Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-180/10 (M. M.)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-180/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 180/10, rješavajući apelaciju Mehmeda Mehinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Mehinovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Kžk-
09-000011 od 15. decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmed Mehinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 14. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Kžk-09-000011 od 15. decembra 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-K-07-
0000284 od 15. juna 2009. godine, Asmir Numanović i Rusmir Kurtić (u daljnjem tekstu: prvooptuženi i drugooptuženi) su oglašeni su krivim, te primjenom odredbi čl. 43. i 49. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) osudio i to prvooptuženog za krivično djelo teška tjelesna ozljeda iz člana 172. stav 1. KZ FBiH na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a drugoptuženog za krivično djelo laka tjelesna ozljeda iz člana 173. stav 1. KZ FBiH na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Istom presudom optuženi su obavezani da solidarno plate troškove krivičnog postupka, paušal sudu, te je apelant kao oštećeni sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen na parnični postupak.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Kžk-09-000011 od 15. decembra 2009. godine, optuženi su na osnovu člana 299. tačka a) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) oslobođeni od optužbe da su počinili krivična djela bliže opisana u presudi prvostepenog suda. Istom presudom je apelant, kao oštećeni, upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva, dok je u pogledu troškova postupka odlučeno da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
4. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo život iz člana II/3.a) i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
6. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. U pogledu apelantovih navoda da mu je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
7. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećeg lica, te da se apelant ne žali na sudske odluke o njegovoj krivici, već se u istim pojavljuje u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
8. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant se također žali i na povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je obaveza zaštite prava na život pokrenuta kod nezakonitog lišenja života, dok se u konkretnom slučaju ne radi o lišenju života, nego su prvooptuženi i drugooptuženi oslobođeni optužbe da su apelantu, kao oštećenom nanijeli laku, odnosno tešku tjelesnu ozljedu. Osim toga, apelant ne nudi relevantne činjenice i dokaze koje bi mogle opravdati tvrdnju da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na život u smislu člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na život, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić