Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-547/11 (S. S.)

Odluka donesena 10. 04. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Stanarsko pravo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-547/11

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 547/11, rješavajući apelaciju Senada Suljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Senada Suljića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku donošenja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana u Sarajevu po zahtjevu Senada Suljića od 4. aprila 2002. godine, a koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja broj UPII/05-23-5-6/07 od 9.

februara 2012. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Senadu Suljiću, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Senad Suljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Hajran S. Zeba, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u postupku donošenja rješenja koje zamjenjuje Ugovor o korištenju stana u Sarajevu, Trg ZAVNOBiH-a broj 10/4 (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) zatraženo je 11. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Uprava je dostavila odgovor 14. marta 2013. godine.

3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Uprave dostavljen je apelantovom punomoćniku 22. marta 2013. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 4. aprila 2002. godine Upravi podnio zahtjev kojim je tražio donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana na kojem je nosilac stanarskog prava bila S.M.

6. Zaključkom Uprave broj 23-04/III-23-0-43/02 od 15. decembra 2006. godine apelantov zahtjev je odbačen kao neblagovremen.

7. Rješenjem Federalnog ministarstva prostornog uređenja (u daljnjem tekstu:

Ministarstvo) broj UPII/05-23-5-6/07 od 27. februara 2007. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv zaključka Uprave.

8. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 000968 07 U od 23. marta 2010. godine uvažena je apelantova tužba, poništeni su rješenje Ministarstva i zaključak Uprave i predmet je vraćen prvostepenom upravnom organu na ponovni postupak.

9. Odlučujući u ponovnom postupku Uprava je donijela Rješenje broj 23-04/III-23-0- 43/02 od 23. decembra 2011. godine kojim je odbila kao neosnovan apelantov zahtjev kojim je tražio donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana.

10. Rješenjem Ministarstva broj UPII/05-23-5-6/07 od 9. februara 2012. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Uprave broj 23-04/III-23-0-43/02 od 23. decembra 2011. godine.

11. Apelant je protiv Rješenja Ministarstva broj UPII/05-23-5-6/07 od 9. februara 2012. godine tužbom kod Kantonalnog suda pokrenuo upravni spor koji prema stanju spisa još uvijek nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je kratko naveo hronologiju predmetnog postupka koji je pokrenuo zahtjevom 4. aprila 2002. godine, istaknuvši da do dana podnošenja apelacije predmetni postupak nije okončan. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži organu uprave da riješi njegov predmet. Također, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete u visini od 3.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. Uprava je u svom odgovoru detaljno navela hronologiju predmetnog postupka do podnošenja apelacije, kao i tok predmetnog postupka nakon podnošenja apelacije koji je u skladu sa dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju.

V. Relevantni propisi

14. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog članka, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 244. stav 1.

(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

15. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 20.

Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.

Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.

Član 34. stav 1.

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.

VI. Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

21. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka povodom njegovog zahtjeva kojim je tražio donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njegove tužbe protiv Rješenja Ministarstva broj UPII/05-23-5-6/07 od 9. februara 2012. godine, odnosno, nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

24. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva kojim je tražio da se donese rješenje koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana započeo 4. aprila 2002. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje 11 godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

Analiza razumnosti trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o postupku za prenos stanarskog prava. Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu, kako u činjeničnom, tako i u pravnom aspektu.

26. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 4. aprila 2002. godine i još uvijek nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je Upravi trebalo četiri godine i osam mjeseci da donese prvu odluku u ovom postupku, dok je narednu odluku donijela nakon godinu dana i devet mjeseci. Također, Ministarstvo je svoje odluke donosilo u relativno kratkim periodima (dva mjeseca i nepuna dva mjeseca) kojima je odbijalo žalbe kao neosnovane. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je i Kantonalni sud u konkretnom postupku odlučivao nakon tri godine povodom apelantove tužbe, međutim, svojom odlukom Kantonalni sud je poništio odluke organa uprave i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja povodom apelantove tužbe protiv rješenja Ministarstva broj UPII/05-23-5-6/07 od 9. februara 2012. godine, dakle, nešto više od godinu dana.

27. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje upravnih organa, pogotovo jer je prvostepenom organu trebalo gotovo pet godina da donese odluku o apelantovom zahtjevu, o čemu nije dao nikakvo obrazloženje u svom odgovoru. Također, Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo u dva navrata odbilo apelantove žalbe, dok je Kantonalni sud jednom poništio prvostepenu i drugostepenu odluku i vratio predmet na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snosi prvenstveno prvostepeni upravni organ, koji nije postupao u periodu od skoro pet godina, te je u nastavku postupka zajedno s drugostepenim organom počinio propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.

28. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 11 godina i još uvijek nije okončan, može u većem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom apelantove tužbe protiv Rješenja Ministarstva broj UPII/05-23-5-6/07 od 9. februara 2012. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj tužbi, Kantonalnom sudu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

31. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150 KM. Imajući u vidu da je navedeni postupak traje 11 godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.650,00 KM, koju mu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi iz apelacije

32. Apelant se u apelaciji pozvao i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, navodi o povredi prava na imovinu identični su navodima o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, o čemu je Ustavni sud dao detaljno obrazloženje u prethodnom dijelu odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do kršenja prava na imovinu.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak povodom zahtjeva za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana nije završen ni nakon 11 godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-547/11 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio