po sudskoj odluci koja je konačna i izvršna. Nadalje, ovako postavljen apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere se u svojoj suštini svodi na donošenje odluke o meritumu predmeta, o čemu Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može odlučivati jer bi u suprotnom prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić