Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4210/12 (J. B., R. B., V. A., Z. K., Č. R. i drugi)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4210/12
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4210/12, rješavajući apelacije Jovana Božića i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Jovana Božića, Rade Božić, Voje Adamovića, Zorana Kalamande, Čedomirke Radić, Ljeposave Vukelić, Anđelka Macanovića, Zdenka Kolaka, Miroslava Marinkovića , Olge Kim, Dalibora Ajdara, Nade Ozren, Dragice Erceg, Sandre Šever-Petrović, Nevena Uletilovića, Draginje Srdić, Jovice Mihajlovića, Đurađa Župljanina, Božane Pandža, Milke Kalabić, Stane Buljić, Nedeljka Ćetkovića, Jadranke Ajdar, Nikole Kuruzovića, Daliborke Blagojević, Zvonka Rauniga, Radojke Bajić, Rajke Majstorović, Zorice Milisavić, Bojina Radinkovića, Ljubice Tešić, Jelene Marković, Jelene Šutilović, Radivojke Kosić, Marine Kalezić, Aleksandre Šljivić, Dragice Jovanić, Mile Manojlovića, Momira Vukomana, Radane Grahovac, Radovana Đukića, Spomenke Ševar, Jugoslava Kalamande, Božane Perić, Zlate Radinković, Milorada Macanovića, Rade Adamović, Slavke Lakić, Slavke Šibarević, Ilije Đogatovića, Nevena Vrankovića, Ljiljane Kuzmanović, Slavke Šajić, Jove Mihajlovića, Koviljke Vučić, Vesne Plavšić, Miroslavke Čvoro, Stojana Aljetića, Krasnodara Šipke, Danice Uletilović, Dijane Vranješ, Ranka Miloševića, Dubravke Lolić, Ljubice Milanović, Dragana Čađe, Zore Kremenović, Jelene Mihajlović, Željke Prerad, Miloša Ćutića, Zorana Jovovića, Dragice Udovčić, Slobodana Novakovića, Biljane Marinković, Željke Jandrić, Radomira Tice, Milene Stančević, Slavice Jovanović i Dajane Mitrović podnesene protiv presuda i rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 113527 12 Gž od 26. septembra 2012. godine, broj 71 0 P 134524 12 Gž od 15. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134874 12 Gž od 15. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 115803 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 109443 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 134570 12 Gž od 28.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 128522 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 132952 12 Gž od 28.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 128513 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 134558 12 Gž od 4. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 132953 12 Gž od 26. septembra 2012.
godine, broj 71 0 P 127711 12 Gž od 26. septembra 2012. godine, broj 71 0 P 131110 12 Gž od 26. septembra 2012. godine, broj 71 0 P 134575 12 Gž od 28. septembra 2012. godine, broj 71 0 P 128523 12 Gž od 26. septembra 2012. godine, broj 71 0 P 127692 12 Gž od 26. septembra 2012. godine, broj 71 0 P 128498 12 Gž od 28.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 132939 12 Gž od 28.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 131146 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 132969 12 Gž od 13.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 109446 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 132951 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 128682 12 Gž od 28.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 127718 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 128504 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 128510 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 128509 12 Gž od 28.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 132962 12 Gž od 28.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 132977 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 124508 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 119114 12 Gž od 13.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 128681 12 Gž od 13.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 132960 12 Gž od 13.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 131144 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 131114 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 127704 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 125980 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 128679 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 134549 12 Gž od 13.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 131117 12 Gž od 13.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 121026 12 Gž od 13.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 131129 12 Gž od 26.
septembra 2012. godine, broj 71 0 P 134885 12 Gž od 4. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134880 12 Gž od 28. septembra 2012.
godine, broj 71 0 P 134573 12 Gž od 4. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134562 12 Gž od 4. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134878 12 Gž od 28. septembra 2012. godine, broj 71 0 P 134892 12 Gž od 28. septembra 2012. godine, broj 71 0 P 132959 12 Gž od 4. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134891 12 Gž od 4. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 122996 12 Gž od 28. septembra 2012.
godine, broj 71 0 P 134571 12 Gž od 4. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134554 12 Gž od 4. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134893 12 Gž od 4. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134565 12 Gž od 4. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134551 12 Gž od 4.
oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134882 12 Gž od 4. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134887 12 Gž od 4. oktobra 2012.
godine, broj 71 0 P 134900 12 Gž od 15. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 131124 12 Gž od 15. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 127690 12 Gž od 15. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 128678 12 Gž od 15. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 127715 12 Gž od 15.
oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 125982 12 Gž od 22. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134877 12 Gž od 15. oktobra 2012.
godine, broj 71 0 P 134546 12 Gž od 15. oktobra 2012. godine, broj 71 0 P 134964 12 Gž od 23. novembra 2012. godine, broj 71 0 P 128516 12 Gž od 23. novembra 2012. godine, broj 71 0 P 115809 12 Gž od 23. novembra 2012. godine, broj 71 0 P 115814 12 Gž od 23. novembra 2012. godine, broj 71 0 P 109437 12 Gž od 23.
novembra 2012. godine, broj 71 0 P 115811 12 Gž od 23. novembra 2012. godine, broj 71 0 P 131127 12 Gž od 23. novembra 2012.
godine, broj 71 0 P 125979 12 Gž od 23. novembra 2012. godine, broj 71 0 P 115812 12 Gž od 23. novembra 2012. godine, broj 71 0 P 109436 12 Gž od 23. novembra 2012. godine, broj 71 0 P 128508 12 Gž od 23. novembra 2012. godine i broj 71 0 P 134901 12 Gž od 23. novembra 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jovan Božić, Rada Božić, Vojo Adamović, Zoran Kalamanda, Čedomirka Radić, Ljeposava Vukelić, Anđelko Macanović, Zdenko Kolak, Miroslav Marinković, Olga Kim, Dalibor Ajdar, Nada Ozren, Dragica Erceg, Sandra Šever-Petrović, Neven Uletilović, Draginja Srdić, Jovica Mihajlović, Đurađ Župljanin, Božana Pandža, Milka Kalabić, Stana Buljić, Nedeljko Ćetković, Jadranka Ajdar, Nikola Kuruzović, Daliborka Blagojević, Zvonko Raunig, Radojka Bajić, Rajka Majstorović, Zorica Milisavić, Bojin Radinković, Ljubica Tešić, Jelena Marković, Jelena Šutilović, Radivojka Kosić, Marina Kalezić, Aleksandra Šljivić, Dragica Jovanić, Mile Manojlović, Momir Vukoman, Radana Grahovac, Radovan Đukić, Spomenka Ševar, Jugoslav Kalamanda svi iz Banja Luke, Božana Perić iz Bijeljine, te Zlata Radinković, Milorad Macanović, Rada Adamović, Slavka Lakić, Slavka Šibarević, Ilija Đogatović, Neven Vranković, Ljiljana Kuzmanović, Slavka Šajić, Jovo Mihajlović, Koviljka Vučić, Vesna Plavšić, Miroslavka Čvoro, Stojan Aljetić, Krasnodar Šipka, Danica Uletilović, Dijana Vranješ, Ranko Milošević, Dubravka Lolić, Ljubica Milanović, Dragan Čađo, Zora Kremenović, Jelena Mihajlović, Željka Prerad, Miloš Ćutić, Zoran Jovović, Dragica Udovčić, Slobodan Novaković, Biljana Marinković, Željka Jandrić, Radomir Tica, Milena Stančević, Slavica Jovanović i Dajana Mitrović, svi iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ruža Blagojević, advokat iz Banje Luke, podnijeli su u periodu od 4. decembra 2012. godine do 1. februara 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda i rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) navedenih u izreci ove odluke.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod sljedećim brojevima: AP 4210/12, AP 4211/12, AP 4214/12, AP 4215/12, AP 4217/12, AP 4249/12, AP 4250/12, AP 4251/12, AP 4252/12, AP 4253/12, AP 4254/12, AP 4255/12, AP 4256/12, AP 4257/12, AP 4258/12, AP 4259/12, AP 4260/12, AP 4261/12, AP 4262/12, AP 4263/12, AP 4264/12, AP 4265/12, AP 4266/12, AP 4286/12, AP 4287/12, AP 4288/12, AP 4289/12, AP 4290/12, AP 4291/12, AP 4292/12, AP 4293/12, AP 4294/12, AP 4295/12, AP 4296/12, AP 4297/12, AP 4298/12, AP 4299/12, AP 4300/12, AP 4301/12, AP 4302/12, AP 4303/12, AP 4304/12, AP 4402/12, AP 4403/12, AP 4404/12, AP 4405/12, AP 4406/12, AP 4407/12, AP 4408/12, AP 4409/12, AP 4410/12, AP 4411/12, AP 4412/12, AP 4413/12, AP 4414/12, AP 4415/12, AP 4416/12, AP 4417/12, AP 4582/12, AP 4583/12, AP 4584/12, AP 4585/12, AP 4586/12, AP 4587/12, AP 4588/12, AP 4589/12, AP 390/13, AP 391/13, AP 392/13, AP 393/13, AP 394/13, AP 395/13, AP 396/13, AP 436/13, AP 437/13, AP 438/13, AP 439/12 i AP 479/13. Dakle, ukupno je podneseno 78 apelacija, ali, s obzirom na to da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4210/12.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i tužene „Fabrike duvana“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 7. marta 2013. godine da dostave odgovore na jednu od apelacija spojenih u konkretnom slučaju, i to apelaciju broj AP 4210/12, budući da sadrži iste činjenično-pravne navode kao i ostale apelacije spojene u predmetnom slučaju, te da odluka Okružnog suda osporena tom apelacijom sadrži gotovo ista obrazloženja kao i osporene odluke u ostalim apelacijama.
4. Okružni sud i tužena su dostavili odgovore na apelaciju 13. marta 2013. godine.
5. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i tužene dostavljeni su apelantu 19. marta 2013. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
7. Presudama Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 113527 11 P od 14. decembra 2011. godine, broj 71 0 P 134524 11 P od 13. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134874 11 P od 23. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 115803 11 P od 1. marta 2012. godine, broj 71 0 P 109443 11 P od 17. februara 2012. godine, broj 71 0 P 134570 11 P od 13. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 128522 11 P od 4. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 132952 11 P od 26. marta 2012. godine, broj 71 0 P 128513 11 P od 4. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134558 11 P od 23. marta 2012. godine, broj 71 0 P 132953 11 P od 20. marta 2011. godine, broj 71 0 P 127711 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 131110 11 P od 4. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134575 11 P od 21. marta 2012. godine, broj 71 0 P 128523 11 P od 27. februara 2012. godine, broj 71 0 P 127692 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 128498 11 P od 12. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 132939 11 P od 22. marta 2011. godine, broj 71 0 P 131146 11 P od 13. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 132969 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 109446 11 P od 29. novembra 2011. godine, broj 71 0 P 132951 11 P od 26. marta 2012. godine, broj 71 0 P 128682 11 P od 13. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 127718 11 P od 12. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 128504 11 P od 4. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 128510 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 128509 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 132962 11 P od 26. marta 2012. godine, broj 71 0 P 132977 11 P od 13. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 124508 11 P od 16. januara 2012. godine, broj 71 0 P 119114 11 P od 3. januara 2012. godine, broj 71 0 P 128681 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 132960 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 131144 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 131114 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 127704 11 P od 24. februara 2012. godine, broj 71 0 P 125980 11 P od 24. februara 2012. godine, broj 71 0 P 128679 11 P od 24. februara 2012. godine, broj 71 0 P 134549 11 P od 7. marta 2012. godine, broj 71 0 P 131117 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 121026 11 P od 5. decembra 2011. godine, broj 71 0 P 131129 11 P od 7. marta 2012. godine, broj 71 0 P 134885 11 P od 26. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134880 11 P od 26. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134573 11 P od 17. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134562 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 134878 11 P od 4. maja 2012. godine, broj 71 0 P 134892 11 P od 24. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 132959 11 P od 26. marta 2012. godine, broj 71 0 P 134891 11 P od 4. maja 2012. godine, broj 71 0 P 122996 11 P od 4. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134571 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 134554 11 P od 13. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134893 11 P od 27. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134565 11 P od 13. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134551 11 P od 23. marta 2012. godine, broj 71 0 P 134882 11 P od 4. maja 2012. godine, broj 71 0 P 134887 12 Gž od 17. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134900 11 P od 23. marta 2012. godine, broj 71 0 P 131124 11 P od 13. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 127690 11 P od 13. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 128678 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 127715 11 P od 13. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 125982 11 P od 15. februara 2012. godine, broj 71 0 P 134877 11 P od 5. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134546 11 P od 9. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 134964 11 P od 27. aprila 2012. godine, broj 71 0 P 128516 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 115809 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 115814 11 P od 1. marta 2012. godine, broj 71 0 P 109437 11 P od 16. marta 2012. godine, broj 71 0 P 115811 11 P od 1. marta 2012. godine, broj 71 0 P 131127 11 P od 29. februara 2012. godine, broj 71 0 P 125979 11 P od 27. februara 2012. godine, broj 71 0 P 115812 11 P od 1. marta 2012. godine, broj 71 0 P 109436 11 P od 23. januara 2012. godine, broj 71 0 P 128508 11 P od 29. februara 2012. godine i broj 71 0 P 134901 11 P od 27. aprila 2012. godine djelimično su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata, zaposlenih kod tužene, te je tužena obavezana da im isplati naknade na ime preostalog duga za regres za 2010. godinu sa zakonskim zateznim kamatama, odnosno da im isplati zakonske zatezne kamate na određene iznose regresa za određeni vremenski period, sve bliže precizirano u izrekama presuda, zatim, da im isplati novčane iznose od po 100,00 evra, odnosno protivvrijednost tog iznosa od po 195,50 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. januara 2011. godine, na ime jednokratnih isplata za Božić, odnosno Vaskrs 2010. godine, kao i da im isplati novčane iznose, bliže precizirane u izrekama presuda, na ime jubilarnih nagrada, te da im naknadi troškove parničnih postupaka, dok je preostali dio tužbenih zahtjeva apelanata odbijen kao neosnovan.
8. U obrazloženjima presuda Osnovni sud je, između ostalog, konstatovao da je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da su tužbe apelanata blagovremene, budući da sva navedena potraživanja dospijevaju za isplatu protekom kalendarske godine u kojoj su prava ostvarena, te je, prema tome, tužena pala u docnju protekom iste kalendarske godine, slijedom čega su zahtjevi apelanata za isplatu preostalog duga za regres, odnosno zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog duga, osnovani, zatim, da je tužena obavezna da isplati naknade apelantima na ime Božića i Vaskrsa 2010. godine, shodno Kolektivnom ugovoru tužene broj 4132 od 8. septembra 2005. godine (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), koji je bio na snazi do isteka otkaznog roka, tj. 19. juna 2010. godine, kao i da su pojedini apelanti stekli uslove za isplatu jubilarne nagrade povodom određenog broja godina radnog staža, a na koju imaju pravo na osnovu navedenog ugovora. Slijedeći navedeno, prvostepeni sud je istakao da je primjenom člana 118 stav 1 i člana 13 stav 2 Zakona o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik RS“ broj 55/07, u daljnjem tekstu: ZOR), člana 20. Kolektivnog ugovora, člana 45. Posebnog kolektivnog ugovora za poljoprivredu i prehrambenu industriju Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 110/06), čl. 99 stav 1, 277, 394 i 398 Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85 i 57/89, te „Službeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96 i 39/03, u daljnjem tekstu: ZOO) i člana 4 stav 1 Zakona o visini stope zatezne kamate („Službeni glasnik RS“ br. 19/01, 52/06 i 103/08) odlučio kao u izrekama prvostepenih presuda.
9. Odlučujući o žalbama tužene i apelanata protiv prvostepenih presuda, Okružni sud je donio osporene presude i rješenja, navedene u izreci ove odluke, kojima je u cijelosti, odnosno djelimično usvajao žalbe tužene ili apelanata, te ukidao, odnosno preinačavao prvostepene presude u određenim dijelovima, dok je u preostalom dijelu odbijao žalbe tužene ili apelanata i potvrđivao prvostepene presude u preostalim dosuđujućim dijelovima.
10. Okružni sud je u obrazloženjima presuda i rješenja, između ostalog, naveo da je Osnovni sud, uslijed pogrešnog pravnog zaključka, na okolnosti dospjelosti naknada na ime Božića i Vaskrsa 2010. godine pogrešno primijenio materijalno pravo vezano za uslove ostvarivanja prava na sudsku zaštitu u okviru prava iz radnog odnosa. Naime, drugostepeni sud je istakao da kod nesporne činjenice da se predmetne naknade isplaćuju povodom Božića i Vaskrsa, to se one isplaćuju jednokratno, a te naknade dospijevaju sa danom kada nastupaju navedeni praznici za koje je tužena svojim Kolektivnim ugovorom odredila isplatu jednokratne naknade. Shodno tome, sud je konstatovao da, pošto su apelanti protekom datuma kada su se obilježavali ovi praznici (7. januar i 4. april 2010. godine), a najdalje u toku mjeseca kada su navedeni praznici nastupili, imali saznanja da im navedena vrsta jednokratne naknade nije isplaćena, to je, po stavu tog suda, neprihvatljiv stav prvostepenog suda da predmetna potraživanja dospijevaju istekom kalendarske godine u kojoj je pravo ostvareno. Isto tako, Okružni sud je istakao da navedenom ide u prilog i činjenica da zaključivanjem Kolektivnog ugovora ugovorne strane nisu odredile na teret kojih sredstava se predmetne naknade isplaćuju, te se one i ne mogu vezati za materijalne troškove poslodavca u kalendarskoj godini u kojoj padaju pomenuti praznici, odnosno na teret ostalih ličnih rashoda poslodavca, kako to uređuje Zakon o računovodstvu i reviziji Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 36/09), pa se obaveza tužene ima vezati za sredstva iz poslovne aktivnosti tužene u mjesecu u kojem pada praznik povodom koga se isplaćuje naknada. Drugostepeni sud je, prema tome, konstatovao da je krajnji rok za podnošenje tužbi za isplatu predmetnih potraživanja bio 31. januar, odnosno 31. april 2011. godine, te pošto su pojedini apelanti podnijeli tužbe nakon tih datuma, to su one u tom dijelu, na osnovu odredbe člana 118 stav 2 ZOR-a, neblagovremene, uslijed čega su ti apelanti izgubili pravo na sudsku zaštitu, a kako sud na prekluzivne rokove pazi po službenoj dužnosti, to je prvostepene odluke u tom dijelu valjalo ukinuti i tužbe odbaciti.
11. Dalje, Okružni sud je naveo da je odredbom člana 20 navedenog Kolektivnog ugovora, u odjeljku pod naslovom Drugi vidovi isplata, nagrada i pomoći, propisano da se radnicima isplaćuju i drugi vidovi isplata, nagrada i pomoći kako jednokratne isplate povodom vjerskih praznika Božića i Vaskrsa, tako i jubilarne nagrade, na način bliže preciziran u navedenom članu. U skladu s tim, sud je istakao da su pojedini apelanti u svojim blagovremenim tužbenim zahtjevima potraživali naknade za Božić i Vaskrs 2010. godine, odnosno naknade na ime jubilarne nagrade za određeni broj godina neprekidnog rada u određenim novčanim iznosima, sve bliže precizirano u izrekama prvostepenih presuda, a osnovanost tih tužbenih navoda su dokazivali radnim knjižicama (pravo na jubilarnu nagradu stečeno u 2010. godini). Prema ocjeni tog suda, navedenom odredbom su propisane isplate koje po svojoj pravnoj prirodi ne predstavljaju naknade iz radnog odnosa, već vidove pomoći koje, kao odraz načela solidarnosti, poslodavac može isplatiti svim zaposlenim radnicima pod istim uslovima ukoliko raspolaže novčanim sredstvima za te isplate. U prilog tome Okružni sud je konstatovao da, pošto je utvrđeno da je tužena 2010. godinu okončala sa gubitkom od 1.922.233,00 KM i navedene isplate, odnosno nagrade, nije isplatila nikome od zaposlenih radnika, proizilazi da je tačna tvrdnja tužene da predmetne isplate ne može da izvrši iz objektivnih razloga s obzirom na njihovu pravnu prirodu, te da, prema stavu tog suda, kod navedenog stanja stvari ne može ni da postoji obaveza tužene na isplatu navedenih potraživanja. Konačno, drugostepeni sud navodi da pozivanje apelanata na izvršene isplate pojedinim radnicama tužene, tj. isplate jednokratne naknade za Vaskrs 2010. godine za R. M. od 1. februara 2012. godine, odnosno isplate jednokratne naknade za Božić i Vaskrs 2010. godine za D. P. od. 1. februara 2012. godine, nakon zaključenja glavne rasprave u konkretnim predmetima nije od uticaja, jer se ne radi o novoj činjenici u smislu člana 207 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP), koja može biti od uticaja za odlučivanje u predmetnim parničnim postupcima. Naime, radi se o činjenici koja se ostvarila nakon završenih glavnih rasprava i zato nije obuhvaćena pravosnažnošću donesenih odluka.
IV.Apelacije
a) Navodi iz apelacija
12. Apelanti smatraju da im je odlukama Okružnog suda u dijelovima kojima su prvostepene presude ukinute, odnosno preinačene, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, detaljno obrazlažu tok postupaka citirajući relevantne odredbe Kolektivnog ugovora i analizirajući obrazloženja odluka Okružnog suda u dijelovima kojima su prvostepene presude ukinute, odnosno preinačene. U vezi s tim, apelanti ističu da je drugostepeni sud prilikom donošenja svojih odluka ponudio proizvoljne razloge i proizvoljno primjenjivao relevantne odredbe Kolektivnog ugovora, odnosno ZOR-a. Takođe, apelanti tvrde da drugostepeni sud nije brižljivo ocijenio ni predložene dokaze, a posebno izvedene dokaze-uplatnicu o plaćenoj jednokratnoj naknadi za Vaskrs 2010. godine za R. M. od 1. februara 2012. godine, odnosno uplatnicu o plaćenoj jednokratnoj naknadi za Božić i Vaskrs 2010. godine za D. P. od 1. februara 2012. godine, kojima su apelanti dokazali da je nekima od radnika, ipak, izvršena isplata navedenih naknada, te da je na taj način proizvoljno tumačio član 207 ZPP.
b) Odgovori na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u drugostepenoj odluci, te da smatra da odlukom tog suda nisu povrijeđena prava apelanta iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao ni prava iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Na kraju, drugostepeni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
14. U odgovoru na apelaciju tužena je, između ostalog, istakla da je očito da je drugostepeni sud pravilno primijenio pravo, pri tome ne čineći povrede odredaba parničnog postupka, te da je zbog toga jasno da su neosnovani apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, jer ni apelant nije pružio dovoljno dokaza za svoje tvrdnje o povredi navedenih prava. Konačno, tužena je predložila da Ustavni sud predmetnu apelaciju odbaci kao nedopuštenu, jer je očigledno neosnovana. V.Relevantni propisi
15. Zakon o radu – prečišćeni tekst («Službeni glasnik RS» broj 55/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 118.
Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa, može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava. Pravo na podnošenje tužbe nije uslovljeno prethodnim obraćanjem radnika poslodavcu za zaštitu prava.
Tužbu za zaštitu prava radnik može podnijeti u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede.
16. Kolektivni ugovor za „Fabriku duvana“ a.d. Banja Luka (broj 4132 od 8. septembra 2005. godine) u relevantnom dijelu glasi:
Član 20.
Radnicima se isplaćuju i drugi vidovi isplata, nagrada i pomoći i to:
1. Jubilarne nagrade radnicima za
- 10 godina neprekidnog rada u iznosu od 200 evra,
- 20 godina neprekidnog rada u iznosu od 300 evra,
- 30 godina neprekidnog rada u iznosu od 400 evra,
- 40 godina neprekidnog rada u iznosu od 500 evra.
2. Jednokratne isplate povodom
- za Božić i Vaskrs po 100 evra.
17. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 207.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac pruži dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.
Pozivajući se na nove činjenice, žalilac je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile, a predlažući nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima treba utvrditi.
[...] VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. U konkretnim slučajevima predmet osporavanja apelacijama su odluke Okružnog suda, navedene u izreci ove odluke, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporene presude i rješenja apelanti su primili u periodu od 9. oktobra do 4. decembra 2012. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 4. decembra 2012. godine do 1. februara 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelanti osporavaju navedene presude i rješenja Okružnog suda tvrdeći da im je tim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).
23. Ustavni sud konstatuje da je u postupcima koji su okončani osporenim presudama i rješenjem Okružnog suda odlučivano o tužbenim zahtjevima apelanata protiv tužene radi zaštite prava iz radnog odnosa. Ustavni sud zaključuje da se radi o predmetima građanskopravne prirode iz čega proizilazi da je član 6 Evropske konvencije primjenjiv. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li su postupci pred sudom bili pravični onako kako to zahtijeva član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. Apelanti, u suštini, smatraju da nisu imali pravično suđenje zbog načina na koji je Okružni sud ocijenio dokaze, odnosno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo u predmetnim postupcima.
25. U odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
26. U odnosu na nezadovoljstvo apelanata ocjenom dokaza od Okružnog suda, Ustavni sud naglašava da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud podsjeća da se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 19/05, i Evropski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).
27. Ustavni sud ističe da je Okružni sud u obrazloženjima osporenih presuda i rješenja, očitujući se na navode tužene iz žalbi na prvostepene presude koji se tiču pogrešne primjene odgovarajućih odredbi zakonskih, te internih akata tužene, dao potpune i jasne razloge na osnovu kojih je ocijenio da u konkretnim slučajevima nema mjesta za primjenu odredbe člana 20 Kolektivnog ugovora, odnosno da ima mjesta za primjenu odredbe člana 118 stav 2 ZOR-a. Naime, u postupcima pred Okružnim sudom je utvrđeno da su odredbom člana 20 Kolektivnog ugovora propisane isplate koje po svojoj pravnoj prirodi ne predstavljaju naknade iz radnog odnosa, već vidove pomoći koje, kao odraz načela solidarnosti, poslodavac može isplatiti svim zaposlenim radnicima pod istim uslovima, ukoliko raspolaže novčanim sredstvima za te isplate. S obzirom na to da je utvrđeno da je tužena 2010. godinu okončala sa gubitkom od 1.922.233,00 KM, to tužena predmetne isplate nije ni mogla da izvrši iz objektivnih razloga s obzirom na njihovu pravnu prirodu. Isto tako je utvrđeno da su tužbeni zahtjevi pojedinih apelanata za isplate povodom Božića, odnosno Vaskrsa 2010. godine podneseni neblagovremeno, tj. po proteku roka od godinu dana od saznanja za povredu prava na isplatu, u smislu člana 118 stav 2 ZOR-a, jer se radi o jednokratnim isplatama koje poslodavac može isplatiti svim zaposlenima pod istim uslovima povodom tačno naznačenih vjerskih praznika, te je na taj način jasno definisano vrijeme njihove dospjelosti za plaćanje, a time i saznanje apelanata za povredu prava na predmetne isplate. Imajući u vidu navedeno, a u smislu prethodno navedenih standarda i principa, kojim se, između ostalog, ukazuje da je upravo zadatak redovnih sudova da tumače i primjenjuju pravo, a zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava, Ustavni sud smatra da odluke Okružnog suda ne povređuju ustavna prava apelanata, nego, upravo suprotno, da sadrže odgovore zašto apelantima nisu dosuđena navedena potraživanja.
28. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
29. Apelanti, takođe, navode da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti posebno ne obrazlažu povredu ovog prava, već svoje navode zasnivaju na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te paušalnoj ocjeni dokaza, odnosno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, razmatrajući ove navode u okviru člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud je već zaključio da su ti navodi neosnovani. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da je povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno zaključuje da su i ovi navodi apelanata neosnovani.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada u osporenim odlukama ne postoji ništa što bi ukazivalo na pogrešnu primjenu materijalnog prava na štetu apelanata ili na proizvoljnost u utvrđivanju činjeničnog stanja, odnosno ocjeni izvedenih dokaza. Naime, slijedeći navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoj stav o neprimjenjivosti relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno primjenjivosti relevantnih odredbi ZOR-a u konkretnim slučajevima na apelante.
31. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić