Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4536/10 (R. N.)

Odluka donesena 10. 04. 2013.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4536/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 4536//10, rješavajući apelaciju Ranka Ninkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ranka Ninkovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 87 0 K 001002 10 Kž od 14. septembra 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću, broj 87 0 K 001002 10 Kv od 28. juna 2010. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Ranko Ninković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nanad Kovačević, advokat iz Teslića podnio je 22. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem trekstu: Okružni sud) broj 87 0 K 001002 10 Kž od 14. septembar 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 07 0 K 001002 10 Kv od 28. juna 2010. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojim bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 4536/10. od 7. novembra 2011. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za dpnošenje privremene mjere.

3. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda broj 87 0 K 001002 06 K od 15. februara 2010. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela iz člana 388. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

4. Apelant je 28. juna 2010. godine putem svog branitelja podnio zahtjev Osnovnom sudu da izrečenu kaznu zatvora zamjeni novčanom kaznom.

5. Postupajući po zahtjevu Osnovni sud je donio Rješenje broj 87 0 K 001002 06 K od 28. juna 2010. godine kojim je zahtjev u cijelosti odbijen. Obrazlažući neosnovanost zahtjeva, Osnovni sud je naveo da je odredbom člana 33. stav 2: KZ RS propisano da se izrečena kazna zatvora koja ne prelazi tri mjeseca može na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 36. st. 2. i 3. istog zakona. Navedena zakonska odredba, kako je dalje istakao Osnovni sud, propisuje mogućnost, a ne obavezu, zamjene izrečene kazne zatvora koja ne prelazi tri mjeseca novčanom kaznom i ne propisuje u kojim se slučajevima izrečena kazna zatvora može zamijeniti novčanom kaznom. U konkretnoj situaciji, Osnovni sud je ocijenio da se izrečena kazna zatvora ne treba zamijeniti novčanom kaznom iz razloga što ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe krivične sankcije koja je propisana u odredbi člana 5. stav 3. KZ RS kao i iz razloga što je izvršenje kazne zatvora neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane u članu 28. KZ RS.

6. Odlučujući o žalbi apalanta podnesenoj protiv prvostepenog rješenja Okružni sud je Rješenjem broj 87 0 K 001002 10 Kž od 14. septembra 2010. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Okružni sud je potvrđujući pravilnost prvostepenog rješenja istakao da je institut zamjene kazne zatvora novčanom kaznom iz člana 33. stav 2. KZ RS ustanovljen u korist lica osuđenih na zatvorske kazne koje ne prelaze tri mjeseca. To međutim ne znači, kako je dalje obrazloženo, da sud po automatizmu svaki zahtjev za zamjenu kazne zatvora koja ne prelazi tri mjeseca novčanom kaznom, mora prihvatiti. Naprotiv, odluka o zahtjevu prema odredbi člana 33. stav 2. KZ RS mora biti konkretizovana i zasnovana na procjeni opravdanosti svakog takvog zahtjeva i to sa stanovišta ispunjavanja svrhe kažnjavanja i krivičnih sankcija uopšte. Zanemarivanje ovih aspekata bi, prema ocjeni Okružnog suda, dovelo u sumnju svrhu izricanja krivičnih sankcija. Odlučujući kriteriji za ovu procjenu su, kako je dalje istakao Okružni sud, okolnosti koje su od značaja kako za odmjeravanje kazne tako i okolnosti koje se mogu pojaviti nakon pravosnažnosti presude koje bi mogle opravdati zamjenu izrečene zatvorske kazne novčanom kaznom. Okolnosti vezane za ličnost apelanta, njegovu invalidnost i zdravstveno stanje nisu dovele u pitanje ovakav zaključak, jer su te okolnosti po ocjeni Okružnog suda došle do izražaja u samoj kazni koja je izrečena na osnovu zakonskog minimuma.

7. Apelant u navodima apelacije ističe da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da su sudovi odlučujući o njegovom zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom morali primijeniti načelo in dubio pro reo. Naime, apelant smatra da su sudovi proizvoljno primjenjujući odredbu člana 33. stav 2. KZ RS povrijedili njegovo pravo koje mu sam zakon pruža. Prema stajalištu apelanta citirane odredbe daju mogućnost da se izrečena zatvorska kazna, koja ne prelazi tri mjeseca (novim izmjenama i dopunama KZ RS ne prelazi šest mjeseci) može na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, u smislu odredbi člana 36. st. 2. i 3. KZ RS. Jezička formulacija navedene odredbe govori da je u tom smislu potreban samo zahtjev osuđenog i da sud može zamijeniti kaznu zatvora. U konkretnom slučaju sudovi su osprenim odlukama postupili suprotno principima krivičnog zakonodavstva jer su jednu pravnu normu koja ima za cilj da osuđenom omogući zamjenu kazne zatvora u novčanu kaznu pogrešno protumačili pretvarajući postupak u ponovno preispitivanje svrhe krivične sankcije i zauzimanje slobodnih stavova o tome kada će i u kojim uslovima zahtjev prihvatiti ili odbiti.

8. Okružni sud je podneskom od 11. marta 2013. godine, odgovarajući na apelaciju, obavijestio Ustavni sud da je Osnovni sud 18. februara 2011. godine donio Rješenje broj 87 0 K 001002 11 Kv 2, koje je postalo pravosnažno, kojim je apelantu zamjenjena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca novčanom kaznom. S obzirom na navedeno Okružni sud je predložio da se apelacija odbaci kao bespredmetna.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja redovnih sudova kojima je odbijen njegovo zahtjev kojim je tražio da mu se izrečena kazna tromjesečnog zatvora zamjeni novčanom kaznom. Međutim, iz odgovora na apelaciju Okružnog suda proizlazi da je, u međuvremenu, prvosnažnim Rješenjem Osnovnog suda, broj 87 0 K 001002 11 Kv 2 od 18. februara 2011. godine, ipak udovoljeno zahtjevu apelanta na način da mu je zatvorska kazna u trajanju od tri mjeseca zamjenjena novčanom kaznom, a što je upravo i bilo sporno, pa je Ustavni sud zaključio da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmjenjenih pravnih okolnosti zbog kojih se daljnje razmatranje apelacije pokazuje bespredmetnim.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4536/10 (R. N.) | Sudska praksa | Aktio