Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-50/11 (S. P., I. K., S. K., E. K., L. M., R. K. i I. K.)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-50/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 50/11, rješavajući apelaciju Suade Pajazetović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Suade Pajazetović, Ibre Keserovića, Suada Keserovića, Ejuba Keserovića, Lejle Mustedanagić, Reufe Kendić i Isaka Keserovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 P 002950 02 P, u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 002950 02 P od 26. jula 2012. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 002950 02 P od 26. jula 2012. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantima Suadi Pajazetović, Ibri Keseroviću, Suadu Keseroviću, Ejubu Keseroviću, Lejli Mustedanagić, Reufi Kendić i Isaku Keseroviću, u roku tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 1.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Suada Pajazetović, Ibro Keserović, Suad Keserović, Ejub Keserović, Lejla Mustedanagić, Reufa Kendić i Isak Keserović (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Velike Kladuše, koje zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijeli su 4. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 23 0 P 002950 02 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 15. februara 2013. zatraženo godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 8. marta 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocima apelacije 14. marta 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su 5. jula 2002. godine tužbom Općinskom sudu pokrenuli parnični postupak protiv Hasana Pajazetovića, Asima Pajazetovića, Nermina Pajazetovića i Asime Veladžić (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja vsp. 16.000,00 KM.
7. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-278/02, koji je u međuvremenu presigniran u broj 23 0 P 002950 02 P.
8. Općinski sud je rješenjem broj 23 0 P 002950 02 P od 16. juna 2010. godine vratio tužbu apelantima na ispravku i dopunu. Općinski sud je u predmetnom rješenju istaknuo da ispravka treba da se sastoji u tome da apelanti u ispravljenoj tužbi pravilno navedu osnov za mjesnu nadležnost, osnov za stvarnu nadležnost, pravni osnov tužbenog zahtjeva, tačnu adresu trećetuženog i dokaze uz tužbu.
9. Apelanti su 31. augusta 2010. godine Općinskom sudu dostavili ispravku i dopunu tužbe.
10. Nakon toga, Općinski sud je Rješenjem broj 23 0 P 002950 02 P od 29. novembra 2010. godine vratio tužbu apelantima na ispravku, u pogledu označavanja tačne adrese tužene Asime Veladžić.
11. Apelanti su 6. decembra 2010. godine dostavili adresu tužene Asime Veladžić i predložili da se tuženoj, ukoliko dostava poziva ponovo bude bezuspješna, postavi privremeni zastupnik.
12. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud donio Presudu broj 23 0 P 002950 02 P od 26. jula 2012. godine.
13. Također, iz odgovora na apelaciju proizlazi da su protiv presude Općinskog suda od 26. jula 2012. godine apelanti podnijeli žalbu i da je predmet dostavljen Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na odluku po žalbi 27. septembra 2012. godine, te da prema raspoloživim informacijama o žalbi apelanata Kantonalni sud još uvijek nije odlučio. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencije). Apelanti smatraju da se radi o srednje teškom predmetu i u činjeničnom i u pravnom smislu, te da je sud mogao znatno ranije donijeti odluku. Apelanti ističu da je nedonošenjem odluke sud povrijedio njihovo pravo na suđenje u razumnom roku, zbog čega traže da Ustavni sud utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku i naloži Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak. Shodno tome, apelanti zahtijevaju da Ustavni sud obaveže Vladu Unsko-sanskog kantona da im naknadi nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja parničnog postupka u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je ukratko iznio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da je postupak okončan donošenjem presude od 27. jula 2012. godine, te da je na tu presudu podnesena žalba i da je predmet dostavljen Kantonalnom sudu na odluku po žalbi 27. septembra 2012. godine, gdje se i sada nalazi. Osim toga, Općinski sud je istaknuo da je, s obzirom da neki od tuženih borave u inostranstvu, dva puta vraćao tužbu na ispravku – dopunu, radi dostave tačne adrese tuženih, te da su tuženi putem međunarodne pravne pomoći dva puta pozivani da postave punomoćnika za prijem pismena u Bosni i Hercegovini, te kako to nisu učinili postavljen im je punomoćnik za prijem pismena u Bosni i Hercegovini, iz kojih razloga je postupak dugo trajao.
V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
17. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
22. Apelanti ukazuju da je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njihove žalbe, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu ovog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.
26. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbom Općinskom sudu 5. jula 2002. godine pokrenuli predmetni parnični postupak, da je prvostepena presuda donesena 26. jula 2012. godine i da su apelanti protiv nje podnijeli žalbu Kantonalnom sud koji još uvijek, prema stanju spisa, nije donio odluku. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od 10 godina i osam mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelanti pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.
28. Sumirajući predmetni parnični postupak Ustavni sud zapaža da su apelanti pokrenuli postupak u julu 2002. godine, da je Općinski sud nakon 10 godina od podnošenja tužbe donio presudu, da su apelanti protiv te presude podnijeli žalbu koja je zajedno sa spisom dostavljena Kantonalnom sudu 27. septembra 2012. godine o kojoj drugostepeni sud, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio. Pri tome Ustavni sud naglašava da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je rješenjima od 16. juna i 29. novembra 2010. godine vraćao apelantima tužbu na ispravku i dopunu, radi dostave tačnih adresa tuženih, te da je iz tih razloga postupak dugo trajao. Ustavni sud smatra da okolnost što su apelanti podnijeli nepotpunu i neurednu tužbu, koja nije sadržavala tačne adrese tuženih, u značajnoj mjeri utiče na dužinu predmetnog postupka. Međutim, ovaj razlog, sam po sebi, ne može predstavljati opravdanje za nedonošenje odluke povodom tužbe apelanata. U tom kontekstu, Ustavni sud podsjeća na to da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom i da, u smislu člana 10. ZPP, postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova (vidi Evropski sud, Horvat protiv Hrvatske, presuda od 26. jula 2001. godine, broj aplikacije broj 51585/99). U konkretnom slučaju, Općinski sud se ponašao upravo suprotno navedenoj odredbi tražeći uporno od apelanata da dostave tačne adrese tuženih, pri čemu sud nije ni pokušao da primijeni neke od relevantnih odredbi ZPP-a koje se odnose na dostavljanje pismena, kao što je postavljanje privremenog zastupnika za tuženog kojem je nepoznato boravište i dostavljanje pismena na oglasnoj ploči i objavljivanjem u dnevnim novinama za onog tuženog koji nije na adresi posljednjeg poznatog boravišta u Bosni i Hercegovini. Konačno, Ustavni sud zapaža da iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud, putem međunarodne pravne pomoći, pozvao tužene da postave punomoćnika za prijem pismena, a kako to nisu učinili postavljen im je punomoćnik za prijem pismena u BiH. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da Općinski sud nije djelotvorno i efikasno kontrolirao postupak u skladu s relevantnim odredbama ZPP, prebacujući tako odgovornost na apelante, te da je prvostepeni postupak trajao 10 godina, za Ustavni sud je sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o tužbenom zahtjevu apelanata je neophodno da Kantonalni sud donese odluku o žalbi, to je Kantonalnom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
30. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
31. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
32. S obzirom na to da ovaj postupak traje preko 10 godina, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, solidarno isplatiti ukupan iznos od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni postupak nije okončan ni 10 godina i osam mjeseci nakon podnošenja tužbe i predmet se nalazi pred Kantonalnim sudom na odlučivanju po žalbi. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud koji je presudu u predmetnom postupku donio nakon punih 10 godina, a da pri tome ničim nije opravdao ovakvo postupanje.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić