Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5012/11 (M. M.)

Odluka donesena 10. 04. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5012/11

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5012/11, rješavajući apelaciju Muhameda Mujagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Muhameda Mujagića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 111609 04 P.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese oduku u predmetu broj 65 0 P 111609 04 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Muhamed Mujagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 29. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 P 111609 04 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 12. januara 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Prema stanju spisa, proizlazi da je apelant 25. maja 2004. godine tužbom Općinskom sudu pokrenuo parnični postupak protiv Muniba Mujagića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade uloženih sredstava, vsp. 4.457,00 KM. Apelant je u tužbi naveo da je jedan od suvlasnika kuće, koja se nalazi na adresi Veliki Alifakovac broj 6 u Sarajevu, na kojoj apelant i tuženi imaju suvlasničke dijelove od po ¼ . Apelant je u tužbi, također, naveo da je, nakon smrti majke Majde Mujagić, sam snosio sve režijske troškove, te da je po tom osnovu imao izdatke u iznosu od 1.831,74 KM, kao i da je na spomenutoj kući i poslovnom prostoru, koji se nalazi u sklopu kuće, izvršio brojne neophodne građevinske radove, pri čemu je uložio mnogo ličnog rada i potrošio iznos od 16.000,00 KM, pa po tom osnovu od tuženog potražuje ¼ uloženih sredstava i troškova oko kuće, pa je predložio da sud obaveže tuženog da mu isplati iznos od 4.457,00 KM.

6. Također, iz stanja spisa proizlazi da je apelant podneskom od 6. septembra 2004. godine uredio tužbu istaknuvši da se u konkretnom slučaju radi o «naknadi materijalne štete».

7. Prema stanju spisa, Općinski sud je u predmetnom postupku održao pripremno ročište 31. marta 2005. godine na kojem je opunomoćenik tuženog istakao prigovor preuranjenosti tužbe, jer je u toku ostavinski postupak iza umrle Merhime Mujagić (sestre apelanta i tuženog), te da se ne znaju suvlasnički dijelovi predmetne nekretnine, jer je apelant jedan od suvlasnika, a za preduzimanje bilo koje radnje u pogledu sporne kuće potrebna je saglasnost drugih suvlasnika.

8. Rješenjem Općinskog suda broj P-1840/04-B od 19. maja 2005. godine apelantova tužba je odbačena kao preuranjena.

9. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž- 3309/05 od 11. februara 2009. godine uvažena je apelantova žalba, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak.

10. Prema raspoloživim podacima u spisu, Općinski sud nakon toga više nije preduzimao nikakve procesne radnje u predmetnom postupku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencije) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je, između ostalog, naveo da se suđenje koje je trebalo biti okončano za tri godine vodi i danas, odnosno sve do dana podnošenja apelacije, dakle, više od osam godina, i ono neće biti nikada okončano. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i okonča predmetni parnični postupak. V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

17. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19. stav

5. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio presudu povodom apelantove tužbe protiv tuženog, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

21. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom protiv tuženog, koja je u Općinskom sudu zaprimljena 25. maja 2004. godine, pokrenuo predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste osam godina i devet mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

22. Ustavni sud zapaža da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na naknadu materijalne štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

23. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo parnični postupak 25. maja 2004. godine, da je održano samo jedno ročište 31. marta 2005. godine, te da je, nakon toga, Općinski sud donio rješenje od 19. maja 2005. godine kojim je tužbu odbacio kao preuranjenu. Nakon toga, Kantonalni sud je svojim rješenjem od 11. februara 2009. godine uvažio apelantovu žalbu i ukinuo rješenje Općinskog suda i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Općinski sud nije dostavio odgovor na traženje Ustavnog suda od 12. januara 2012. godine, odnosno nije izvijestio Ustavni sud da li je postupak pred tim sudom okončan, niti je ponudio razloge koji bi opravdali dužinu predmetnog postupka. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije ni nakon osam godina i oko devet mjeseci okončao predmetni postupak. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju.

24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Ostali navodi

25. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, koji nisu posebno obrazloženi, a koje apelant dovodi u vezu sa pravom na pravično suđenje, budući da se ti navodi temelje na istim razlozima. VIII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije složen, pred Općinskim sudom, prema raspoloživim podacima, nije okončan ni nakon više od osam godina, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka, a Općinski sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za dužinu predmetnog postupka.

27. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5012/11 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio