Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4654/11 (L. C.)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4654/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4654/11, rješavajući apelaciju Lamije Crnčević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Lamije Crnčević.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je apelantica pokrenula pred Općinskim sudom u Bihaću radi zaštite prava iz radnog odnosa, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Bihaću u predmetu broj 01 0 Rs 003871 10 Rsž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da hitno okonča postupak u predmetu broj 01 0 Rs 003871 10 Rsž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Lamija Crnčević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Safeta Alijagić, advokat iz Bihaća, podnijela je 5. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) radi zaštite prava iz radnog odnosa, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 01 0 Rs 003871 10 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 19. decembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 26. decembra 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici 29. decembra 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je 28. maja 2008. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Zavoda za zdravstveno osiguranje Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja Rješenja o otkazu Ugovora o radu broj 03-34-3570/07 od 14. decembra 2007. godine. Apelantica je u tužbi tražila da se poništi nezakonito rješenje o otkazu ugovora o radu tuženog koje je doneseno zbog povreda radnih dužnosti, da se naloži tuženom da apelanticu vrati u radni odnos i raspodijeli je na poslove i zadatke koje je obavljala prije donošenja rješenja o otkazu ugovora o radu ili na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, te da joj tuženi nadoknadi troškove postupka.
7. Općinski sud je 2. aprila 2010. godine donio Presudu broj 017-0-P-08-001045 kojom je odbio apelanticinu tužbu kao neosnovanu.
8. Apelantica je 13. aprila 2010. godine izjavila žalbu protiv navedene Presude Općinskog suda broj 017-0-P-08-001045 od 2. aprila 2010. godine.
9. Predmet je 12. maja 2010. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi i zaveden je pod poslovnim brojem 01 0 Rs 003871 10 Rsž.
10. Apelantica je Kantonalnom sudu 21. oktobra 2010. godine, te 7. januara, 26. maja i 5. decembra 2011. godine dostavila podneske u kojima je zatražila da sud donese odluku u njenom predmetu.
11. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da joj je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelantica vidi u tome što još uvijek nije donesena odluka po njenoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, ali i u cjelokupnom trajanju postupka koji je po zakonu određen kao hitan, a koji još uvijek nije pravomoćno okončan. Apelantica je istakla da je nekoliko puta slala urgencije Kantonalnom sudu da okonča postupak po njenoj žalbi. Apelantica je zatražila od Ustavnog suda da joj dosudi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 1.500 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da smatra da u konkretnom slučaju nije prekoračio razuman rok za donošenje odluke po apelanticinoj žalbi. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da, iako Ustavni sud ne prihvata veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija kao razlog nedonošenja odluke u razumnom roku, ipak bi ovaj razlog trebao imati u vidu.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 3. i 4.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni radni spor, koji je po svojoj prirodi hitan, još uvijek nije okončan ni nakon gotovo pet godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
18. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19. stav
5. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud, pred kojim se apelanticin predmet trenutno nalazi povodom žalbe izjavljene protiv prvostepene presude, donio odluku po žalbi, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela tužbu 28. maja 2008. godine, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jesu četiri godine i 11 mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u kojem je trebalo utvrditi da li je apelantici nezakonito prestao radni odnos, te da, sudeći prema postupku koji je proveden od prvostepenog suda, činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti ne ukazuju na to da se radi o naročito složenom predmetu.
23. U pogedu apelanticinog ponašanja, Ustavni sud zapaža da iz dokaza u spisu proizlazi da apelantica ni na koji način nije utjecala na dužinu predmetnog postupka, nego je, suprotno tome, brojnim podnescima urgirala donošenje odluke u njenom predmetu. S druge strane, ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio prvostepenu presudu poslije gotovo dvije godine od podnošenja tužbe, nakon čega je predmet (12. maja 2010. godine) proslijeđen Kantonalnom sudu na rješavanje po apelanticinoj žalbi. Ustavni sud, također, zapaža da se predmet već dvije godine i 11 mjeseci nalazi kod Kantonalnog suda, koji još uvijek nije donio odluku po apelanticinoj žalbi. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciji nije dao bilo kakav valjan razlog za ovako dugo trajanje postupka. Uzimajući u obzir da predmetni postupak u cijelosti traje gotovo pet godina, tačnije četiri godine i 11 mjeseci, i da prema stanju spisa još uvijek nije okončan, a osobito činjenicu da se radi o postupku koji je po zakonu hitan, i da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti», pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Kantonalni sud (pred kojim postupak po žalbi još nije okončan ni nakon gotovo tri godine), koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu sa relevantnim odredbama ZPP.
24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
25. Apelantica je zatražila da joj se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
26. Međutim, u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve okolnosti predmeta, Ustavni sud zaključuje da je dovoljna satisfakcija za apelanticu nalog Kantonalnom sudu da se postupak hitno okonča. Uostalom, Ustavni sud podsjeća da je glavna svrha utvrđivanja povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku upravo pravni lijek kojim se nalaže da se postupak hitno okonča. Uzimajući u obzir sve utvrđene činjenice, Ustavni sud zaključuje da je to u ovom predmetu dovoljno.
d) Ostali navodi
27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima. VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak u sporu iz radnog odnosa koji je prema zakonu hitan traje gotovo pet godina i još uvijek nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka isključivo snose redovni sudovi, a naročito Kantonalni sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom kako je procesnim zakonom propisano, a apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu postupka.
29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić