Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-158/10 (S. K.)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-158/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 158/10, rješavajući apelaciju Seada Kazazića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Seada Kazazića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 00 1532 09 Gž od 16. decembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 001532 05 P od 4. maja 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Sead Kazazić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa zajednička advokatska kancelarija Kebo & Guzin, advokati iz Mostara, podnio je 12. januara 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 00 1532 09 Gž od 16. decembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 001532 05 P od 4. maja 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 001532 05 P od 4. maja 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 00 1532 09 Gž od 16. decembra 2009. godine, utvrđena je obaveza Grada Mostara (u daljem tekstu: tuženik) da isplatiti apelantu na ime razlike isplaćenog i pripadajućeg regresa za godišnji odmor za vremenski period od 2002. do 2007. godine, novčane iznose navedene u izreci, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23. januara 2009. godine, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 842,40 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Istom presudom, odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelanta kojim je tražio da mu se isplati razlika između isplaćene i pripadajuće plaće u iznosu od 4.995,40 KM za periode od 25. avgusta 2004. godine do 1. januara 2007. godine, sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Iz apelacije proizilazi da je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 00 1532 09 Gž od 16. decembra 2009. godine, Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud), te nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
8. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/05) glasi:
Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.
1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.
3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
4) zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»
9. Apelanti odlučuju koji će efektivni pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić