Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-781/10 (Javno preduzeće “Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne” d.d. Mostar)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-781/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP 781/10, rješavajući apelaciju Javnog preduzeća “Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne” d.d. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Javnog preduzeća “Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne” d.d. Mostar podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 901853 08 Rev od 10. novembra 2009.
godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Javno preduzeće “Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne” d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, koju zastupa Oliver Papac, zaposlenik apelanta, podnio je 2. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Ps 901853 08 Rev od 10. novembra 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 Ps 901853 04 Ps od 28. septembra 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 Ps 901853 08 Pz od 1. aprila 2008. godine, obavezan je tužena Hercegovačka banka d.d. Mostar da apelantu, na ime duga za isporučenu električnu energiju iznos od 2.571,03 KM sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova postupka. Istom presudom apelant je odbijen sa zahtjevom preko dosuđenog.
3. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 901853 08 Rev od 10. novembra 2009. godine, revizija tužene protiv presude Kantonalnog suda broj 58 Ps 901853 08 Pz od 1. aprila 2008. godine, je uvažena i nižestepene presude preinačene, tako da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da na ovaj slučaj treba primijeniti Odluku Visokog predstavnika za BiH, broj 96/01 od 5. aprila 2001. godine («Službene novine FBiH» broj 12/01) kao lex specialis, kojom su propisana ovlaštenja Privremenog administratora za Hercegovačku banku d.d. Mostar. Naime, Visoki predstavnik u svojoj Odluci o imenovanju privremene upraviteljice (administratora) konstatuje da je imenovanje donijeto bez obzira na interne zakone i propise, te da je tačkom 14. navedene odluke propisano da se u cilju izbjegavanja bilo kakvih sumnji ili dvosmislenosti izričito propisuje da je odredbe ove odluke donio Visoki predstavnik za BiH, u skladu sa njegovim međunarodnim mandatom i da radi toga, nisu podložne jurisdikciji sudova. Nadalje, Privremeni administrator Toby Robinson donijela je odluke od 6. aprila 2001. godine, 5. aprila 2002. godine i 20. maja 2005. godine, kojima je na temelju člana
11. Odluke Visokog predstavnika za BiH blokirala depozite i druge obaveze Herecegovačke banke d.d. Mostar zatečene na računu na dan uvođenja privremene uprave. Vrhovni sud je dalje naveo da nižestepeni sudovi nisu imali nikakvog zakonskog uporišta u donošenju pobijanih odluka obzirom da su u izričitoj suprotnosti sa Odlukom Visokog predstavnika za BiH i Odlukama Privremenog adminstratora Toby Robinson. Naime, dalje u obrazloženju je navedeno da prema ovakvom stanju stvari, dok traje privremena uprava, potraživanje apelanta kao i svih ostalih učesnika iz obligaciono-pravnih odnosa u kojim je Hercegovačka banka d.d. Mostar učestvovala odnosno zasnivala, ostaju i dalje na čekanju. Kako su nižestpeni sudovi pogrešnom primjenom materijalnog prava utvrdili da je tužbeni zahtjev osnovan, to je Vrhovni sud uvažio reviziju tužene i preinačio pobijane presude.
4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. U konkretnom slučaju, apelant povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu vidi u primjeni Odluke Visokog predstavnika za BiH o imenovanju Privremenog administratora za Herecegovačku banku d.d. Mostar na njegov slučaj, a koji je svojim Odlukama blokirao depozite i druge obaveze Herecegovačke banke d.d. Mostar zatečene na računu na dan uvođenja privremene uprave.
7. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP 680/07 od 13. maja 2009. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba ). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci, s obzirom da su osporene odluke donesene isključivo na temelju odluke Visokog predstavnika, u odnosu na koje je Evropski sud zaključio da Bosna i Hercegovina nema odgovornost, zaključio da je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Isti stav je Ustavni sud zauzeo i u ostalim sličnim odlukama (vidi AP 3879/08 od 15. aprila 2009. godine, AP 1276/07 od 10. juna 2009. godine, AP 1424/07 od 16. jula 2009. godine, AP 3692/08 od 17. septembra 2009. godine, AP-1002/09 od 14. oktobra 2009. godine dostupne na www.ustavnisud.ba ).
8. Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 680/07 od 13. maja 2009. godine u cijelosti odnose i na predmetni slučaj , pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da je konkretnom slučaju apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić