Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1871/10 (S. H.)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1871/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 1871/10, rješavajući apelaciju Senije Huskić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senije Huskić podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 002553 10 U od 12. marta 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Senije Huskić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, podnijela je 18. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 002553 10 U od 12. marta 2012. godine.
2. Apelantica je prema navodima iz apelacije bila zaposlena u periodu od 21. decembra 1983. godine do 30. aprila 1992. godine kod poslodavca "Modex" u Doboju, kada joj je nezakonito prestao radni odnos, ali nije dobila rješenje o prestanku radnog odnosa. Prema navodima iz apelacije, apelantica je putem pošte podnijela zahtjev za ostvarivanje prava prema članu 182. (u vrijeme podnošenja član 152.) Zakona o radu Republike Srpske (prečišćeni tekst «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07, u daljnjem tekstu: ZOR RS), ali kako ni nakon više od devet godina njen zahtjev nije uzet u razmatranje, apelantica je 23. marta 2009. godine uputila urgenciju za postupanje po zahtjevu nadležnom prvostepenom organu.
3. Komisija za implemantaciju člana 182. (152.) Zakona o radu Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija), je rješavajući po zahtjevu-urgenciji apelantice donijela zaključak broj 05/5-049445/ĆN od 5. decembra 2008. godine, kojim je odbacila apelanticin zahtjev za ostvarivanja prava na otpremninu kao neuredan. U obrazloženju zaključka je navedeno da provjerom u bazi podataka koju vodi ova Komisija, u kojoj se nalaze imena svih podnosilaca zahtjeva koji su u zakonskom roku (od 16. novembra 2000. do 16. februara 2001. godine) podnijeli zahtjev za ostvarivanje prava prema članu 182. (u vrijeme podnošenja član 152.) ZOR, utvrđeno je da apelantica nije evidentirana kao podnosilac zahtjeva. Nadalje je navedeno da je 23. oktobra 2009. godine, zatraženo od apelantice da u roku od 15 dana dostavi Komisiji dokaz da je podnijela zahtjev u zakonskom roku, sa upozorenjem na posljedice u skladu sa članom 56. Zakona o općem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), ukoliko apelantica nedostavi potrebnu dokumentaciju u ostavljenom roku. Naime, kako je apelantica dostavila odgovor na dopis u kojem je istakla da dokaz o podnošenju nije sačuvala obzirom da je proteklo mnogo vremena od podnošenja zahtjeva, te izjavu pod punom krivičnom, materijalnom i moralnom odgovornošću, da je zahtjev podnijela na vrijeme, čemu Komisija nije mogla pokloniti vjeru, Komisija je odlučila kao u dispozitivu obzriom da nisu ispunjene pretpostavke iz člana 114.ZUP, a u skladu članom 56. ZUP-a.
4. Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo rada), broj 16-126-577/09 od 24. novembra 2009. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Komisije.
5. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 002553 10 U od 12. marta 2012. godine, tužba apelantice u dijelu kojom je pobijala rješenje Ministarstva rada je odbijena kao neosnovana , tužba apelantice u dijelu kojom je pobijala zaključak Komisije je odbačena.
6. Apelantica se žali da joj je zbog nepostupanja više od devet godina po njenom zahtjevu za ostvarivanje prava prema članu 182. (152.) ZOR povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom vremenskom roku, kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju rješavajući po zahtjevu-urgenciji apelantice, Komisija je donijela zaključak broj 05/5-049445/ĆN od 5. decembra 2008. godine, kojim je odbacila apelanticin zahtjev za ostvarivanja prava na otpremninu kao neuredan. Naime iz obrazloženja zaključka proizilazi da je provjerom u bazi podataka koju vodi Komisija utvrđeno da apelantica nije evidentirana kao podnosilac zahtjeva u zakonskom roku (od 16. novembra 2000. do 16. februara 2001. godine), niti je na traženje Komisije u ostavljenom roku dostavila dokaz o podnesenom zahtjevu za ostvarivanja prava na otpremninu. Nadalje, Ministarstvo rada svojim rješenjem odbilo je žalbu apelantice protiv zaključka Komisije, te protiv predhodno navedenog rješenja Ministarstva rada i zaključka Komisije apelantica je pokrenula upravni spor, koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda.
10. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je apelantica nije evidentirana u bazi podataka Komisije kao podnosilac zahtjeva koji je u zakonskom roku (od 16. novembra 2000. do 16. februara 2001. godine) podnio zahtjev za ostvarivanje prava prema članu 182. (u vrijeme podnošenja član 152.) ZOR, niti je dokazala bilo kojim materijalnim dokazom (potvrdom pošte o slanju tog zahtjeva prvostepenom oragnu preporučenom pošiljkom ili pečatom prvostepenog organa o neposrednoj predaji takvog zahtjeva) da je isti podnijela. Pri tome Ustavni sud zapaža da su nadležni organi u svojim odlukama odgovarajuće obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić