Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4943/11 (S.L.)
Odluka donesena 10. 04. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Dosjelost
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-4943/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4943/11, rješavajući apelaciju S.L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija S.L.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 005483 02 P.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da po hitnom postupku donese oduku u predmetu broj 23 0 P 005483 02 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S.L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 21. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 23 0 P 005483 02 P (ranije broj P-385/02).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 23. aprila 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. aprila 2012. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 9. maja 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 4. oktobra 2002. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv H.V., O.V., H.R., H.R., Š.M., A.M., H.F., R.F., H.G., H.R., B.R., K.T., DŽ.T., B.K., F.N., N.F. i S.F. (u daljnjem tekstu: tuženi) i Državnog erara FNRJ radi utvrđivanja da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama bliže navedenim u tužbi.
7. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-385/02, koji je u, međuvremenu, presigniran u broj 23 0 P 005483 02 P.
8. Rješenjem JU Centar za socijalni rad Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad) broj 07-550-1137/02 od 12. novembra 2002. godine H.V. je imenovan za privremenog staratelja tuženim u predmetnom parničnom postupku.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud Rješenjem broj 23 0 P 005483 02 P od 2. novembra 2011. godine vratio tužbu apelantu na uređenje, odnosno ispravku i dopunu.
10. Apelant je podneskom od 14. novembra 2011. godine ispravio i dopunio tužbu na način na koji je Općinski sud tražio.
11. Prema raspoloživim podacima u spisu, Općinski sud nakon toga više nije preduzimao nikakve procesne radnje u predmetnom postupku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da Općinski sud nije imao nikakvih razloga da predmet ne riješi za deset godina. Apelant je predložio da se apelacija usvoji, te Općinskom sudu naloži da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 23 0 P 005483 02 P, te je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 1.800,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je apelant tužbu protiv tuženih radi utvrđenja vlasništva dosjelošću podnio 4. oktobra 2002. godine, te da je predmet uzet u rad, ali da nije okončan zbog velikog priliva predmeta, a nedovoljnog broja sudija u tom sudu, te činjenice da je tužba od februara 2011. godine do dana slanja odgovora na apelaciju nekoliko puta vraćana apelantu na ispravku i dopunu, jer su mnogi od tuženih ili umrli ili nepoznatog boravišta. Osim toga, Općinski sud je istaknuo da je predmet obuhvaćen planom rješavanja starih predmeta za 2012. godinu.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke o njegovom tužbenom zahtjevu, Općinski sud povrijedio njegovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19. stav
5. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio presudu povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
24. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom, koja je u Općinskom sudu zaprimljena 4. oktobra 2002. godine, pokrenuo predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste 10 godina i pet mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na utvrđivanje vlasništva dosjelošću, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Ustavni sud još zapaža da je apelant u okviru pokrenutog parničnog postupka tražio da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva dosjelošću da bi dobio odobrenje za dogradnju kuće, pa se može zaključiti da je predmetni postupak značajan za apelanta.
26. Ustavni sud, dalje, zapaža da je apelant pokrenuo parnični postupak 4. oktobra 2002. godine, da je Općinski sud rješenjem od 2. novembra 2011. godine zatražio od apelanta da ispravi i dopuni tužbu, dakle, nakon devet godina od podnošenja tužbe, što je zapravo sve što je prema stanju spisa Općinski sud i uradio u predmetnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je dužina postupka pred prvostepenim sudom a priori nerazumna i da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti ih je Općinski sud predočio. Naime, Općinski sud je ukazao na veliki broj neriješenih predmeta, a nedovoljan broj sudija. Međutim, Ustavni sud naglašava da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupaka. Ustavni sud, također, smatra nužnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na donošenje odluke u „razumnom roku“ (vidi, Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da ne postoje razlozi koji bi se mogli smatrati relevantnim da bi se opravdalo nedonošenje prvostepene odluke o apelantovoj tužbi u periodu od 10 godina i pet mjeseci. Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka pred sudom. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka pred prvostepenim sudom u trajanju od 10 godina i pet mjeseci u konkretnom slučaju prvenstveno snosi Općinski sud.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
28. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
29. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
30. S obzirom na to da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje više od 10 godina, Ustavni sud smatra kako bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti iznos od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije složen, pred Općinskim sudom, prema raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan ni nakon više od 10 godina, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka, a u odgovoru na apelaciju nije ponuđeno racionalno opravdanje za pasivnost suda u predmetnom postupku.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić