Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4692/11 («Ekamant Bosna» d.o.o. iz Bosanske Krupe)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4692/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4692/11, rješavajući apelaciju «Ekamant Bosne» d.o.o. Bosanska Krupa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija «Ekamant Bosne» d.o.o. Bosanska Krupa.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 000205 06 Ps.
Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da hitno okonča postupak u predmetu broj 57 0 Ps 000205 06 Ps, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1. «Ekamant Bosna» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 9. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 57 0 Ps 000205 06 Ps.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 20. decembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni privredni sud je odgovor na apelaciju dostavio 21. decembra 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 29. decembra 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 13. februara 2006. godine Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio tužbu protiv «Anagarda» d.o.o. Šipovo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi duga, vsp. 6.388,39 KM. Apelant je u tužbi, između ostalog, naveo da je sa tuženim u kupoprodajnom odnosu koji je nastao na osnovu usmenog kupoprodajnog ugovora, kojim se apelant obavezao da će tuženom isporučiti robu iz svog asortimana, a tuženi se obavezao da će za isporučenu robu izvršiti blagovremeno plaćanje. Apelant je istaknuo da je na osnovu narudžbenica tuženom u toku 2004. i 2005. godine isporučio robu uz otpremnice i račune u ukupnoj vrijednosti od 6.388,39 KM, a tuženi kupoprodajnu cijenu za isporučenu robu nije platio.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je Okružni privredni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) 21. maja 2008. godine poslao tužbu na odgovor tuženom, ali je navedeni dopis vraćen kao neuručen s napomenom da «se odselio sa date adrese».
8. Nakon toga Okružni privredni sud je Rješenjem broj 1171 Ps 000205 06 Ps od 1. septembra 2008. godine vratio tužbu apelantu na uređenje, odnosno ispravku i dopunu, u pogledu označavanja tačne adrese tuženog.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 16. septembra 2008. godine dostavio adresu tuženog na osnovu uvida u registar PDV obveznika kod Uprave za indirektno oporezivanje BiH, nakon čega je Okružni privredni sud 7. oktobra 2008. godine poslao tužbu na odgovor tuženom na novu adresu, ali je pismeno ponovo vraćeno sudu sa napomenom da « se odselio u Banju Luku».
10. Apelant je podneskom od 3. februara 2009. godine urgirao postupanje Okružnog privrednog suda po navedenom predmetu.
11. Nakon toga Okružni privredni sud je Rješenjem broj 1171 Ps 000205 06 Ps od 12. februara 2009. godine vratio tužbu apelantu na uređenje, odnosno ispravku i dopunu, u pogledu označavanja tačne adrese tuženog.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant podneskom od 24. februara 2009. godine tražio prolongiranje roka, kako bi saznao tačnu adresu tuženog.
13. Apelant je 19. marta 2009. godine dostavio adresu tuženog iz sudskog registra Osnovnog suda u Banjoj Luci iz kojeg proizlazi da je adresa tuženog u Šipovu, u Ulici srpskih boraca broj 4.
14. Apelant je podneskom od 8. maja 2009. godine urgirao zakazivanje pripremnog ročišta.
15. Okružni privredni sud je Rješenjem broj 1171 Ps 000205 06 Ps od 22. septembra 2009. godine vratio tužbu apelantu na uređenje, odnosno ispravku i dopunu, u pogledu označavanja tačne adrese tuženog s obzirom na to da se, prema naznaci dostavljača, tuženi odselio u Banju Luku.
16. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant podneskom od 5. oktobra 2009. godine tražio produženje roka za postupanje po rješenju radi pronalaženja tačne adrese tuženog.
17. Apelant je podnescima od 23. februara i 19. aprila 2010. godine urgirao zakazivanje pripremnog ročišta.
18. Iz stanja spisa proizlazi da je Okružni privredni sud donio Rješenje broj 57 0 Ps 000205 06 Ps od 28. februara 2011. godine kojim je naložio apelantu da ispravi i dopuni tužbu (da dostavi tačnu adresu tuženog).
19. Apelant je 28. septembra 2011. godine Okružnom privrednom sudu dostavio dopunu-ispravku tužbe, odnosno dostavo tačnu adresu tuženog.
20. Apelant je 25. oktobra 2011. godine uputio urgencije Okružnom privrednom sudu radi što skorijeg uzimanja predmeta u rad i provođenja radnji u skladu sa zakonskim odredbama.
21. Prema raspoloživim i dostupnim informacijama, Okružni privredni sud još uvijek nije donio odluku u predmetnom postupku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim privrednim sudom, povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da Okružni privredni sud nije dostavio tužbu na odgovor tuženom, odnosno nije postupio po čl. 69. i 75. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Dalje, apelant je istaknuo da je ovakvo postupanje Okružnog privrednog suda u suprotnosti sa pozitivnopravnim propisima i načelima parničnog postupka, te je stranci onemogućeno pravo na suđenje u razumnom roku. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Okružnom privrednom sudu da apelantov predmet uzme u rad i provede potrebne radnje, odnosno dostavi tužbu tuženom na odgovor a nakon toga zakaže pripremno ročište u što hitnijem roku, odnosno da donese presudu zbog propuštanja ukoliko tuženi ne izjavi odgovor na tužbu blagovremeno, a kako je to predloženo u tužbi.
b) Odgovor na apelaciju
23. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju iznio hronologiju postupka, te istaknuo da je od momenta podnošenja tužbe proveo više radnji koje se tiču dovođenja spisa u fazu zakazivanja pripremnog ročišta, odnosno vršenja dostave tužbe na odgovor, koja se, i pored brojne korespondencije suda i apelanta, nije mogla izvršiti. Također, Okružni privredni sud je naveo da je postupajući sudija predmetnim spisom zadužen 24. septemba 2010. godine i da je od tada pokrenuo više radnji radi dostave tužbe na odgovor tuženom, pa, prema tome, nisu tačni apelantovi navodi da sud nije postupio u smislu odredbe člana 62, odnosno člana 75. ZPP, te je predložio da Ustavni sud navedenu apelaciju odbije kao neosnovanu.
V.Relevantni propisi
24. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62.
Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Ove pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe tuženom na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave. Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
4. Pripremno ročište
a) Opšte odredbe Član 75.
Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište po isteku roka za podnošenje odgovora na tužbu.
Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, po pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
Član 296.
(1) Ako se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, pa bi zbog toga mogle da nastanu štetne posljedice za jednu ili obje stranke, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.
(2) Pod uslovom iz stava 1. ovog člana, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika naročito u slučajevima:
[…] 4) ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika;
Član 348.
[…] (3) Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostavljanje ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostavljanje pismena će se izvršiti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Republici Srpskoj.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
27. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Okružni privredni sud nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 13. februara 2006. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
29. Apelant ukazuje da je, zbog neodlučivanja Okružnog privrednog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19. stav
5. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni privredni sud donio presudu povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
33. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom, koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 13. februara 2006. godine, pokrenuo predmetni parnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je više od sedam godina.
b) Analiza dužine trajanja postupka
34. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi isplate duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu, budući da adresa tuženog nije bila poznata, odnosno nije bila tačna.
35. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni postupak pokrenuo tužbom od 13. februara 2006. godine, a da je Okružni privredni sud rješenjima od 1. septembra 2008. godine, 12. februara i 22. septembra 2009. godine i 28. febrara 2011. godine vraćao apelantu tužbu na ispravku i dopunu radi dostave tačne adrese tuženog, da je Okružni privredni sud tri puta, počev od 21. maja 2008. godine pa do dana dostavljanja odgovora na apelaciju, pokušao dostaviti tužbu tuženom na odgovor na adresu koju je dao apelant, a sa koje se tuženi, prema navodima dostavljača, odselio, te da postupak prema raspoloživim podacima još uvijek nije okončan, a razlog tome je, kako navodi Okružni privredni sud, to što apelant sudu nije dostavio tačnu adresu tuženog. Ustavni sud smatra da okolnost što je apelant podnio nepotpunu i neurednu tužbu, koja nije sadržavala tačnu adrese tuženog, u značajnoj mjeri utječe na dužinu predmetnog postupka. Međutim, ovaj razlog, sam po sebi, ne može predstavljati opravdanje za nedonošenje odluke povodom apelantove tužbe. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća na to da je na sudu odgovornost i da je on dužan da upravlja postupkom, te da, u smislu člana 10. ZPP, postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova (vidi, Evropski sud, Horvat protiv Hrvatske, presuda od 26. jula 2001. godine, broj aplikacije 51585/99). U konkretnom slučaju Okružni privredni sud se ponašao upravo suprotno navedenoj odredbi, tražeći uporno od apelanta da dostavi tačnu adresu tuženog, pri čemu sud nije ni pokušao da primijeni neke od relevantnih odredaba ZPP koje se odnose na dostavljanje pismena, kao što su postavljanje privremenog zastupnika tuženog kojem je nepoznato boravište i dostavljanje pismena putem oglasne ploče, te objavljivanje u dnevnim novinama za tuženog koji nije na adresi posljednjeg poznatog boravišta u Bosni i Hercegovini (apelant je sudu blagovremeno dostavio adresu njegovog posljednjeg prebivališta u BiH). S druge strane, apelant je podnescima urgirao zakazivanje ročišta i time pokazao zainteresiranost da dobije odluku u predmetnom postupku. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da Okružni privredni sud nije djelotvorno i efikasno kontrolirao postupak u skladu sa relevantnim odredbama ZPP, prebacujući tako odgovornost na apelanta, Ustavnom sudu je sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
36. Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak za koji se može reći da je relativno složen nije okončan ni nakon sedam godina pri čemu se dužina predmetnog postupka, i pored toga što je apelant jednim dijelom doprinio da postupak traje tako dugo, u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju Okružnog privrednog suda koji nije djelotvorno i efikasno kontrolirao i upravljao postupkom, kako je procesnim zakonom propisano, pravdajući svoju neefikasnost apelantovom nemogućnošću da dostavi tražene podatke i prebacujući na taj način preveliki teret na apelanta.
38. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić