Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3730/10 (S. Š. i Agencija za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3730/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 3730/10, apelacije Smaje Šatora i Agencije za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Smaje Šatora i Agencije za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo, podnesen protiv zaključka Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 26. oktobra 2009. godine (objavljen u Biltenu sudske prakse br.1-2, januar-decembar 2009. godine), akata Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 215033 11 R, broj 070 0 Grl-11- 000430, broj 070 0 Grl-11-000431, broj 070 0 Grl-11-000432, broj 070 0 Grl-11-000437, broj 070 0 Grl-11-000438, broj 070 0 Grl-11- 000439, broj 070 0 Grl-11-000444, broj 070-0-Su-12-000209, broj 070 0 Grl-12-0002, broj 070 0 Grl-12-0006, broj 070 0 Grl-12-0007, broj 070 0 Grl-11-000446, broj 41 0 Ps 009341 11 Rev, akta Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 027397 10 Pz, akata Općinskog suda u Goraždu broj 45 0 Ps 011515 09 Ps, broj 45 0 P 009611 08 P, akata Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 902008 05 Ps, broj 58 0 Ps 902009 05 Ps, broj 58 0 Ps 902011 05 Ps, broj 58 0 Ps 902012 05 Ps, broj 58 0 Ps 902013 05 Ps, akta Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 070321 Op P i akata Općinskog suda u Visoko broj 041-0-Su-12-000279, broj 041-0-Su-12-000283, broj 041-0-Su- 12-000305, broj 041-0-Su-12-000306, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Smajo Šator i Agencija za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, podnijeli su u periodu od 30. augusta 2010. godine do 3. aprila 2012. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv akata Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud) zaključka Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 26. oktobra 2009. godine (objavljen u Biltenu sudske prakse br.1-2, januar-decembar 2009. godine), akata Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 215033 11 R, broj 070 0 Grl-11-000430, broj 070 0 Grl-11- 000431, broj 070 0 Grl-11-000432, broj 070 0 Grl-11-000437, broj 070 0 Grl-11-000438, broj 070 0 Grl-11-000439, broj 070 0 Grl-11-000444, broj 070-0-Su-12-000209, broj 070 0 Grl-12-0002, broj 070 0 Grl-12-0006, broj 070 0 Grl-12-0007, broj 070 0 Grl-11-000446, broj 41 0 Ps 009341 11 Rev, akta Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 027397 10 Pz, akata Općinskog suda u Goraždu broj 45 0 Ps 011515 09 Ps, broj 45 0 P 009611 08 P, akata Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 902008 05 Ps, broj 58 0 Ps 902009 05 Ps, broj 58 0 Ps 902011 05 Ps, broj 58 0 Ps 902012 05 Ps, broj 58 0 Ps 902013 05 Ps, akta Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 070321 Op P i akata Općinskog suda u Visoko broj 041-0-Su-12-000279, broj 041-0-Su-12-000283, broj 041-0-Su-12- 000305, broj 041-0-Su-12-000306.
2. S obzirom da su apelanti u periodu od 30. augusta 2010. godine do 3. aprila 2012. godine Ustavnom sudu dostavili veliki broj podnesaka koje su označili kao apelacije, Ustavni sud je u cilju racionalizacije postupanja po navedenim podnescima/apelacijama, a usljed njihovog masovnog priliva, odlučio sve podneske/apelacije koje apelanti dostave u jednom danu zavesti pod jedan poslovni broj, odnosno kao jednu apelaciju, pa je tako u predmetu broj AP 3730/10 Ustavnom sudu dostavljen 1 podnesak, u predmetu broj AP 154/12 Ustavnom sudu je dostavljeno 15 podneska, u predmetu AP 1236/12 Ustavnom sudu su dostavljena 12 podneska. Iz prethodno navedenog prozlazi da je Ustavnom sudu ukupno dostavljeno 28 podnesaka koji su evidentirani kao 3 apelacije.
3. Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 3730/10, AP 154/12 i AP 1236/12 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3730/10. Ukupno su spojene 3 apelacije.
4. Podnesci/apelacije koje su apelanti u tako velikom broju dostavili Ustavnom sudu se sastoje od jednog lista papira, na kojima su apelanti navodeći osporeni akt označili samo organ koji je donio odluku i broj te odluke, bez preciziranja o kojoj se vrsti odluke radi (da li je to presuda, rješenje, i sl.), odnosno bez navođenja datuma kada je odluka donesena, osim u predmetu broj AP 3730/10 u kojem je kao osporeni akt naveden zaključak Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 26. oktobra 2009. godine (objavljen u Biltenu sudske prakse br.1-2, januar-decembar 2009. godine).
5. Dalje, apelanti su određeni broj podnesaka dostavljali više puta, odnosno u tim su podnescima osporili iste akte.
6. Apelanti su u svakom od podnesaka/apelacija naveli da će dopunu «apelacije» dostaviti naknadno, no do dana donošenja ove odluke Ustavnom sudu nije dostavljena niti jedna dopuna navedenih podnesaka/apelacija. Apelanti u navedenim podnescima/apelacijama nisu Ustavnom sudu ponudili bilo kakvo obrazloženje zašto su osporene odluke i eventualnu ostalu dokumentaciju bili spriječeni dostaviti uz podneske/apelacije koje su dostavili Ustavnom sudu, nisu naveli ni za koje odredbe Ustava i/ili međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini smatraju da su povrijeđeni aktima koje osporavaju, niti su naveli činjenice i dokaze na kojima te podneske/apelacije zasnivaju. Nadalje, apelanti u apelacijama, između ostalog, zahtjevaju «da iz postupka po [ovim] apelacijama budu izuzeti članovi zeleno-crne (S.PALAVRIĆ i M. ĆEMAN) - crveno-crnje (M. TADIĆ i V. GALIĆ) – crno-najcrnje (M. SIMOVIĆ i K. SIMIĆ) kolacije, a iz razloga provođenja opće diskriminacije, nasilja i terora nad [apelantima...]».Također, apelanti su naveli da dostavljaju [Ustavnom] sudu ove podneske u skraćenom obliku, «a kao rezime anti-diskriminacijske tužbe [...] na način da će podnesak biti korišten kao dokaz koji će dostaviti Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu u kontekstu dokazivanja u postupcima pred [Ustavnim] sudom tvrdnje o nedjelotvornosti apelacija Ustavnom sudu BiH, kao i svih drugih pravnih lijekova/sredstava pred svim domaćim sudovima [...].U kontekstu navedenog, [apelant] smatra očiglednim da takvo stanje jeste snošenje posljedica diskriminacije [...] kojoj su (kao i pravnom nasilju i teroru) izloženi od strane Ustavnog suda BiH. Pored toga, apelant ističe da je «upravo to [...] uzrok i razlog koji za posljedicu ima konjuracije, odnosno urotu i harangu na svim mogućim sudovima (zbog «jaranskog sudovanja» sudija od kojih su mnogi bili pripadnici profašistički orijentiranih «stranaka» odnosno pokreta – a što posebno teške posljedice za nas proizvodi zbog postojanja takvog stanja stvari kod nekih takozvanih sudija Ustavnog suda BiH)».
7. Apelanti su prije podnošenja ovih apelacija, u nekoliko navrata podnosili iste ili slične apelacije/podneseke Ustavnom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud 28. septembra 2012. godine u plenarnom sazivu, donio je Odluku o dopustivosti AP 2319/11 (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je apelacije odbacio zbog toga što su apelanti zloupotrijebili pravo na podnošenje apelacije. U obrazloženju citirane odluke Ustavni sud je, između ostalog, naveo da podsjeća da je u svojoj odluci, broj AP-916/10 od 8. decembra 2010. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), razmatrajući apelaciju istog apelanta, u identičnom činjeničnom i pravnom osnovu, zaključio da je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije. Razlozi dati u navedenoj odluci Ustavnog suda u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke, Ustavni sud poziva na cjelokupno obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci (tačka 10) između ostalog istakao da «postupanje apelanata na navedeni način ne upućuje na postojanje stvarne namjere da u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom ostvare zaštitu svojih ustavnih prava, [te da] se takvim ponašanjem apelanta Ustavnom sudu stvara nepotreban posao inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom zaštite ustavnih prava apelanata».
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
9. Ustavni sud zapaža da su apelanti prije podnošenja ovih apelacija, u nekoliko navrata podnosili iste ili slične apelacije/podneseke Ustavnom sudu, ta da su te apelacije Odlukama o dopustivosti broj AP-916/10 od 8. decembra 2010. godine i broj AP 2319/11 od 28. septembra 2012. godine, odbačene kao nedopuštene, zbog toga što je, apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.
10. Ustavni sud primjećuje da se predmetne apelacije odnose na isto pitanje na koje su se odnosile ranije apelacije, jer apelant ovom apelacijom na isti način osporava iste akte koje je osporavao i u predhodnim apelacijama. Shodno tome, Ustavni sud primjećuje da se apelacije odnose na ista pitanja na koja su se odnosile i ranije apelacije o kojima Ustavni sud 28. septembra 2012. godine u plenarnom sazivu, donio konačnu i obavezujuću odluku broj AP 2319/11, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić